Srce mi se stislo, sva Olićeva ‘posluga’ je ovdje, a Olića nema

Najopasnije na svijetu su dvije stvari: putne runde i oproštajke, nakon njih obično ostanu ožiljci. Da je to istina, osjetio sam na carinskoj kontroli u Johannesburgu, kada je službenik provjeravao dokumente gospodina u “flasterima”. I sigurno se pitao:

“Je li ovo novinar ili huligan? I uostalom, što će on ovdje, Hrvatska ne igra na ovom svjetskom prvenstvu…”

Naravno, iz pristojnosti nije postavio niti jedno od ovih pitanja, akreditacija je bila uredna i otpala je mogućnost da sam “zakamuflirani engleski huligan” s krivotvorenom hrvatskom putovnicom.

U srijedu navečer na frankfurtskom aerodromu na dva sata su zaustavljeni svi letovi. Gromovi, kiša i strašno nevrijeme opomenuli su njemačke pilote da se “ne igraju s prirodom”, koja u posljednje vrijeme često iskazuje duboko nezadovoljstvo čovjekom. Poletjeli smo tek nakon dva sata, a dok smo čekali navijači njemačke reprezentacije, kojih je avion bio pun, gledali su film “Ima li Hrvata u avionu”? A bilo ih je, posebno na velikom ekranu - Lufthansa je uoči polijetanja za Južnu Afriku prikazala film o golovima Ivice Olića.

Juventusu, Manchester Unitedu, Lyonu, zatim neke bundesligaške golove, itd. I dok su se vrtjele Olićeve majstorije, stisnulo mi se srce pri pomisli da glavnog glumca dolje neće biti, ali su zato “statisti” s velikom pompom ispraćeni u Južnu Afriku. Badstuber, Lahm, Schweinsteiger, Klose, Gomez i Muller, Olićeva “posluga” u Bayernu igrat će na svjetskom nogometnom summitu, a nogometaš, koji je obilježio i Bundesligu, pa i Ligu prvaka, ostat će kod kuće.

Inače, dobro sam se pripremio za ovo prvenstvo. Ministarstvo vanjskih poslova opomenulo nas je da sav nakit, satove i prstenje ostavimo kod kuće, pa sam tako, s užitkom, skinuo i vjenčani prsten. Supruga ga je pohranila u kutijicu gdje drži bakin prsten i vjenčane prstene bivših muževa. Sad sam i ja u tom “biranom društvu”, uz nadu da neću biti - bivši!

U prvim izvještajima kolege Krešimira Raguža uglavnom se pleše i pjeva, Južna Afrika je razigrana i živi u groznici svjetskog prvenstva. Požalio se jedino na skupoću, upozorio nas je da barmeni ovdje ne vole “vesnu pisarović” (piće na dug), i zato u džepu držim “vesnu zmijanac”. Dok u Port Elizabeth ne dođe Slaven Bilić, jer, “kada se sretnemo, uvijek se zalije..”

Upozorili su me na još jednu stvar. Ako je u Južnoj Americi sve “manana”, dakle sutra, u Africi je sve - danas! Kada će doći autobus, pitam na recepciji hotela, a oni kažu - danas! A taksi? Danas… Dosta širok pojam. S kriminalom se, hvala Bogu, još nisam susreo, zasad su me htjeli “izbunariti” samo za 50 dolara, ali to nije bilo ništa ozbiljno. A ovdje doista, svi žive u groznici svjetskog prvenstva. Pleše se, pije se pivo “Castle” (naša Žuja) i trubi se do iznemoglosti…