Dogodilo se očekivano jer je pritisak bio prejak: socijaldemokrate (SPD) je uplašila opcija izlaska na nove izbore pa su pristali na novu veliku koaliciju s Kršćanskim demokratima (CDU) Angele Merkel. Jer, posljednje su ankete pokazale da su izjednačeni s radikalnim desničarima Alternative za Njemačku (AfD), stranke koja je svoje biračko tijelo pokupila gotovo podjednako iz bazena CDU-a kao i z SPD-a. Jer, očito je da njihovi birači nisu otišli Ljevici (Die Linke) čija podrška ne fluktuira. Nisu pomogla ni uvjeravanja protivnika koalicije koji su tvrdili da nisu nužni novi izbori, da manjinsku vladu može voditi Merkel, ali i SPD. No, sve bi to značilo nove pregovore, odugovlačenje, a zemlja je bez vlade već gotovo pola godine nakon izbora. Nedopustivo, i članstvo SPD-a je popustilo.
Koje su dobre strane ove odluke?
Njemačka će imati čvrstu, proeuropsku vladu kojom će upravljati dvije žene, Angela Merkel, kao kancelarka i Andrea Nahles, kao nova šefica SPD-a. Martin Schulz je izgorio, nije to bio posao za njega: dobro pitanje i za Talijane, je li političar koji provede dugo vremena u europskim institucijama dobra opcija za lidera na nacionalnoj razini; ondje će naime premijer postati Antonio Tajani, sadašnji predsjednik Europskog parlamenta (to je bio i Schulz prije povratka u njemačku politiku), ako će vladu sastavljati Silvio Berlusconi (što je vrlo izgledno). A neki se zaključci mogu povući i na hrvatskoj političkoj sceni: Davor Ivo Stier, Tonino Picula, Andrej Plenković. I odluka Ivane Maletić da se ne vrati kući.
Ta vlada jamči proeuropski reformski zamah, francuski predsjednik Emmanuel Macron i Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije, dobivaju treću snažnu točku i preslagivanje EU može krenuti. A njemačka javnost može biti mirna, nastavlja se politika koja je zemlju ekonomski stabilizirala. Aksiomatska, gotovo dogmatski nedodirljiva politika ostaje: nema povećanja javnog duga.
Koje su loše strane?
AfD je vodeća oporbena stranka, imat će zajamčenu veću vidljivost u javnosti, a kao čelnica odbora za proračun radit će ozbiljne probleme vladi. SPD će imati velikih problema s profiliranjem koje su kanili obaviti u opoziciji iako su dobili ogroman ustupak CDU-a: ministarstvo financija. Što bi moglo postati kamen smutnje: ako SPD i za malo kani promijeniti spomenuti aksiom to će izazvati otvoren sukob s CDU-om. Merkel je ostvarila svoj partikularni cilj i ostat će zabilježena kao kancelarka u četvrtom mandatu. Iako je na mjesto glavne tajnice postavila Annegret Kramp-Karrenbauer koja bi time trebala biti određena za novu čelnicu stranke, u CDU je sve jači pritisak da se potraže nova rješenja izvan “orbite Merkel”. Glavnu riječ tu vodi Jens Spahn, novi ministar zdravstva. Mogu se dakle očekivati oštre unutarstrančke borbe u CDU koje bi se mogle preliti i na sukobe sa SPD-om.
Dakle, koalicija je velika, ali je u svojoj biti nestabilna. Posljednje su ankete potvrdile da je bavarska Kršćansko socijalna unija (CSU) vratila svoj primat u toj saveznoj državi koja najesen izlazi na izbore, ali ako tamo dođe do bilo kakvih potresa CSU će postati destruktivan partner. Što bi također moglo razbiti koaliciju. Dakle, novi izbori prije isteka mandata ove vlade neće biti iznenađenje.
Ako se pak CDU i SPD ne stabiliziraju i vrate svoje biračko tijelo, tada Njemačka ide prema dodatnoj fragmentaciji političke scene s većim brojem izjednačenih stranaka. To vodi nestabilnosti jer se prošle jeseni pokazalo da višestranačke koalicije (CDU, Zeleni, Liberali) još ne igraju na ovoj sceni. A nestabilna Njemačka znači nestabilnu EU. Prolazno će se vrijeme mjeriti na europskim izborima potkraj proljeća iduće godine. Jer, dobra Macronova ideja transnacionalnih lista (koje bi mogle otežati uspjeh populistima i antieuropejcima) nije prošla.