Prvi put očevi nakon 40-e: ‘Jedino pranje i dojenje nisu naše brige'

U vrijeme kad žene počinju rađati u kasnim 30-ima, jasno je da postati otac prvi put u 40-ima više nije rijetka iznimka. Kad iz bolnice kući stigne novi život, sasvim doslovno, novi život počinje i za roditelje. Kako se u tome snalaze muškarci koji su 40 i više godina prije toga hedonistički uglavnom obilazili koncerte i svirali gitaru?

Kad beba ne želi spavati...

Donedavno su Dalibor Pavičić (43), gitarist Bambi Molestersa, i Davor Varga (46), suvlasnik Dancing Beara, sate mogli utući razgovarajući jedino i samo o glazbi. “Kad Dalibor sad dođe kod nas u firmu, ja ga ‘uhapsim’, ispričam mu što mi se s Davidom dešava i pitam je li to normalno. On ima više iskustva, on zna je li to normalno da beba od šest mjeseci neće spavat’ po noći”, sasvim će ozbiljno Varga dok prepričava kako mu je Pavičić nedavno objašnjavao koliko je za klince bitna rutina i red.

“Uredno, u isto vrijeme raditi iste stvari, k’o što moj David uvijek u isto doba traži jesti.” Pavičić je to Vargi objasnio na primjeru - kifle. Sina mu, dok su on i supruga na poslu, čuva dadilja koja s Viktorom svaki dan prošeće do pekare. Kad je jedno prijepodne Viktora čuvao tata, jasno da ga je odveo do prve pekare po pecivo. No, dijete je odbilo pecivo i odvuklo ga do one, “prave” pekare u koju ide s dadiljom.

Negdje po sredini zagrebačke Palmotićeve sudaraju se zvukovi Stonesa i zvona s isusovačke crkve. U stanu s pogledom na crkvu Davor Varga, baš kao svako jutro nakon što mu supruga ode na posao, čuva osmomjesečnog Davida. Tata svira gitaru, David puže. Dokotrlja se nekako do očevih nogavica, pa demonstrativno povlači jeans. Davor pusti žice, David počinje lupati po gitari. “Koji put pogodi po žicama, onda to onak fino zveči i to mu se baš sviđa”, objašnjava tata. Koncert se naglo prekida, otac diže gitarista, njuši oko pelena. “Pokakao se”, viče. Dečki nestaju u pravcu kupaonice.

Izbjegavanje krize

Ne brine, priča Varga, jedino za peglanje i pranje Davidove odjeće i ne može ga dojiti. U sve ostalo je uključen. Čudi li ga kako se tako, preko noći, pretvorio u “oca do daske”? “Kad sam s njim, onda me ništa ne čudi, ali kad sam sam, tada mi padne na pamet ‘Pa, ja sam tata!’. Kao da mi to još nije posve jasno. Imao sam veliki strah, kad sam saznao da ću postati otac. Bojao sam se hoću li to moći. I sad nisam siguran da li sve dobro radim. Vele da sam dobar tata. E sad, da li je to točno, trebalo bi Davida pitati. On se stalno smije, pa sam mu valjda OK.”

Na drugom kraju grada Dalibor Pavičić dvogodišnjem Viktoru priprema voćnu kašicu. “Moram mu unutra zamiješati med za imunitet, ali da me ne skuži. Zato uzmem drugu žlicu, da ne bi slučajno ostalo trag meda na žlici kojom ga hranim, jer onda neće jesti…”, govori. “Meni je trenutak u kojem sam postao otac nekako bio logičan. Eventualno se to moglo dogoditi nekoliko godina ranije, ali nikako previše rano. Ponekad zavidim frendovima koji imaju djecu od 15 godina. No, znam što sam radio tih 15 godina pa se sve nadam da će mi to pomoći da izbjegnem krizu srednjih godina. Jedino mi bude bed kad razmišljam da ću, kad on bude imao 20, ja imati 60 .”

