ZAGREB
- Toplinu doma te društvo osmomjesečnog sina i supruge
Ivan
Usmiani na šest je tjedana zamijenio Zimbabveom, zemljom u kojoj je više od 50.000 ljudi oboljelo od kolere, a čak ih je tri tisuće od iste bolesti i preminulo. Ivan je prvi Hrvat koji je 15. siječnja otišao u tu zemlju u sklopu misije Međunarodnog crvenog križa. I dok tamo vlada kaotično stanje i pošast ubojite bolesti, humanitarac nam je poslao prve fotografije i dojmove životnog putovanja.
Od 7 ujutro do 10 navečer
Toplinu doma te društvo osmomjesečnog sina i supruge Ivan Usmiani zamijenio je postavljanjem spremnika za pitku vodu u zemlji gdje je 50.000 ljudi oboljelo od kolere, a već 3000 ih je umrlo
Kako je i situacija s komunikacijama u kolapsu, Ivan dnevno na raspolaganju ima deset minuta korištenja internetom i pet minuta tjedno za razgovor satelitskim telefonom što stoji 10 dolara po minuti.
- Teško mi je konkretno opisati jedan dan. Ono što mogu reći je da se radi non-stop svih sedam dana u tjednu. Počinjemo u 7 ujutro i završavamo oko 10 navečer. Nakon 15 dana provedenih ovdje nisam stigao kupiti ni razglednice. Najvjerojatnije ću ostati do kraja veljače. Radim u timu s kolegama iz Njemačke, Austrije i Kanade. Svaki od nas ima različite zadatke - govori Ivan.
Velika neimaština
Austrijanac im je lider tima, Njemica pokriva područje grada Mutare, kolegica iz Kanade Kadomu, a Ivan je na širem području Hararea. Njegov je zadatak educirati volontere Crvenog križa Zimbabvea kako postaviti montažna spremišta za pitku vodu kapaciteta 11.000 litara. Plan je obučiti volontere da nakon njegova odlaska mogu samostalno raditi, a procjene su da na širem području Hararea treba postaviti oko 50 spremišta.
- Ono što me fasciniralo je to što su ljudi toliko neiskvareni i dobri da je to teško opisati riječima. Otkako sam ovdje, nisam čuo nijednu ružnu riječ protiv nas. Radimo na vrlo frekventnim mjestima, poput našeg trešnjevačkog placa, i uvijek sam tamo jedini muzungu (bijelac). Tijekom dana priđe mi valjda pedesetak ljudi i zahvaljuju mi na tome što radimo. Kako postavljanje jednog spremišta traje četiri do pet dana, često moramo puno opreme ostaviti na samoj lokaciji. Ujutro ih nađemo netaknute - kaže Ivan.
Loše stanje u zemlji vidi se u tome što, primjerice, profesor ima plaću 20 dolara, a cijena kruha je jedan dolar. No, bez obzira na težak život, ti su ljudi, kaže Ivan, optimisti i ne žale se previše. Cijena hrane jednaka je kao i u Hrvatskoj, a jeftine su jedino cigarete, pa tako šteka stoji samo četiri dolara.
- Ljudi ovdje jako teško žive. Nacionalnu valutu više gotovo nitko ne prima, samo američke dolare. Hitna medicinska pomoć gotovo da i ne postoji. U slučaju prometne nesreće prepušteni ste sami sebi i privatnom liječniku koji uzima samo dolare. Vrlo su veliki vjernici. Teško je odavde objasniti da živim u jako dobrim uvjetima i s jako dobrim ljudima. Apsolutno mi ništa ne nedostaje osim moje obitelji. Znam da je najgore mojoj ženi - kaže Ivan i dodaje kako se svaki dan oko njega skuplja puno djece koja ga zovu Chine.
Nekoliko dana za odluku
Marin Metličić, kolega iz Crvenog križa, objašnjava kako je Ivan imao samo par dana da odluči hoće li se upustiti u misiju. Nakon razgovora sa suprugom odlučio se na veliki korak.
- Komuniciramo putem e-maila, podržavamo ga i ponosni smo na njega. Prije nego što je krenuo, obavio je brojne pripreme i primio cjepiva protiv zaraza. Uvijek je znao da će doći do takva putovanja pa se ne može reći da je došlo ‘s neba pa u rebra’. Stanje u zemlji je izvanredno stoga mu je iznimna čast pomagati narodu koji se nalazi u toj situaciji - rekao je ponosni kolega Metličić.
Ivan Usmiani rođen je 1973. u Zagrebu gdje je diplomirao na Kineziološkom fakultetu i stekao zvanje višeg trenera za sport i rekreaciju. U Hrvatskom crvenom križu zaposlen je od 1996. i sudjelovao je na međunarodnim treninzima na kojima je stručno osposobljen za gradnju postrojenja za pitku vodu. Upravo takva postrojenja i osiguranje pitke vode od velike su važnosti za stanovništvo Zimbabvea koje se suočilo s opakom zarazom kolere.
