HDZ se u Saboru u raspravi o SDP-ovoj inicijativi za izglasavanje nepovjerenja Vladi Jadranke Kosor još jednom potvrdio kao stranka strašno opasnih namjera. Ne samo da su sebe i Hrvatsku uvaljali u strahobalnu korupciju nego su sada, u očajničkom bijegu od suočavanja s neizbježnim konzekvencama, spremni, izgleda, odbaciti i elementarne demokratske norme.
HDZ je pokazao veliku nervozu i uspaničenost, premda za takvu izbezumljenost nije bilo mnogo razloga. Ishod rasprave o povjerenju Vladi bio je unaprijed poznat.
Dao petama vjetra
Premijerki Kosor i njenoj ekipi nije prijetila nikakva stvarna opasnost od rušenja. Opozicija u Saboru jednostavno nije imala dovoljno ruku, a HDZ je kombinacijom mrkve i štapa uspio armirati svoju koaliciju. Dobro, bili su užasnuti povratkom svoga bivšeg šefa, u čijem su cipelarenju gotovo bez izuzetka sudjelovali. Ali, Ivo Sanader brzo je dao petama vjetra, šaljući svojim nasljednicima apaurinsku poruku da HDZ-ovu većinu, koju je sam stvarao, neće rušiti. HDZ nije morao imati razloga za nervozu i ako je vjerovati njihovim tvrdnjama da im sjajno ide. Eto, premijerka Kosor, kako je i sama dično isticala, šeta se suvereno po ručkovima, od Obame do Putina. Osobno je podržavaju i Amerika i Europa. Njen ekspert za istinu Andrija Hebrang izložio je parlamentu i javnosti senzacionalno otkriće da je Hrvatska po ekonomskim pokazateljima bolja od polovice članica Europske Unije.
Unatoč takvim spektakularnim uspjesima, HDZ je umjesto samopouzdanja demonstrirao ogromnu nesigurnost. Na legitiman opozicijski izazov - provjeru Vladine većine - odgovorili su neviđenom agresijom. Pokazali su silnu nesnošljivost prema svakom kritičkom propitivanju. Zaprijetili scenarijem koji bi značio ukidanje opozicije. Kao da je izvan sebe, Vladimir Šeks najavio je da bi Ustavni sud mogao zabraniti SDP. Parirajući prozivci da je vrh HDZ-a kriminalna organizacija, ustvrdio je da SDP ne priznaje odluke Ustavnog suda - mislio je vjerojatno na kritičku analizu odluke o nepotrebnosti referenduma - te tako, kako je rekao, ruši temeljna načela ustavnog poretka. Zato bi SDP, obznanio je Šeks, mogao doći na udar zakona, sve do zabrane njegova djelovanja. Prijetnju treba ozbiljno shvatiti. Jer kad potpredsjednik Sabora maše zabranom rada jedne političke stranke, onda je to krajnje ozbiljna situacija. Pogotovo kad je isti poznat po tome da njegove ideje Ustavni sud materijalizira u svojim odlukama.
‘Crvena propaganda’
Grožnju nije moguće otpisati kao bezvezno laprdanje i zbog slične retorike nekih ustavnih sudaca, kojima se također pričinja Oktobarska revolucija. Nije slučajno taj ispad odmah proglašen Šeksovom Obznanom, s refleksijom na prije devedeset godina donesenu odluku tadašnje države kojom su drastično srezana demokrat-ska prava građana, Komunistička partija stavljena izvan zakona, a svako zalaganje za radnička prava kroz sindikate i štrajkove proglašeno nedopustivom “crvenom propagandom”. U dvadeset godina HDZ je u više navrata gubitak na terenu političke utakmice pokušavao kompenzirati represivnim sredstvima. Ali nikad nije prijetio zabranom SDP-a. To samo znači da je u smrtnom strahu i spreman na sve.
Drugo, vladajuća se stranka općenito predstavila kao jedan veliki incident. Braneći svoju Vladu, javni su prostor kontaminirali prizemnim i uvredljivim porukama. Svoje su konkurente častili primitivnim pogrdama, cijelu javnost konsternirali svojim defileom političkih gluposti i nekulture. Usto, HDZ je zaplivao u opasnu radikalizaciju retorike, bjesno desničarenje, kakvom pribjegava uvijek kad gubi tlo pod nogama. Tako su na Ustavu i zakonima temeljen demokratski institut izglasavanja nepovjerenja Vladi proglasili montiranim političkim procesom, iz komunističke ropotarnice, tvrdeći da mu nedostaje samo egzekucija, ili zločinačkim komunističkim pamfletom…
Pisamce iz Bruxellesa
U taj kontekst ide i nečuvena upotreba pisamca iz Bruxellesa, koje su Jadranka Kosor i njena stranka iskoristili za diskvalifikaciju političkih protivnika. Radi se o sramotnom presedanu. Dosad su pojedine stranke svoje prijatelje iz svijeta koristile da njihovom podrškom podignu vlastiti rejting. Ali činovnici u administraciji Europske pučke stranke odlučili su da svoju potporu hrvatskoj premijerki pretvore u bezobrazno vrijeđanje SDP-ova šefa, što je više od nedopustivog upletanja u hrvatsku unutarnju politiku.
Treće, razulareni hade-zeovci pokazali su da im nedostaje jaka šefovska ruka. Franjo Tuđman, a potom i Sanader znali su svoje jastrebove držati pod kontrolom. Sadašnja im šefica - kad brane njen lik i djelo - ne postavlja nikakve prepreke. Silno je opasno kad se vladajuća stranka počne ponašati poput svjetine.