Naravno da se o interpolacijama u središtu bilo kojeg grada može beskrajno raspravljati. Naravno da se gradovi moraju mijenjati i da te promjene izazivaju otpore. Naravno da je besmisleno zahtijevati konzerviranje nečega poput Cvjetnog trga i da je bespredmetno raspravljati o dva ili tri metra više pješačke zone.
Naravno da je Zagreb zapušten i da su investicije u centar grada više nego dobrodošle. Podrazumijeva se, nadalje, da je privatni interes u velikim infrastrukturnim investicijama ujedno i javni interes, jer takve investicije zapošljavaju velik broj ljudi.
Podrazumijeva se, naposljetku, da je i svaki novi shopping centar dobrodošao: i ondje se zapošljava puno ljudi, ondje se okreće novac, a shopping centri nisu u sukobu s kulturom gradskog života.
Naprotiv, u brojnim velikim gradovima shopping, restorani, galerije i muzeji dijele jedne te iste ili bliske prostore: kroz prozore newyorške MoMA-e s jedne strane gledate na originalni butik Manola Blahnika, s druge strane gotovo da možete vidjeti veliku i skupu robnu kuću Saks, a u samoj MoMA-i smješten je jedan od luksuznijih, cijenom vrlo diskriminativnih newyorških restorana.
O garažama u blizini Louvrea i bečke Opere da ne govorimo (a garaže su u zagrebačkom urbanom folkloru također mjesto prijepora).
Očito je, dakle, da privatni interesi uopće ne moraju biti suprotstavljeni javnima, da su komercijalni sadržaji esencijalni dio najstrožih središta vodećih svjetskih gradova i da se gradovi moraju obnavljati, a ne samo konzervirati.
Vrijedna društvena akcija
Usprkos svemu tome, prosvjedi u Varšavskoj ulici u Zagrebu spadaju među vrednije društvene akcije kojima smo svjedočili u proteklih nekoliko godina. Te prosvjede valja respektirati. Prosvjede u Varšavskoj valja respektirati zato što oni predstavljaju volju velikog broja građana, izraženu kroz kod nas još netipične, alternativne političke oblike.
Građani, naprosto, imaju pravo prosvjedovati. To je jedan od temeljnih aksioma demokracije.
Građanska neposlušnost na Zapadu je već jako, jako dugo jedan od karakterističnih oblika izražavanja političke volje određenih grupa, koje su okupljene oko ideoloških, nacionalnih, rodnih ili konkretnih, “dnevnopolitičkih” interesa.
Policija treba biti oprezna
Građanska neposlušnost nije kršenje ili ugrožavanje demokracije, nego, naprotiv, legitimna demokratska konvencija, na što naša država nije navikla, pa sve to pokušava riješiti sa sedamdesetak specijalaca protiv 23 prosvjednika, što je sve izazvalo dosta gorak okus i u onom dijelu javnosti koji dotad nije bio zainteresiran za prosvjede.
Dakle, ako prosvjednici ponovo dovezu kontejnere ili još nekakvog konja, ili tko zna što drugo u Varšavsku, tome se više nitko ne bi trebao čuditi. Policija bi se, naprotiv, morala ponijeti puno opreznije i taktičnije, bude li ponovo intervenirala, jer je ovako izazvala masovni podsmijeh na svoj račun.
Sam sadržaj prosvjeda također ne bi trebao biti sakrosantan: neki misle da Tomislav Horvatinčić treba nastaviti graditi, a drugi su uvjereni da ne smije: i jedan i drugi stav podložni su javnoj raspravi, u kojoj se mogu koristiti svi argumenti osim fizičkog nasilja.
No, u slučaju prijepora oko najnovije investicije u centru Zagreba najvažnija je sljedeća činjenica.
Prosvjedi protiv gradnje u Varšavskoj i na Cvjetnom trgu odražavaju sve masovnije raspoloženje među hrvatskim stanovništvom, koje se danas može definirati kao želja da se zaustavi bilo kakav oblik društvenog nasilja, koje navodno ili stvarno provode navodni ili stvarni, ekonomski i politički, moćni krugovi.
U slučaju prosvjeda u Varšavskoj uopće se više ne radi o Varšavskoj, niti o samom Horvatinčiću, niti o njegovu sve nepopularnijem zagovorniku i suradniku Bandiću.
U slučaju prosvjeda u Varšavskoj radi se o izražavanju volje dijela građana protiv volje stvarne ili fiktivne, ekonomske ili političke moći.
Nepravda bitnija od stabla
Hrvati su uvjereni da u ovom društvu ne vlada red, nego nered. Uvjereni su da ih se stalno vara, da postoje privilegirane kaste, da pravna država ne funkcionira, da pravde, kao takve, uglavnom nema i da ne postoji jedinstveni, pozitivni sustav vrijednosti, kojeg bi se veći dio društva trebao pridržavati.
Prosvjed u Varšavskoj, neovisno o imenima i karijerama organizatora prosvjeda, izražava, zapravo, duboko nezadovoljstvo protiv sadašnjeg stanja u društvu: oni koji će doći na neke iduće demonstracije u Varšavskoj - a te će demonstracije sigurno biti posjećenije od prethodnih - neće prosvjedovati zbog dva ili tri stabla, niti zbog toga što se umjesto starih ruševina grade nove i lukzusne kuće, nego zbog društvene nepravde i kaosa, koji jesu neprijeporni, a koje investicija na Cvjetnom trgu sada, nažalost, simbolizira.
Budimo realni, 55 tisuća potpisa protiv Horvatinčićeva projekta dovoljno govori o raspoloženju građana, pogotovo zato što je tih 55 tisuća potpisa prikupljeno bez ikakvog formalnog PR-a poput TV reklama. Sam Horvatinčić uopće nije shvatio o čemu se ovdje radi: javno izrečenom tvrdnjom da iza njega stoji sedam do osam stotina tisuća Zagrepčana, koje, međutim, o tome nije ništa pitao, Horvatinčić je vjerojatno uvrijedio i antagonizirao velik broj ljudi: s kojim je pravom taj čovjek govorio u Vaše ili u moje ime? Jesmo li ikada potpisali da ga podržavamo?
Nespretni investitor
Svojom nevjerojatno nasilnom nespretnošću, investitor projekta na zagrebačkom Cvjetnom trgu samo je pojačao osjećaj prosvjednika da se borbom za Varšavsku ustvari bore protiv društvene nepravde. Utoliko valja očekivati da će prosvjedi jačati.
Dok god ne budu nasilni - a nadamo se da se to neće dogoditi - prosvjedi u Varšavskoj moraju se tretirati isključivo kao legitimni izraz volje očito velikog broja građana.
Dakle, kao najprirodnija moguća pojava u demokratskom sustavu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....