Predsjednikova posveta čovjeku koji je spasio moje

Ne vjerujem da bi i najbolji natjecatelj kviza “Jedan prema sto”, pa bio odlično upućen u povijest i politiku, pravilno odgovorio na pitanje “Što povezuje predsjednika RH dr. Ivu Josipovića, Yad Vashem, katoličkog župnika pok. Stjepana Jankovića i - obitelj Adolfa Weissa?” Pitat ćete a zašto u toj priči anonimna obitelj Adolfa Weissa i - katolički župnik? Usput, Adolf Weiss je moj djed, pa si dozvoljavam i privatnu priču utkati u ovaj zapis.

I konačno, što je ta poveznica?

Prije odgovora jedna napomena. Posjet predsjednika dr. Josipovića SAD-u medijski je praćen - mislim na hrvatske medije - jednostrano. Cijeli posjet, prvorazredan vanjskopolitički događaj, protekao je u sjeni unutarnjopolitičkih pitanja Hrvatske. Predsjednika se manje pitalo o rezultatima razgovora s tajnikom UN-a Ban Ki -moonom, razgovorima s predsjednicima više država i drugim aktivnostima, a više o državnom odvjetniku Bajiću, padu MiG-ova 21 i drugim pitanjima unutarnje politike. I umjesto izvještaja, primjerice, o iseljenicima s kojima se sastao u Los Angelesu, saznali smo sve detalje usputnog razgovora o našem nogometu povezanom s mafijom. Nije to nevažno, ali ne i toliko važno da zasjeni mnoge druge razgovore i nastupe. Jer, koga bi u takvim okolnostima zanimao neki župnik i izložba na uglednom sveučilištu UCLA (University of California, Los Angeles)?

A predsjednik Josipović je u nedjelju, 26. rujna, otvorio izložbu posvećenu hrvatskim Pravednicima među narodima (Croatian Righteous Among the Nations), hrabrim građanima koji su pod režimom ustaške NDH riskirali vlastite živote kako bi spašavali Židove od progona i likvidacije. Izložba postavljena u židovskom studentskom centru Hallil na 34 panela fotografijama i tekstom dokumentira slučajeve 102 hrvatska građanina koji su za spašavanje Židova tijekom holokausta primili titulu Pravednika među narodima. Znano je da titulu dodjeljuje nežidovskim osobama memorijalni centar holokausta Yad Vashem u Jeruzalemu na temelju odluke posebne komisije kojom predsjedava sudac Vrhovnog suda Izraela. Do 2010. godine je više od 23.000 ljudi iz 45 zemalja dobilo titulu Pravednika među narodima. Na vrlo posjećenom otvorenju izložbe te nedjelje bilo je puno Židova podrijetlom iz Hrvatske, neki od njih govorili su hrvatski, neki dolaze u Hrvatsku rodbini ili kao turisti. Na izložbi je bilo i dosta Hrvata koji ovdje žive. Predsjednik je istaknuo da dugujemo najveću zahvalnost Pravednicima, tim hrabrim pojedincima, koji su riskirali svoje živote kako bi spasili tuđe.

Na jednom od panoa spomenute izložbe piše - Stjepan Janković. Taj hrabri čovjek prijateljevao je s mojim djedom - s jedne strane kuća, skladište, posjed trgovca Adolfa Weissa, odmah nasuprot crkva Sv. Luke i u župnom dvoru u Lukaču kraj Virovitice - župnik Stjepan Janković. Zajedno su kartali, komentirali događaje, popili koju, razgovarali čak i o snašama koje su dolazile u crkvu, ali i u trgovinu preko puta. U nesretnom vremenu ustaške vladavine prijateljstvo je moglo biti prekinuto, ali nije zahvaljujući odvažnom župniku. Ne samo da je skrivao u podrumu župnog dvora svog prijatelja, svaki put kada je prijetilo uhićenje, sklanjao bi obitelj Weiss u kuće pouzdanih ljudi, vozio ih autom do njih, štiteći ih dok opasnost ne prođe. U ta vremena znao je spominjati moj otac nekoliko detalja: župnik Janković na prigovore nekolicine upućenih u njegov pothvat da štiti Židova odgovarao je: “Ne štitim Židova, štitim prijatelja…”, zatim, kada je ipak na kraju cijela obitelj uhapšena, s propovjedaonice crkve prosvjedovao je tražeći da se obitelj oslobodi… Ono što je mogao moj je otac učinio kasnije kao predsjednik Židovske općine Virovitica - obratio se Yad Vashemu i nakon duge procedure, u kojoj su traženi dokumenti, posebno dokaz da je činio dobro djelo riskirajući svoj život, medalja Pravednika dodijeljena je posmrtno Stjepanu Jankoviću, koja je na svečanosti u Židovskoj općini Zagreb 1996. godine predana uglednim predstavnicima Kaptola.

Na otvorenju izložbe Ivo Josipović, znajući da ga slušaju i potomci židovskih obitelji, većinom traumatiziranih holokaustom, istaknuo je da je ponosan što je njegov otac sa 17 godina otišao u partizane i bio sudionik antifašističkog pokreta. Predsjednik Josipović se sastao na američkom putovanju i s predstavnicima židovske organizacije B’nai B’rit, u New Yorku (22. 9.), a razgovarao je i s Georgom Sorosem (23. 9.).