Mi živimo u svijetu u kojem si sami nađemo nešto za rad ili zapravo ne radimo ništa - kaže Matija Radeljak, 22-godišnji apsolvent poslovne informatike na Visokom učilištu Vern, programer, neakademski glumac, redatelj, scenarist i producent, voditelj glumačke radionice Sunce, prijašnji novinar radija DEEJAY, jednom slučajno i vlasnik kafića u blizini Novog Vinodolskog te povremeni amaterski fotograf.
Možda zvuči preuzetno, no nadahnjuje ga kultni američki redatelj, scenarist i producent Quentin Tarantino koji također nema akademsku diplomu, ali je kralj mašte i zaigranosti, s velikim uvidom u film, baš kao što Matija ima iskustvo s više od 20 profesionalnih glumačkih i filmskih radionica u Hrvatskoj i inozemstvu.
Muke po cimerima
Matija intenzivno priprema svoj prvi dugometražni film za koji je hrabro preuzeo ulogu koscenarista i redatelja, ali i vrlo zahtjevnu ulogu producenta, iako novac za snimanje filma u vrijeme recesije ne mogu lako prikupiti čak ni filmski veterani.
Scenarij govori o odnosu s bliskom osobom prema kojoj nismo iskreni
Ipak, jezgra ekipe koja planira snimiti dijaloški film “Život + režije” već je formirana. Snimateljica s još par ispita do akademske diplome Ranka Latinović, koja je radila na filmu “Pusti me da spavam” Sare Hribar, bit će direktorica fotografije, autorsku glazbu potpisuje Anita Andreis čija je kompozicija “Theme One” u siječnju nagrađena na internetskom glazbenom portalu Broadjam.com, za sound dizajn bit će odgovoran glazbeni producent iz Beograda Željko Veljković, a imena dvoje glavnih glumaca zasad su tajna. Produkciju preuzima umjetnička organizacija Studio KUBUS Simone Dimitrov Palatinuš, a kao izvršna producentica pojavljuje se Zrinka Rogulj.
- Najveći dio dana provodim razmišljajući o tom našem filmu - kaže Matija te napominje da je za početak snimanja potrebno 200.000 kuna.
No, u usporedbi s milijunima koji se uloženi u neke domaće filmove, ovaj projekt smatra financijski prihvatljivim.
Priča o tom filmu počela je lani u Studiju KUBUS gdje je njegova kolegica Mia Bučević, inače asplventica na Fakultetu političkih znanosti, za završnu prezentaciju napisala kratku dramu koju su ona i troje kolega odigrali pred ostalim polaznicima glumačke radionice.
Drama je nakon prezentacije završila u ladici, a zatim je zapela za oko ambicioznom Matiji.
- Nakon sedam godina života u zajedničkom stanu cimer dođe doma i zatekne cimericu koja ga čeka spakiranih stvari. Kupila je stan i odlazi. Tako počševila pa smo se prihvatili posla i za četiri je mjeseca adaptirali za dugometražni film.
Ako si sami ne nađemo nešto za rad, zapravo ne radimo ništa
“MM tim” (Matija i Mia) igrao se nebrojenim mogućnostima onoga što se ljudima može dogoditi tijekom jedne noći. Bavili su se time kako se nosimo s potisnutim osjećajima, zakržljalim emocijama, vlastitim slabostima koje je u jednom trenutku nužno pobijediti.
- Scenarij govori o odnosu s bliskom osobom s kojom nikada nismo bili potpuno iskreni. Takav odnos mogu imati prijatelji, braća i sestre, roditelji i djeca... Kada malo bolje razmslite, osim što se takve drame događaju svima nama, događaju se neprestano i oko nas, samo ih nismo svjesni. Primjerice, hodate po ulici, prolazite ispod nekog prozora, za vas je taj trenutak posve običan, a u istom trenutku možda dvoje ljudi iznad vas u stanu prekida 20-godišnji brak.
Prije nego što prikupe novac za “stan i režije”, filmska ekipa intenzivno radi na ostalim pripremama, kao što je traženje idelane lokacije za “cimere”.
