Najjasnija poruka koja se može iščitati iz rekonstrukcije Vlade govori da je premijeru Andreju Plenkoviću prije svega stalo da Vlada sa svim svojim resorima bez ikakvih zastoja i promjena kursa nastavi funkcionirati do kraja mandata. Vidljivo je kako se premijer potrudio da na ministarska mjesta koja su ostala upražnjena, bilo dogovorno, bilo njegovom odlukom o smjeni, popuni ljudima koji su već u sustavima koje im povjerava ili su im jako bliski. Svojevrsna iznimka je Ivan Malenica, mladi HDZ-ovac koji dolazi s funkcije dekana Veleučilišta u Šibeniku, no kako je pravnik koji se bavio problematikom javne uprave koju treba preuzeti, jasno je da se i pri njegovu odabiru vodilo računa o tome da ne bude većih zastoja u radu Ministarstva uprave.
Drugi potez koji ukazuje kako mu je glavni cilj rekonstrukcije da Vlada funkcionira po uhodanome obrascu do kraja mandata su imenovanja novih potpredsjednika Vlade. U tom je smislu promovirao dvojicu najboljih ministara u Vladi – financija Zdravka Marića i unutarnjih poslova Davora Božinovića. Nije im pojačao utjecaj u Vladi jer bi to bio rezultat njihova političkog utjecaja, nego zato što su to ljudi koji uspješno vode povjerene im resore.
Druga je priča odabir onih kojima se zahvalio na dosadašnjoj suradnji. Jedino što je zajedničko Lovri Kuščeviću, Goranu Mariću, Tomislavu Tolušiću, Gabrijeli Žalac i Nadi Murganić (ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić nije dio te priče jer odlazi u Bruxelles na novu dužnost) jest to da su imali negativnu percepciju u javnosti. S te pozicije premijer Plenković očigledno računa na povoljnu reakciju javnosti i honoriranje njihova odlaska iz Vlade povećanjem rejtinga HDZ-a i podizanjem povjerenja u Vladu.
No, na putu do željenog efekta u reakciji javnosti, premijeru bi se moglo ispriječiti nekoliko stvari. Prva je zakasnjela reakcija. U slučaju ministrice obitelji i socijalne skrbi Nade Murganić moglo bi se bez razmišljanja odmah pobrojati barem deset ozbiljnih razloga zbog kojih je trebala otići još prije dvije godine. Recimo kad je lansirala prijedlog novog Obiteljskog zakona u kojem je obitelj definirana kao zajednica muškarca i žene s djecom. Ili kada je monstrum na Pagu svoje četvero djece pobacao s balkona što je pokazalo da sustav ne funkcionira, ili nedavno kada se nakon ubojstva socijalne radnice i pravnika u Đakovu opet potvrdilo da ne funkcionira….
Ministricu europskih fondova Gabrijelu Žalac bi premijer u svakoj pristojnoj zemlji smijenio istog trenutka kad bi saznao da je tri godine vozila bez valjane vozačke dozvole, a kamoli kada su se otvorile druge afere, od Mercedesa u dvorištu nadalje.
Ministar uprave i politički tajnik HDZ-a Lovro Kuščević u pristojnoj zemlji bi se morao pozdraviti s funkcijom istoga trena kada se saznalo da šest godina nije upisao kuću u katastar. Afere s prenamjenom zemljišta, tvrtkom koju je lišio imovine i pustio da dužna dobavljačima i državi ode u stečaj i ostalo teško bi se itko upustio braniti, ali naš premijer jest, i to skoro mjesec dana.
Ministar državne imovine Goran Marić, kralj nekretnina od kojih dio nije prijavio, a za dio nije baš jasno kako je stekao, također je trebao otići čim su se pokazala prva muljanja u imovinskoj kartici.
I ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić imao je aferu jer nije upisao cijelu kvadraturu kuće u Virovitici i popratnih objekata. Pritom mu je kuću gradila tvrtka koja je poslovala sa Županijom dok joj je bio na čelu.
Međutim, ni o jednoj od ovih afera premijer Plenković se nije vrijednosno izjasnio. Uporno je branio je ministre, a u najboljoj je varijanti ignorirao to što mu se zbivalo pod nosom.
U slučaju onih najtežih za koje se zainteresirao i USKOK, nije smijenio ministre, nego su otišli sami. Kuščević i Marić su dali ostavke i pritom se javnosti prikazivali kao žrtve. Murganić i Žalac je maknuo, no one nemaju nikakvu političku težinu u stranci i nitko ih ne štiti. Jedino je preko Tolušića poslao poruku oponentima u HDZ-u da je ipak on glavni u Vladi i stranci.
No, kad se sve zbroji, dojam je kako se Plenković odlučio na rekonstrukciju zbog velikog pritiska javnosti i same stranke te da njome prije svega želi postići mir dok predsjeda Europskom unijom.