Smrdi, smrdi užasno smrdi! Pa zašto bi onda netko želio biti škovacin, provodeći dan skupljajući tuđe škovace? Iz jednostavnog razloga: plaća je redovita i više nego dobra za naše recesijske prilike, piše Slobodna Dalmacija.
Škovacini u “Čistoći” prosječno imaju sedam tisuća kuna plaće , neto, dok oni koji imaju puno noćnih sati rada i prekovremenih, znaju dobiti i do devet tisuća kuna.
Kako provode dan, provjerili smo i sami, boraveći s njima nekoliko sati na kamionu za odvoz smeća. Naše junake našli smo u Mihanovićevoj ulici, gdje nas je dovela Anka Marić, poslovođa “Čistoće”.
- E, mileni moj, naš posal je dobar i mi ga volimo. Ništa nije teško ni sramota radit, šta je pošteno. Dok dva puta dnevno ne utovarimo kamion od 11 tona, ne idemo doma. Odgovorni smo za Meje, Lovret, Varoš, Spinut, Bene i zapadnu obalu. Svaki dan čistimo uži centar grada i odvozimo smeće. Rejon je dobar i ljudi se odgovorno odnose prema smeću - kaže Ivan Cvitković iz Potravlja, koji već 25 godina svoj kruh zarađuje u “Čistoći”.
Jutro počinje u 5.30, a smjena završava oko 12 sati, uz uvjet da je grad čist.
- Moramo brzo radit jer se stvaraju gužve iza kamiona. Često ne meremo jer nan smetaju automobili, pa moramo zvat pauka da ih pomakne. Ponekad znamo na mišiće podigni zadnji kraj auta i sami ga maknuti. Najosjetljiviji su francuzi, njiov lim je najtanji, pa ih se bojimo sami micat. Jednon jedna ženska nije znala smotat, pa smo nju i auto digli na ruke i primistili. Poblidila je od straja - priča Ivan.
Smrad iz koša kamiona, koji škovacin udiše dok u vožnji stoji na tzv. stopalima, nepodnošljiv je običnom nosu.
- Ma, mi ti to i ne osjećamo, postali smo imuni. Ja 19 godina udišen ove “miomirise”... Puno ljudi kraj kamiona začepi nos prstima i biži dalje. Najviše smrdi hrana iz restorana, koju ugostitelji nepropisno zapakiranu bacaju u kontejnere. A kad se to liti usmrdi, onda baš nije ugodno, ali mi smo navikli - govori Mate Vuletić iz Kozice pokraj Vrgorca, koji 19 godina radi u “Čistoći”.
Pričaju naši škovacini da “svega blaga” ima u kontejnerima.
- Bacaju ljudi i uginule pase i mačke, ali i na to smo navikli. Najteže nam je radit kada je zima i kiša. Onda smo dobro obučeni, ali se otežano krećemo i ako imamo kabanicu - slabo vidimo. “Stopala” kamiona su skliska, pa je i na njima teško zimi stat, a i vozaču je zimi teže. Ljudi moraju znat da mi 50 posto vožnje imamo u rikverc, pa ih molimo da pripaze di se parkiraju - dodaje Ivan.
“Kamiondžija” Josip Cvitković iz Potravlja radi u “Čistoći” već 28 godina i kaže da nije lako upravljati kamionom “grdosijom”.
- Ulazimo često u vrlo uske ulice. Moran bit pažljiv, ne da Bog da kome razbijen auto. Kamion je velik, ali je vrlo pregledan i ima dobre vozne karakteristike. Prava je “beštija” na kolima. Ljudi svugdi ostavljaju aute, često blizu kontejnera, pa mu uopće ne možemo prić. Često se provlačimo i tamo di iglica ne može proć - govori Josip.
Ekipa iz Mihanovićeve već dugo godina radi zajedno.
Dica više ne biže
- Evo, već 10 godina. Zajedno s ovin sritnjakom (misli na Josipa) proveja san po života. Kad bi sa ženon izdrža ka s njin, bija bi sritan - nadovezuje se Ivan u šali.
- Je li vas sram raditi taj posao? - pitamo ih.
- Ma kakvi! Puno bi svita bilo sritno da radi ovo. Plaća je dobra i redovita. Ne bi radija da se sramin. Dica su prije bižala od nas, ljudi su nas izbjegavali, a sad se dica slikavaju s nama, a ljudi prilaze i razgovaraju s nama. U rajonu znamo cili svit. Ljudi nas počaste. Evo, ovde na Mejama legende su Bare Teklić i Zvone Mihanović. Uvik nas pitaju oćemo li ist i pit. I mali Frane, gazda “Lučice”, uvik počasti. Ljudi nas rado ugoste - kaže Ivan.
Odakle su najčešće ljudi koji rade u “Čistoći” pitali smo Anku Marić.
- U bivšoj Jugoslaviji najviše je bilo ljudi iz Potravlja i BiH. Danas ih više nema iz Bosne, ali i dalje ima iz Potravlja. Sve je više ljudi iz Splita. Hoće ljudi raditi bilo šta, nema više srama. Imamo oko 150 čistača koji se svakodnevno brinu o čistoći u gradu. Sve je više ljudi sa srednjom školom koji su voljni raditi kod nas. Prije nam je natječaj za zapošljavanje bio stalno otvoren, a sada - kada ga oglasimo - imamo “mali milijun” molbi.
Od rata sve je više ljudi htjelo radit u “Čistoći”, a navala je je započela dolaskom recesije. Radnici svake godine imaju liječničke preglede i samo oni 100 posto zdravi mogu raditi na kamionu.
- Nažalost, jako malo naših penzionera uživa dugo u mirovini. Podosta je njih umrlo, najčešće od karcinoma. Ipak su cijeli vijek na kamionima: bura, kiša, jugo, snijeg i neugodni mirisi ostavljaju trag na njihovu zdravlju. Nemaju beneficirani staž, iako bi ga možda trebali imati. Nije to kancelarijski posao - govori Anka Marić, za koju naši “junaci” imaju samo riječi hvale. Kažu da je uz Ljubicu Vrdoljak najbolja šefica na svitu, piše Slobodna Dalmacija.