Dozvola za umjetnost
- Nije realno da ćemo odmah prikupiti novac i za postprodukciju, zato nema smisla sjediti i čekati. Prijavili smo se na natječaj Hrvatske lutrije, a planiramo se prijaviti i na natječaje HRT-a, Grada Zagreba te obavezno na HAVC. Najveći izvor prihoda inače su donacije i sponzorstva - objašnjava Matija i zaključuje da je ekipi “u konačnici cilj napraviti nešto što će se ljudima svidjeti” jer publiku priča ili dirne ili ne dirne, to je jedina filozofija, dodala je Mia.
Kako na malenom filmskom tržištu, na kojem Dramska akademija ima monopol, pronaći svoje mjesto bez akademske diplome, pitanje je na koje su Matija i Mia bez imalo razmišljanja lako pronašli odgovor.
- Tko želi raditi, taj će raditi! Fakultet nije jedini izvor znanja, a diploma nikoga ne određuje, nego te određuje ono što znaš raditi. Primjerice, znao sam odlaziti na predavanja iz filozofije na Filozofski fakultet ne zato da bih dobio diplomu, nego da bih nešto naučio. U KUBUS-u radimo po modernijim metodama Strasberga i Čehova. Činjenica je da se mnogo toga u svijetu zadnjih 50 godina promijenilo, a promjene mora slijediti i gluma, posebno ukoliko se želi stati uz rame glumcima s Praške ili Londonske akademije - pojašnjava Matija.
Filip Riđički, kojega javnost prepoznaje kao “kuštravog” Matiju Lončara iz sapunice “Zabranjena ljubav” te kao Slavena Bebića iz serije “Sve će biti dobro”, s Matijom Radeljakom tvorac je produkcije FIMA (prva dva slova njihovih imena). Njih dvojica, zaljubljenici u filmski izričaj i glumu, vjerni su posjetitelji filmskog festivala u Motovunu, pa su samostalno pokrenuli projekt “Motovun 365”. Svaki će mjesec do sljedećeg Motovuna snimiti po jedan kratki film posvećen njihovu omiljenom festivalu. Ideja im je sinula prošlo ljeto, dan nakon što je festival završio, a istarski gradić opustio.
- Imali smo jedan dan u apartmanu gratis pa smo šetali starim gradom s kamerom u ruci. Poželjeli smo snimiti kratki filmić posvećen festivalu, a kako smo nas dvojica bili glumci, kameru su nam držali turisti, i to svaki kadar neki drugi turist - ispričao je Matija. Snalažljivost je Matijina jača strana: jednom se uspio “uvaliti” na predavanje Quentina Tarantina u Cannesu, što je bilo dopušteno isključivo s akreditacijama. Hoće li se snaći i za sredstva za svoj film?
Jasminka Komar
Možda zvuči preuzetno, no nadahnjuje ga kultni američki redatelj, scenarist i producent Quentin Tarantino koji također nema akademsku diplomu, ali je kralj mašte i zaigranosti, s velikim uvidom u film, baš kao što Matija ima iskustvo s više od 20 profesionalnih glumačkih i filmskih radionica u Hrvatskoj i inozemstvu.
Muke po cimerima
Matija intenzivno priprema svoj prvi dugometražni film za koji je hrabro preuzeo ulogu koscenarista i redatelja, ali i vrlo zahtjevnu ulogu producenta, iako novac za snimanje filma u vrijeme recesije ne mogu lako prikupiti čak ni filmski veterani.
Scenarij govori o odnosu s bliskom osobom prema kojoj nismo iskreni
|
Stvarni primjeri
|
- Najveći dio dana provodim razmišljajući o tom našem filmu - kaže Matija te napominje da je za početak snimanja potrebno 200.000 kuna.
No, u usporedbi s milijunima koji se uloženi u neke domaće filmove, ovaj projekt smatra financijski prihvatljivim.
Priča o tom filmu počela je lani u Studiju KUBUS gdje je njegova kolegica Mia Bučević, inače asplventica na Fakultetu političkih znanosti, za završnu prezentaciju napisala kratku dramu koju su ona i troje kolega odigrali pred ostalim polaznicima glumačke radionice.
Drama je nakon prezentacije završila u ladici, a zatim je zapela za oko ambicioznom Matiji.
