Danas se neće dogoditi sudar svjetova u Dohi, gdje će se sastati rezervne postave Engleske i Brazila, danas planetarni reflektori neće biti usmjereni ni prema utakmicama Francuske i Republike Irske, Rusije i Slovenije ili Grčke i Ukrajine. Nogometne metropola svijeta bit će Lisabon, stadion “Luz”, a sve kamere fokusirat će samo jednog čovjeka, Ćiru Blaževića.
Ni u njegovoj 75. godini života nije definitivno razjašnjeno je li genije ili šarlatan, trener svih trenera ili samo motivator, ni danas se ne zna koliko mu je točno godina, jer u svakoj putovnici piše drugi datum. Sumnje još tinjaju. Ali je točno da se sa 75 godina prije nekoliko dana vozio u novom Porscheu 305 na sat. Tako i živi, 300 na sat!
O njemu je napisano nekoliko stotina tisuća članaka, bio je u glavnoj ulozi u stotinama spotova i dokumentaraca, on je čovjek o kojemu se sve zna a zapravo nikada nećemo doznati pravu istinu o njemu. Čak ni u oporuci. Ako ikada umre...
Ćiro noćas nije spavao
Prođe li Portugal, Bosna će ga slaviti, Hercegovina će tugovati, a Republika Srpska bit će ravnodušna, jer se njihova reprezentacija već plasirala na svjetsko prvenstvo i za Bosnu navijaju samo kad igra protiv Turske. A Ćiro Blažević noćas nije spavao, jer pod jastukom drži papir na kojemu piše da igra protiv Carvalha i Deca, koji kruh zarađuju u Chelseaju, Nanija koji je član Manchester Uniteda, Pepea (Real, Madrid), Miguela (Valencia), itd. A ne zna da je to zapravo njegova prednost. Za portugalske milijunaše to je samo jedna od utakmica i neće biti uopće razočarani ako izgube, jer u njima odavno ne gori nacionalni naboj i neodlazak u južnu Afriku znači 50 dana odmora na Maldivima, Kukovim otocima ili nekoj sličnoj egzotičnoj destinaciji.
Ipak, nakon Lisabona i Zenice, život Ćire Blaževića potpuno će se promijeniti. Bez obzira na ishod. Što će učiniti ako ne prođe?
- Na to uopće ne želim misliti, mislim samo kako ću pobijediti! Nemam nikakvih planova, znam samo da me čeka jedna od najvažnijih utakmica u karijeri. A kad dođete u stanovitu dob, u jesen života, želite završiti slavno. U prilici sam ući u povijest bosansko-hercegovačkog nogometa i ne smijem omanuti. Moram učiniti sve da i sreća bude na mojoj strani. Posao kojim se bavim je “atomska bomba”, i zbog najmanje pogreške sve leti u zrak. Znam samo da u Lisabonu moramo biti agresivni i lucidni...
Ne sumnjam da će Ćiro uvježbati “pred špiglom” govor nakon kojega će bosanski igrači istrčati “s handžarom u zubima”. Nadam se da mu je horoskop dobar, zvijezde su mu uvijek bile sklone. Kao i političari.
Nekidan je mađarski konzul dva sata čekao pred kabinetom Milorada Dodika u Banjaluci, dok je “vožd” ćaskao s Ćirom o “fudbalu”. Ali, jedan drugi predsjednik, Stipe Mesić, nikada ga nije želio u svojoj blizini. Štoviše, iako se deklarirao kao dinamovac, rekao je da na Maksimir neće dolaziti dok tamo gospodari Ćiro Blažević. A prije nekoliko dana provaljeno je da je predsjednik Mesić u Haagu, govoreći o grijesima pokojnog Franje Tuđmana, rekao da je “sastavljao i nogometnu reprezentaciju”. Dovoljno da Ćiro skoči “na luster”.
Franjo Tuđman nema mane
- Laž je ružna riječ i nikada je ne upotrebljavam. No, ta Mesićeva tvrdnja je ortodoksna neistina, jer bi morao znati da se Franjo Tuđman, sa svim svojim kvalitetama, a mane ne poznam, niti jednom svom ministru, ma koliki “papak” bio, nije miješao u posao. A kamoli meni u sastavljanje nogometne reprezentacije. Ogorčeni Ćiro će svoju obranu poduprijeti s nekoliko primjera.
- Da je Franjo Tuđman bilo što naredio, ja bih to za svog poglavara i napravio. Probao mi je narediti da oprostim Igoru Cvitanoviću, a ja sam ga, ipak, istjerao iz reprezentacije. Pred utakmicu s Ukrajinom, koja je bila “biti ili ne biti”, što mogu posvedočiti doktor Velimir Šimunić i Suad Rizvanbegović, sugerirao mi je da igra Vlaović, a ne Bokšić. Rekao sam - predsjedniče, bit će kako vi kažete. Novinarima sam izdiktirao postavu s Vlaovićem i kada smo došli u Kijev, pozvao sam Bokšića na razgovor. Prije nego će sjesti, rekao je: “Znam, šefe, rezerva sam...” Sine, ti rezerva, pa ti si mi najjači adut. I sam je pobijedio Ukrajinu. Nitko me nije mogao sputati, pa ni Franjo Tuđman. Istina, dopuštao bi si pravo - “da vidim formaciju”. I ja iz zafrkancije kažem - branit će Mrmić. On bi bijesno bacio karte, a ja kažem: “Predsjedniče, šalio sam se, brani Ladić!” A ti, Mesiću, jedanput ćeš odgovarati hrvatskom narodu za sve laži koje si izgovorio o našem poglavaru, koji nam je dao državu...
