Prvi svetac koji nije mučenik

U prvim kršćanskim stoljećima svecima su proglašavali samo mučenike, one koji su zbog vjere krv prolili. Prvi koji je upisan kao svetac s vlastitim blagdanom, a nije bio mučen ni ubijen današnji je sveti Martin. Rođen na području današnje Mađarske oko godine 315. Nije više mogao postati mučenik, jer je g. 313. car Konstantin već bio dao kršćanstvu slobodu. Tako će Martin biti prvi svetac koji nije mučenik. Umjesto prolijevanja krvi svetost je postigao izvanrednom dobrotom. Moglo bi se misliti što je lakše: jednom proliti krv ili stalnom dobrotom kao iz izvora drugima pomagati. Ali ni krv se ne prolijeva bez čvrste vjere u ono za što se žrtvuje; ni dobrota se ne izlijeva iz srca koje nije često tuđom zloćom izmučeno, ili barem tuđim bolima ranjeno. Martin je bio rođen u poganskoj obitelji. Jer u ono prvo Konstantinovo doba bilo je slobodno biti kršćanin, ali nitko to nije morao biti. Bilo je to razmjerno kratko vrijeme vjerske slobode - dok car Teodozije potkraj stoljeća ne zabrani sve vjere osim kršćanske. Na žalost - od tada su i ljudi drugih vjerovanja mogli barem na svoj način postajati mučenici... Kao rimski vitez Martin je jednom prilikom susreo prosjaka koji se na cesti smrzavao. Sabljom je prepolovio svoj plašt i s polovicom plašta zaogrnuo siromaha. U snu mu se, kako je zabilježeno, ukazao sam Isus zaogrnut onom polovicom plašta. Postavši kršćanin, Martin nije mogao imati roba, premda ga je u onoj vojsci kao časnik imao. Postupao je s njim kao s kolegom - čak mu je i cipele čistio. Kad se pročula njegova dobrota, narod ga je izabrao za biskupa. Bilo je to u Turonu, današnjem Toursu u Francuskoj. U ono je doba puk biskupe birao. Ostatak života proveo je obilazeći cijele pokrajine ponajviše pješice. Posvuda je uspješno propovijedao, zavađene pomirivao i svećenike hrabrio. Smireno je umro na jednom takvom putovanju.