- Nakon sedam godina života u zajedničkom stanu cimer dođe doma i zatekne cimericu koja ga čeka spakiranih stvari. Kupila je stan i odlazi. Tako počševila pa smo se prihvatili posla i za četiri je mjeseca adaptirali za dugometražni film.
Ako si sami ne nađemo nešto za rad, zapravo ne radimo ništa
|
Vlastiti poslodavci
|
“MM tim” (Matija i Mia) igrao se nebrojenim mogućnostima onoga što se ljudima može dogoditi tijekom jedne noći. Bavili su se time kako se nosimo s potisnutim osjećajima, zakržljalim emocijama, vlastitim slabostima koje je u jednom trenutku nužno pobijediti.
- Scenarij govori o odnosu s bliskom osobom s kojom nikada nismo bili potpuno iskreni. Takav odnos mogu imati prijatelji, braća i sestre, roditelji i djeca... Kada malo bolje razmslite, osim što se takve drame događaju svima nama, događaju se neprestano i oko nas, samo ih nismo svjesni. Primjerice, hodate po ulici, prolazite ispod nekog prozora, za vas je taj trenutak posve običan, a u istom trenutku možda dvoje ljudi iznad vas u stanu prekida 20-godišnji brak.
Prije nego što prikupe novac za “stan i režije”, filmska ekipa intenzivno radi na ostalim pripremama, kao što je traženje idelane lokacije za “cimere”.
Dozvola za umjetnost
- Nije realno da ćemo odmah prikupiti novac i za postprodukciju, zato nema smisla sjediti i čekati. Prijavili smo se na natječaj Hrvatske lutrije, a planiramo se prijaviti i na natječaje HRT-a, Grada Zagreba te obavezno na HAVC. Najveći izvor prihoda inače su donacije i sponzorstva - objašnjava Matija i zaključuje da je ekipi “u konačnici cilj napraviti nešto što će se ljudima svidjeti” jer publiku priča ili dirne ili ne dirne, to je jedina filozofija, dodala je Mia.
Kako na malenom filmskom tržištu, na kojem Dramska akademija ima monopol, pronaći svoje mjesto bez akademske diplome, pitanje je na koje su Matija i Mia bez imalo razmišljanja lako pronašli odgovor.
- Tko želi raditi, taj će raditi! Fakultet nije jedini izvor znanja, a diploma nikoga ne određuje, nego te određuje ono što znaš raditi. Primjerice, znao sam odlaziti na predavanja iz filozofije na Filozofski fakultet ne zato da bih dobio diplomu, nego da bih nešto naučio. U KUBUS-u radimo po modernijim metodama Strasberga i Čehova. Činjenica je da se mnogo toga u svijetu zadnjih 50 godina promijenilo, a promjene mora slijediti i gluma, posebno ukoliko se želi stati uz rame glumcima s Praške ili Londonske akademije - pojašnjava Matija.
Filip Riđički, kojega javnost prepoznaje kao “kuštravog” Matiju Lončara iz sapunice “Zabranjena ljubav” te kao Slavena Bebića iz serije “Sve će biti dobro”, s Matijom Radeljakom tvorac je produkcije FIMA (prva dva slova njihovih imena). Njih dvojica, zaljubljenici u filmski izričaj i glumu, vjerni su posjetitelji filmskog festivala u Motovunu, pa su samostalno pokrenuli projekt “Motovun 365”. Svaki će mjesec do sljedećeg Motovuna snimiti po jedan kratki film posvećen njihovu omiljenom festivalu. Ideja im je sinula prošlo ljeto, dan nakon što je festival završio, a istarski gradić opustio.
- Imali smo jedan dan u apartmanu gratis pa smo šetali starim gradom s kamerom u ruci. Poželjeli smo snimiti kratki filmić posvećen festivalu, a kako smo nas dvojica bili glumci, kameru su nam držali turisti, i to svaki kadar neki drugi turist - ispričao je Matija. Snalažljivost je Matijina jača strana: jednom se uspio “uvaliti” na predavanje Quentina Tarantina u Cannesu, što je bilo dopušteno isključivo s akreditacijama. Hoće li se snaći i za sredstva za svoj film?
|
Filmovi posvećeni Motovunu
|
Jasminka Komar
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....