U vrijeme općeg pumpanja atmosfere oko nastupa Hrvatske u Brazilu , a unutar kojih isticanja je ime Luke Modrića najčešće tretirano (s Mandžukićem i Rakitićem) s prefiksom NAJ, na stranicama ovoga lista iznijeli smo bojazan koliko će naši najbolji igrači spremni za Mundial. U prvom smo redu mislili na Modrića i Rakitića, jer Mandžukić je imao manje zahtjevan finiš sezone, manje stresa oko naslova i posljedično manji pritisak od dvojice “Španjolaca”. Bitna je potom razlika između “raubanja” vezista i isturenog napadača. Tri tjedna u Brazilu potvrdilo je opravdanost bojazni. Modrić i Rakitić odigrali su ispod svojih maksimalnih mogućnosti.
Luka Modrić je maestro nogometa. U Brazilu to nije bio. Kako i sam kaže, svjestan je toga i ne krije razočaranje. Kritike njegova učinka su utemeljene. Doza animoziteta koja se u eteru nazire prema njemu je neshvatljiva, ako ništa drugo onda zato što je Modrić igrač uzornog ponašanja i skroman momak koji je težim putem, bez guranja, izgradio karijeru jednog od ponajboljih vezista današnjice.
Vrijeme je da Modrić te terete domaćeg okruženja potpuno odbaci, da jasno i glasno preuzme naslovnu ulogu u igri Vatrenih te time i odgovornost za njene efekte. Dosad je bio suzdržan da mu ne bismo zamjerili, no svojom kvalitetom ionako njemu uvijek nešto i najviše predbacuju. Sa 29 godina tu muku da je svima otirač treba otresti i doslovno se nametnuti kao šef igre. Zbog reprezentacije, ali i zbog sebe…