Studija koju su izradili Obvezni mirovinski fondovi 2011. ukazala je na to da nisu postignuti ciljevi mirovinske reforme, a isti zaključci te studije mogu se ponoviti i danas. Stoga se postavlja pitanje treba li mijenjati ulogu mirovinskih fondova u budućnosti i njihovu politiku ulaganja?
Naime, od oko 76 milijardi kuna imovine obveznih mirovinskih fondova dosad je, prema podacima Hanfe, 72,4 posto uloženo u domaće obveznice, 10,8 posto u domaće dionice, a samo 8,2 posto u strane obveznice. Odgovore na pitanja o problemima i rješenjima u mirovinskom sustavu potražili smo od Dinka Novoselca, predsjednika uprave društva za upravljanje AZ mirovinskim fondom, Velimira Šonje, ekonomskog analitičara i direktora Arhivanalitike, Miranda Mrsića, bivšeg ministra rada i saborskog zastupnika SDP-a, te Tomislava Čorića, docenta na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i predsjednika Odbora za financije HDZ-a. Moderator Okruglog stola bio je Frenki Laušić, novinar Slobodne Dalmacije i Jutarnjeg lista. Danas objavljujemo prvi dio Okruglog stola, a u petak će biti objavljen drugi dio. Naše prvo pitanje odnosilo se upravo na razloge koji su doveli do sadašnje strukture ulaganja OMF-ova i bilo je upućeno Dinku Novoselcu.
Dinko Novoselec, AZ mirovinski fond: Postojeća struktura ulaganja mirovinskih fondova posljedica je zakonskih i tržišnih ograničenja. Ona, dakle, nije želja mirovinskih fondova, nego posljedica zadanih faktora. Istina je da smo relativno malo ulagali u strane dionice, ali činjenica je i da visoka volatilnost koju nose strana tržišta kapitala nije prihvatljiva našim članovima. Vidi se to i po razmjerno malom broju članova koji su se odlučili za model A ulaganja mirovinskih fondova, model koji nosi najveći rizik u okviru tri ponuđena modela, što potvrđuje da kod nas postoji jaka averzija prema riziku. Nažalost, došli smo do točke da nema dovoljno atraktivnih ulaganja u Hrvatskoj, osim u državne obveznice.
Velimir Šonje, Arhivanalitika: Od početka mirovinske reforme znalo se da se jedino razvojem tržišta kapitala, privatizacijsom državnih tvrtki i gospodarskim rastom može stvoriti portfelj mirovinskih fondova s ozbiljnim potencijalom rasta. No, od 2002. nije bilo značajnijih privatizacija, koje bi svojom veličinom i značenjem mogle utjecati na razvoj mirovinskih fondova, s izuzetkom Ine i HT-a. Znači, politika je ta koja je onemogućila sinergiju tržišta kapitala i mirovinskih fondova, a ta politika je istovremeno tjerala OMF-ove u “zagrljaj” države. Sve to nas dovodi u pat-poziciju, koju će morati riješiti politika, i to na način da stvori uvjete za veći gospodarski rast i da se nastavi privatizacija državnih poduzeća.
Mirando Mrsić, bivši ministar rada i mirovinskog sustava (SDP): Osim konzervativnosti ulaganja ovdje bih istaknuo i problem financijske pismenosti naših građana. Mnogi naši sugrađani čak ne znaju ni u kojem su mirovinskom fondu, da ne govorimo o tome da je mali broj onih koji znaju da postoje tri potfonda s različitim rizicima ulaganja. Drago mi je da je to prepoznato kao problem i uključeno u kurikularnu reformu.
Tomislav Ćorić, Ekonomski fakultet u Zagrebu (HDZ): Osim financijske pismenosti, velik problem je i to što javnost nije bila adekvatno informirana o mogućnostima. To pokazuje i podatak da je čak 98 posto ljudi u B fondu. Već i to potvrđuje da niste ozbiljno pristupili komunikaciji s javnošću.
Inače, sva tri oblika ulaganja moraju biti konzervativna jer govorimo o dugoročnom ulaganju u mirovine. Bilo kakav agresivniji model nije adekvatan za štednju za starost.