Pod sretnom zvijezdom
Kao što ga nije volio Stipe Mesić, tako ga danas baš ne “miriši” ni Haris Silajdžić, a u zapadnoj Hercegovini još se ne može čuti “Ćiro pederu”. Na Baščaršiji samo “Ćiro majstore”, no, ni tamo mu ne bi oprostili kada bi nakon svega otišao u srpsku Banjaluku i postao trener Borca. Iako ima i atraktivnijih solucija.
Zovu ga u Šangaj, u najjači kineski klub, za milijun eura godišnje, a i Maroko ga zove za izbornika. U 75. godini ima više ponuda nego svi hrvatski treneri zajedno. Borbeni duh mu nije splasnuo, mediji su kod njega uvijek sjedili “na čelu stola”, duhovit je do neba i ako je netko svjetski nogometni fenomen, onda je to Ćiro Blažević.
Iako ovaj tekst pišem u petak, trinaestog, nadam se da je u zvijezdama zapisano da je Ćiro Blažević rođen pod sretnom zvijezdom i da će se danas u Lisabonu pjevati “sevdah” - Oh happy day!
Kranjčar drugi put u Hajduku
Jednom, kada je bio “otjeran čak u Aziju”, Ćiro Blažević je u trenutku nadahnuća izjavio da će “kupiti grobnicu u Teheranu”. Naravno, bila je to stilska figura, ali Teheran je grobnica u kojoj su živi zakopani mnogi Dinamovi treneri. Grob je tamo “zakapario” i Branko Ivanković, samo nisam siguran da je iranski nogometni savez “uplatio”, a trenutno tamo traži grobnicu i Cico Kranjčar...
Najbolji hrvatski trener bio je prošlog tjedna nekoliko dana u Zagrebu, ali se nikome nije javljao, bio je zauzet “tekućim pitanjima”. U srijedu se vratio u svoj Persopolis. No, kada sam bio u Splitu i kad se osjetilo da Edoardo Reja puca po šavovima, po “kantunima” se čulo da je Cico Kranjčar najozbiljniji kandidat za trenera bijelih. Znam da on ne bi imao ništa protiv, da bi zbog Hajduka istog časa napustio Teheran. I uvjeren sam, jednom će se dogoditi da “Dinamova maskota” vodi momčad najvećeg Dinamovog suparnika. Uostalom, i sina je poslao u Split, umjesto u nekakvu rusku ili ukrajinsku “vukojebinu”. I ne bi bilo prvi put da zagrebačke nogometne ikone vode Hajduk. Bili su dolje Branko Zebec, Vlatko Marković i Ćiro Blažević... A Cico Kranjčar sasvim sigurno neće dopustiti da ga “pokopaju” u Teheranu...
Englezi u vrućim majicama
Pogledajte čime se hrane Englezi? Ako se pretplatite na “Four Four Two”, najbolji nogometni magazin na svijetu, dobit ćete na poklon majicu na kojoj je otisnuto: “Engleska - Hrvatska 5-1”. I još neka netko tvrdi da ih onih 2-3 na Wembleyu 2007. godine nije peklo kao dodir užarenog željeza. Istina, oni su rekli da osveta nije njihov način razmišljanja, ali su ipak tiskali milijun majica s “hrvatskim motivom”. Smatraju da je to njihova najveća pobjeda u zadnjih nekoliko godina. Naravno, jer su od Hrvata dvaput dobili po glavi i to je bilo bolno. No, onda je došao “don Fabio” i s dvije pobjede nad Hrvatskom opravdao svaki peni od 6 milijuna funti godišnje plaće.
Ne znam kako bi Slaven Bilić reagirao da se hrvatski novinari na njegovoj press konferenciji pojave s tom majicom. Vjerojatno bismo prošli kao i kamerman RTL-a, koji je došao u majici zbog kojega je Vlada bila duboko uvrijeđena i zbog koje je završio pod sankcijama.
Treneri, pomozite Kedži
O tegobama šibenskog trenera Stipe Kedže već smo pisali i apelirali na hrvatske trenere i klubove da pomognu čovjeku koji je zaglavio zbog dugova, ali je i puno učinio za hrvatski nogomet. Opet je iz Šibenika stigao S.O.S. u kojemu očajna familija Kedžo moli za pomoć.
U četvrtak se javio Miroslav Buljan, trener iz Slavonskog Broda, koji se ponudio da će organizirati hrvatske trenere da izvuku Stipu Kedžu iz nevolje. Buljan je hrvatskoj nogometnoj javnosti poznat kao trener koji je u indeksu imao sve petice, trenirao je Slaven Belupo, a danas radi s mladima u Slavonskom Brodu. Rekao je:
- Znam da ne mogu sam riješiti problem Stipe Kedže, ali, spreman sam ići od trenera do trenera, apelirati na njihovu solidarnost da pomognemo čovjeku koji je utisnuo dubok pečat u hrvatski nogomet. Baš me zanima hoće li pružiti ruku kolegi koji se davi - rekao je Buljan, obećavši da će podsjetiti svakog hrvatskog trenera: “I tebi se to može dogoditi!”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....