Međunarodna federacija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca objavila je apel u kojem traži 6,6 milijuna eura za pomoć stanovništvu oboljelom od kolere u Zimbabveu. Prikupljeni novac bit će iskorišten za nabavu medicinskih zaliha, opskrbu pitkom vodom te obuku volontera za podučavanje stanovništva o preventivnim higijenskim mjerama.
Ivana Krnić
Od 7 ujutro do 10 navečer
Toplinu doma te društvo osmomjesečnog sina i supruge Ivan Usmiani zamijenio je postavljanjem spremnika za pitku vodu u zemlji gdje je 50.000 ljudi oboljelo od kolere, a već 3000 ih je umrlo
| Misija Crvenog križa
|
- Teško mi je konkretno opisati jedan dan. Ono što mogu reći je da se radi non-stop svih sedam dana u tjednu. Počinjemo u 7 ujutro i završavamo oko 10 navečer. Nakon 15 dana provedenih ovdje nisam stigao kupiti ni razglednice. Najvjerojatnije ću ostati do kraja veljače. Radim u timu s kolegama iz Njemačke, Austrije i Kanade. Svaki od nas ima različite zadatke - govori Ivan.
Velika neimaština
Austrijanac im je lider tima, Njemica pokriva područje grada Mutare, kolegica iz Kanade Kadomu, a Ivan je na širem području Hararea. Njegov je zadatak educirati volontere Crvenog križa Zimbabvea kako postaviti montažna spremišta za pitku vodu kapaciteta 11.000 litara. Plan je obučiti volontere da nakon njegova odlaska mogu samostalno raditi, a procjene su da na širem području Hararea treba postaviti oko 50 spremišta.
- Ono što me fasciniralo je to što su ljudi toliko neiskvareni i dobri da je to teško opisati riječima. Otkako sam ovdje, nisam čuo nijednu ružnu riječ protiv nas. Radimo na vrlo frekventnim mjestima, poput našeg trešnjevačkog placa, i uvijek sam tamo jedini muzungu (bijelac). Tijekom dana priđe mi valjda pedesetak ljudi i zahvaljuju mi na tome što radimo. Kako postavljanje jednog spremišta traje četiri do pet dana, često moramo puno opreme ostaviti na samoj lokaciji. Ujutro ih nađemo netaknute - kaže Ivan.
Loše stanje u zemlji vidi se u tome što, primjerice, profesor ima plaću 20 dolara, a cijena kruha je jedan dolar. No, bez obzira na težak život, ti su ljudi, kaže Ivan, optimisti i ne žale se previše. Cijena hrane jednaka je kao i u Hrvatskoj, a jeftine su jedino cigarete, pa tako šteka stoji samo četiri dolara.
- Ljudi ovdje jako teško žive. Nacionalnu valutu više gotovo nitko ne prima, samo američke dolare. Hitna medicinska pomoć gotovo da i ne postoji. U slučaju prometne nesreće prepušteni ste sami sebi i privatnom liječniku koji uzima samo dolare. Vrlo su veliki vjernici. Teško je odavde objasniti da živim u jako dobrim uvjetima i s jako dobrim ljudima. Apsolutno mi ništa ne nedostaje osim moje obitelji. Znam da je najgore mojoj ženi - kaže Ivan i dodaje kako se svaki dan oko njega skuplja puno djece koja ga zovu Chine.
Nekoliko dana za odluku
Marin Metličić, kolega iz Crvenog križa, objašnjava kako je Ivan imao samo par dana da odluči hoće li se upustiti u misiju. Nakon razgovora sa suprugom odlučio se na veliki korak.
- Komuniciramo putem e-maila, podržavamo ga i ponosni smo na njega. Prije nego što je krenuo, obavio je brojne pripreme i primio cjepiva protiv zaraza. Uvijek je znao da će doći do takva putovanja pa se ne može reći da je došlo ‘s neba pa u rebra’. Stanje u zemlji je izvanredno stoga mu je iznimna čast pomagati narodu koji se nalazi u toj situaciji - rekao je ponosni kolega Metličić.
Ivan Usmiani rođen je 1973. u Zagrebu gdje je diplomirao na Kineziološkom fakultetu i stekao zvanje višeg trenera za sport i rekreaciju. U Hrvatskom crvenom križu zaposlen je od 1996. i sudjelovao je na međunarodnim treninzima na kojima je stručno osposobljen za gradnju postrojenja za pitku vodu. Upravo takva postrojenja i osiguranje pitke vode od velike su važnosti za stanovništvo Zimbabvea koje se suočilo s opakom zarazom kolere.
Međunarodna federacija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca objavila je apel u kojem traži 6,6 milijuna eura za pomoć stanovništvu oboljelom od kolere u Zimbabveu. Prikupljeni novac bit će iskorišten za nabavu medicinskih zaliha, opskrbu pitkom vodom te obuku volontera za podučavanje stanovništva o preventivnim higijenskim mjerama.
|
Trinaest godina u Crvenom križu
|
Ivana Krnić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....