Frenki Laušić: Kada govorimo o sigurnosti ulaganja, tada treba reći i da su državne obveznice dva stupnja ispod investicijskog rejtinga i kao takve, komparativno gledano, u stvari predstavljaju rizično ulaganje. Kako promijeniti takvu politiku?
Dinko Novoselec, AZ mirovinski fond: Moglo bi se reći, a s obzirom na rejting koji država ima, da je ulaganje u državne obveznice prilično rizična opcija. No, stvari treba promatrati u okviru činjenice da se radi o domaćim obveznicama koje su za nas, iz naše perspektive gledano, sigurne. Da smo u Njemačkoj, to bi, naravno, bilo potpuno drukčije. Ipak, u posljednjih 15 godina, koliko mirovinski fondovi ulažu u hrvatske državne obveznice, činjenica je da su one nosile visoke prinose pa se takvo ulaganje pokazalo superiornim.
Velimir Šonje, Arhivanalitika: Iza teze o sigurnosti ulaganja ne stoji financijska, nego politička teorija. Ako bi došlo do promjena koje bi ugrozile sigurnost budućih mirovina, ljudi bi izašli na ulice pa bi Sabor vrlo brzo izglasao zakon kakav ljudi žele, koji bi povećao njihove mirovine. No, možda mi nismo ni spremni ni sposobni za sustav koji bi bio potpuno odvojen od politike. Sve dosadašnje vlade mogle su se osloniti na to da će se tri četvrtine sredstava iz drugog stupa ionako vratiti u državni proračun, kroz njihova ulaganja u obveznice.
Tomislav Ćorić, HDZ: Činjenica da je 72 posto portfelja mirovinskih fondova u državnim obveznicama ne smije nas veseliti. Taj udio s vremenom treba svoditi na niže razine, a diverzifikaciju ulaganja svakako treba pozdraviti. I prinosi na domaće obveznice s vremenom će padati pa će i to mirovinske fondove potaknuti da manje ulažu u domaće obveznice. Veza politike i gospodarstva u Hrvatskoj često je dosad bila neizbježna, ali treba paziti da ne dođe do politikantstva, kao i da se politika ne petlja u ekonomiju. U svakom slučaju, problem mirovinskog sustava može se trajno riješiti samo gospodarskim rastom i većim zapošljavanjem
Velimir Šonje, Arhivanalitika: Sada imamo situaciju da između domaćeg tržišta obveznica i tržišta euroobveznica postoji pravi zid. Potrebno je brisanje svih vrsta granica između domaćeg i stranog tržišta, a time bi se postupno depolitizirao i diverzificirao i portfelj mirovinaca u dijelu obvezničkog portfelja.
Dinko Novoselec, AZ mirovinski fond: Moram ipak reći da ulaganje u obveznice nije političko, ono je vrlo ekonomsko. No, zaboravlja se da ni privatni sektor u ovih 15 godina nije bio zainteresiran za privlačenje novca iz mirovinskih fondova.
Mirando Mrsić, SDP: Ovdje bih naglasio da jedan dio problema u drugom stupu izvire iz politike nečinjenja bivših vlada. U vrijeme dobrih ekonomskih pokazatelja kada je trebalo nastaviti s povećavanjem izdvajanja u drugi stup to se nije provelo. Vlada SDP-a je u prošlom mandatu ponovno pokrenula i nastavila mirovinsku reformu. Svima nam je jasno da treba povećati izdvajanja za drugi mirovinski stup, ali ne na način na koji to sada predlaže tehnička ministrica rada i mirovinskog sustava Nada Šikić. U izjavi je jasno ukazala da to povećanje ne može ići na teret poslodavaca, što znači da može ići samo na teret radnika. Mi, naravno, to ne možemo podržati. Budući da očekujemo stabilan rast gospodarstva, izdvajanje u drugi stup trebalo bi rasti za jedan do dva posto do 2020. godine, ali opet napominjem, ne na teret radnika ni na teret izdvajanja u prvi stup međugeneracijske solidarnosti. U isto vrijeme poslodavce treba rasteretiti smanjenjem poreznog opterećenja, smanjenjem doprinosa i smanjenjem parafiskalnih nameta, a plaću treba jasno definirati u bruto iznosima.