S dvije i pol godine roditeljskog staža misli da zna što znače praktične demografske odluke. “Čini mi se da je zadnja dob za imati djecu oko 40, u smislu energije koju možeš dati djetetu. OK, drugi možda mogu i puno dulje, no vidim da imam manje energije no prije deset godina. Moraš razmišljati koliko djetetu možeš dati… S druge strane, moj je stari imao 24 kad sam se rodio. On sad, kad gleda mene i Viktora, kaže: ‘Ja sam bio glupi klinac, ništa nisam znao kad sam postao otac.’ Priča mi da se ničega ne sjeća, da mu je moje rano djetinjstvo projurilo… Stari misli da je meni sad bolje s tim nekakvim životnim iskustvom koje mi daje veći osjećaj odgovornosti no što bi imao prije 15 godina”, sigurnim pokretima Viktoru daje medom kontaminiranu kašicu.

Dolazak sina u 40-ima Vargi je, kaže, bio terapeutski. “Mislim da nisam više toliko nervozan k'o prije. Kad imaš svoju firmu, brineš se i o drugim ljudima, stalno si u poslu. Znao sam biti tjeskoban, stalno vrtjeti pitanje ‘što će biti sutra’. Sad me to više ne muči toliko. Mirniji sam, staloženiji, malo manje se brinem o poslu, puno mojih misli sad se vrti oko Davida. Kad se on rodio, meni su falila još tri mjeseca do 46 godina.

Pjesma za presvlačenje

No, o godinama ne razmišljam, ne analiziram što to znači 36 ili 46. Da vrijeme prolazi, skužim kad me, recimo, počne boljeti koljeno. Prije na to koljeno ne bih obraćao pažnju, sad više brinem za vlastito zdravlje. Jednostavno: ako me boli koljeno, ne mogu nositi Davida. Zato treba učiniti sve da koljeno prestane boljeti. Razmišljam da skinem kile, plan je da, koliko on bude dobivao na kilaži, ja toliko moram gubiti. Nekih 10, 20 kg, tako da ga mogu nositi po kvartu bez da mi bude teško”, smije se.

Taman kad je sve spremno i servirano - Pavičićev Viktor demonstrativno odbija kašicu. Strpljivi otac smišlja da mu uskoro napravi pohani kruh. “Otkad se rodio, draže mi je biti s njim negoli da idem po nekakvim koncertima. Nije da baš moram biti toliko doma, on je još u fazi kad je više vezan za majku, ali, meni je s njima lijepo, nemam više neku volju hodati puno okolo. Sad kuham, spremam, vodim brigu ima li pelena, kašica… Dok je bio beba, samo je tražio mamu, ja sam mu bio neki usputni tip koji se pojavljuje. Sad je super jer polako doživljava i mene, oca. Obraduje me jako svaki osmijeh koji mi uputi, a tek kad me zagrli, pa me nježno dotakne po licu, to je meni super… čak i kad me udari.”

Kad se Viktor rodio, Dalibor je prestao pušiti. “Zbog njega bih htio ostati zdrav, želim što duže živjeti, zbog njega. Da mi je prije netko rekao da ću prestati pušiti i to samo tako - ne bih vjerovao. Volio bih da sam malo opušteniji, kad si stariji više si prošao pa se možda zato više i brineš. Nekako mi se čini da mlađi roditelji manje brinu.”

Zadnjih par minuta htjela sam upitati za novi album, onaj što su ga Bambi Molestersi izdali prije nekoliko dana… No, tko bi mijenjao temu dok otac spontano priča: “Ne znam da li to ima veze s godinama, čovjek postane strašno osjetljiv na stvari koje prije nije primjećivao - zlostavljanje djece, bolesnu djecu, sad sam postao osjetljiv na svu djecu svijeta.”

Mali Varga ne voli rituale oblačenja, ali voli rock, pa se mrsko presvlačenje lako riješi. Dok mu navlači hlače, Davor pjeva “Time Is On My Side” i noga klizi. Gleda tatu i spremno surađuje, gura stopalo u pravu nogavicu. “Ne znam što mu odgovara kod ove pjesme, ritam, što li? Ova je pjesma za oblačenje, učini ga kooperativnim.”