Vjernik zna da će pravda pobijediti

U čitanjima dviju prijašnjih nedjelja čuli smo što Bog misli o zloporabi vlasti i novca, iz čega se rađaju društvene nepravde, te se tako jedni nepravedno bogate i obijesno uživaju, a drugi bespomoćno trpe. Vjernik bi morao znati da će na kraju pravda pobijediti, ali sve to predugo traje. Zlikovcima je dobro i često sve bolje, a većina živi kao u paklu. I Božjem svjedoku izgleda da je Bog prespor. Ako pak sve podnese te ustraje u vjeri i svjedočenju, može početi umišljati da je silno zaslužan, da je u ljubavi prema ljudima djelotvorniji od samoga Boga. Tako se među vjernike unosi stanovita podjela. Jedni kao da Boga pred nesretnim ljudima opravdavaju, uvjeravajući ljude da su ipak sami krivi za svoje nevolje. Drugi toliko suosjećaju s nesretnicima da nastoje njih pred Bogom opravdati te mu zapravo prigovaraju i čude mu se što ne pomaže brže i uspješnije.

Jedan od dvanaestorice malih proroka - Habakuk - krajem 7. st. prije Krista ne ustručava se priznati da mu nije jasno Božje ponašanje, upravo se čudi što Bog tako dugo trpi tolike nepravde na svijetu. To je izvorni stav biblijskog čovjeka koji zna da ga Bog nije uzeo za roba niti unajmio kao nadničara, nego da ga je učinio svojim prijateljem koji mu ima pravo postaviti svako pitanje. Dok on tako računa s Božjim povjerenjem, Bog računa i s njegovim. Ne tumači mu filozofski ni teološki misterij zla i patnje, nego ga ponovno poziva na ustrajnost. Važna je rečenica koja će se ponoviti u Novom zavjetu (Rim I, 17): “Pravednik će od svoje vjere živjeti”. Vjera ovdje nije odreknuće od razumijevanja, nego istinsko sudjelovanje u Božjoj spoznaji koja - premda u cjelini nesaglediva i neizreciva - pruža vjerniku sigurnost koja je jača od svake sigurnosti ljudskog znanja (Hab 1, 2-3; 2, 2-4).

Pavao nastavlja Timoteju davati savjete za njegovu biskupsku službu (2 Tim 1, 6-8. 13-14), a biskup prije svega mora biti vjernik pa se ti savjeti odnose i na svakog vjernika. Isus ponovno ističe potrebu i snagu vjere (Lk 17, 5-10). Što je vjernik više s Bogom životno povezan, to više “misli Božjom glavom” i to više ima dijela u svemogućoj Božjoj vlasti nad svim silama svijeta.