Tomislav Ćorić, HDZ: Povećanje izdvajanja za drugi stup treba ovisiti o gospodarskom rastu, koji će generirati i veća primanja naših građana. Ovo što g. Mrsić govori je neizvedivo. U ovom trenutku nije moguće povećati izdvajanja za drugi stup. Treba se okrenuti povećanju gospodarskog rasta. Kada se plaće povećaju za više stotina kuna, tada ni povećanje izdvajanja za drugi stup barem za jedan posto - ili 80 kuna - ne bi predstavljao toliki teret za građane.
Mirando Mrsić, SDP: Ja ovdje govorim o jedinstvenoj bruto plaći, a ne više o brutu 1 i brutu 2, kao što je sada slučaj. Hrvatska bi konačno trebala imati jedinstvenu bruto plaću. Neto bi za radnike ostao isti, a prostor za povećanja izdvajanja u drugi stup trebao bi se pronaći unutar poreza i doprinosa. Svima je jasno da je povećanje izdvajanja u drugi stup moguće ostvariti u vrijeme snažnog gospodarskog oporavka Hrvatske i da ne smije povećati cijena rada u Hrvatskoj.
Velimir Šonje, Arhivanalitika: No, u ovom slučaju treba paziti da se ne poskupljuje rad s aspekta poslodavca jer to može imati utjecaja i na manje zapošljavanje. Bilo kakvo povećanje cijene rada u našim uvjetima nije rješenje, pogotovo u uvjetima male zaposlenosti radne snage i velike nezaposlenosti.
Mirando Mrsić, SDP: Slažem se da povećanje izdvajanja u drugi stup o kojima govorimo ne smiju poskupiti rad. Kao što sam već rekao, treba pronaći prostora za povećanje izdvajanja za drugi stup za jedan do dva postotna boda.
Dinko Novoselec, AZ mirovinski fond: Jedan postotni bod veća ulaganja u drugi stup je oko milijardu kuna godišnje. Stoga su prijedlozi mirovinskih fondova takvi da se u povećanje izdvajanja za drugi stup ide godinu nakon što rast BDP-a bude dva posto.
Velimir Šonje, Arhivanalitika: U uvjetima kada je središnji proračun oko 120 milijardi kuna, a proračun opće države oko 160 milijardi, nije problem u četiri godine naći tih milijardu kuna za povećanje izdvajanja za drugi stup. Taj novac može se naći uštedama.
Tomislav Ćorić, HDZ: Veći gospodarski rast nosi i veće plaće i veću zaposlenost, a to onda znači i bolje punjenje proračuna. Sve to otvara prostor i za 80-ak kuna veća ulaganja u drugi stup, odnosno povećanje drugog stupa za jedan postotni bod ili, kao još bolje rješenje, preraspodjelu izdvajanja iz prvog u drugi stup.
Mirando Mrsić, SDP: Da, ali to ne smije ići na teret radnika.
Tomislav Ćorić, HDZ: To što govorite su političke floskule! Nemoguće je povećati izdvajanje u drugi stup a da netko ne snosi teret za to - ili poslodavci ili radnici ili državni proračun.
Mirando Mrsić, SDP: Nisu floskule! Nama je cilj ekonomski rast i povećanje plaće radnika što smo i pokazali u prethodnom razdoblju. Radnici iz svojih neto plaća već izdvajaju 20 posto za mirovinski sustav te smatramo da dodatno povećavanje na teret neto plaće radnika ne dolazi u obzir.
Tomislav Ćorić, HDZ: Ovo što g. Mrsić govori nema uporišta ni u ekonomskoj teoriji ni u praksi. Ponavljam, povećanje izdvajanja za drugi stup treba ovisiti o ekonomskom rastu, koji vi u SDP-u očito ne planirate. Povećanje izdataka za jedan postotni bod prosječno bi stajalo 80-ak kuna po osiguraniku. Vi ne kažete kako to postići.
Mirando Mrsić, SDP: Vrlo jasno sam rekao: povećanje izdvajanja za drugi stup da, ali ne na teret plaća radnika.