Srbi prisvajaju vrličku narodnu nošnju

VRLIKA - Srpsko prisvajanje vrličke narodne nošnje, o čemu je međunarodnoj javnosti upućena poruka s domjenka za sudionike i uzvanike 53. Eurosonga u Beogradu, neugodno je iznenadilo građane Vrlike. Čelnici grada u tom prisvajanju vide pokušaj da se vrličkom kraju otme dio njegova identiteta.

"Tvrditi da vrlička narodna nošnja dolazi s područja koje Srbi nazivaju “srpskim zemljama” bezumna je i potvrđuje da nisu izvukli nikakve pouke iz nedavne povijesti. Vrlička narodna nošnja prepoznatljiva je u cijeloj Hrvatskoj i šire, naročito među folklornim skupinama. Nošnja je izvorno starohrvatska, a u novije doba, posljednjih stoljeća, uz Hrvate su je nosili i Srbi. Pridošlice koje su naselile prostor vojne krajine prekopirali su vrličku narodnu nošnju i njegovali je kao svoju. Pritom su uveli pojedine razlike, u ornamentici i načinu nošenja oprave, koje dobri poznavatelji vrličke narodne nošnje lako uočavaju. S druge strane, zadržavanjem osnovnih boja hrvatske trobojnice dali su do znanja da prihvaćaju i podržavaju glavno obilježje hrvatske većine. Ovo svojatanje vrličke narodne nošnje nije prvo, a vjerojatno ni posljednje. Stoga smo već ranije u Gradskoj upravi Vrlike donijeli odluku o pokretanju postupka zaštite vrličke narodne nošnje. To ćemo učiniti uz pomoć Etnografskog muzeja i Restauratorskog zavoda u Splitu", kaže Jure Plazonić, član vrličkog Gradskog poglavarstva zadužen za društvene djelatnosti.

Sada žele prisvojiti našu narodnu nošnju. Pritom naš prostor nazivaju 'srpskim zemljama'. Takvo njihovo ponašanje nije, zapravo, više ni za ljutnju, nego je za žaljenje', rekao je Jure Plazonić. Kao i sve druge narodne nošnje s hrvatskog etničkog prostora i vrličkoj je kapa crvene, košulja bijele i hlače plave boje. Uza sve burne povijesne mijene kojima je bio izložen i taj dio Cetinske krajine, vrlička narodna nošnja uspjela je sačuvati sve stilske odlike srednjovjekovne kulture i tradicije toga prostora. Njihova narodna nošnja, iznose Vrličani, ima osobine temeljne starohrvatske kulturne baštine koje je prenijela u novovjeku pučku tradiciju. O tome svjedoče glavna obilježja nošnje. Uz već spomenuti poredak boja tu je ornamentika veza koja je preslik sa starohrvatske kamene plastike. Tu su i omiljeni nakitni oblici koji su po svojoj formi i sadržaju jednaki onima što su pronađeni još u starom naselju Vrh Rike.

"Zanimljivo je da se sa srpske strane redovito poseže za onim što kroz kulturno naslijeđe predstavlja naš identitet. Prije 20-ak godina Srbi su bez ikakvih argumenata negirali znanstvene dokaze akademika Stjepana Gunjače o starohrvatskom podrijetlu crkve Sv. Spasa u Cetini. Sada žele prisvojiti našu narodnu nošnju. Pritom naš prostor nazivaju “srpskim zemljama”. Takvo njihovo ponašanje nije, zapravo, više ni za ljutnju, nego je za žaljenje", kaže Plazonić.

Toni Paštar/EPEHA