Vlasnik Leice bio je nacist, ali je spašavao Židove

- Jedno od obilježja pravog altruista jest to što ne paradira sa svojim djelima. Sa stajališta Ernsta Leitza on je samo radio ono što je na njegovoj poziciji trebao učiniti svaki pristojan čovjek - objašnjava Frank Dabba Smith, rabin sinagoge na sjeverozapadu Londona, postupke čovjeka koji cijeli život nije ni vlastitoj obitelji otkrio ono za što danas, desetljeća kasnije, dobiva posebno priznanje.



Smith, pasionirani fotograf, 15 godina je radio na istraživanju Leitzove uloge u emigraciji Židova iz nacističke Njemačke i dokazao kako je ugledni biznismen tajnovito i tiho spasio živote mnogima.

Zbog toga će sutra Leitzovoj unuci, Corneliji Kuhn-Leitz, biti uručena nagrada naziva Courage to Care, koju dodjeljuje neprofitna grupa posvećena borbi protiv antisemitizma, Anti Defamation League. Isto priznanje, primjerice, dobili su Jan i Miep Gies, koji su dali sklonište Anni Frank i njezinoj obitelji, te Oskar Schindler, njemački industrijalac koji je, prema procjenama, spasio više od 1200 poljskih Židova u krakovskom getu.



Njezin djed možda nije pomogao tolikom broju ljudi, ali je sa sigurnošću omogućio da se iz nacističke Njemačke spasi najmanje 41 Židov, objasnit će Smith, koji se Leitzovim slučajem počeo baviti za vrijeme studija.

Leitzovoj unuci bit će uručena nagrada koju dodjeljuje neprofitna grupa posvećena borbi protiv antisemitizma. Isto priznanje dobio je i Oskar Schindler, njemački industrijalac koji je spasio više od 1200 poljskih Židova. Ernst Leitz II. omogućio je da se spasi najmanje 41 Židov

Tada je, opisuje, naišao na članak o Normanu Liptonu koji je kao 25-godišnjak radio u oglašavačkom odjelu ureda Leice na newyorškoj Petoj aveniji. Lipton je, prepričava Smith, opisivao kako je od svibnja 1938. do kolovoza 1940. svjedočio dolascima više desetaka njemačkih Židova iz tvornice u njemačkom Wetzlaru. Smith, koji je novcem od bar micve kupio prvi Leica fotoaparat, bio je zaintrigiran te započeo istraživati Leitzovu ulogu i kontaktirao Liptona. Ovaj mu je pokazao fotografije i pisma, dokumente nekih od ljudi koji su se preko Leitza dokopali New Yorka. Na jednoj slici je Kurt Rosenberg sa svojim ugovorom i certifikatom s datumom kad je u Letizovoj kompaniji dovršio praksu te napustio Njemačku. Dokumenti, naime, točno pokazuju da je Rosenberg u New York otišao 28. siječnja 1938.

- Rosenbergov je slučaj najjači od svih jer postoji papirnati trag. Ne samo da možemo dokazati da je kod Leitza bio pripravnik, nego imamo i dokaz da je Leitz platio njegov put u New York te mu kasnije dao posao u svom izložbenom salonu na Petoj aveniji - objašnjava Smith Leitzov način spašavanja Židova. Naime, zaposlio bi mlade Židove u Wetzlaru, a nakon određenog razboblja prebacio bi ih u New York, dokud bi platio sve troškove putovanja, a njegovi američki suradnici bi njemačkim izbjeglicama pomogli u američkim danima. Pomogli bi im u dobivanju vize, a potom ih smjestili u hotel i pronašli posao.



Leitzovi humanitarni napori, opisuje Smith, počeli su s danima Hitlerova dolaska na vlast, a tajna kampanja završila je 1939., kad je Hitlerova invazija na Poljsku zatvorila njemačke granice. Tvornica Leica bila je poznata i važna za njemačko gospodarstvo pa postoji teorija da je Hitler poštedio Leitza upravo zbog toga.



No, to je tek jedna od teorija kako se nikad nije saznalo za Leitozovo pomaganje Židovima te kako ga nacisti, s kojima je surađivao, nisu nikad otkrili. Leitzovim fotoaparatima Joseph Goebbels, Hitlerov ministar propagande, opskrbio je svoje "odjele" koji su, između ostalog, snimali "iskvarene" navike Židova i svoju besprijekornu arijevsku rasu.



To ipak nije bila jedina Leitzova suradnja s Hitlerovim režimom. Opskrbljivao je i vojsku i avijaciju, a u njegove tvorničke pogone u Wetzlaru nacisti su 1942. dopremili stotine žena iz Ukrajine i prisilili ih na rad. Uostalom, zbog toga su i oni koji su preživjeli holokaust 1998. podnijeli tužbu protiv većine vodećih njemačkih proizvođača, među kojima je i Leica, optužujući ih za ilegalno stjecanje profita od Židova i istočnoeuropskih prisilnih radnika. U slučaju Leica optužbe nikad nisu dokazane, a cijela stvar je inače završila nagodbom.

Međutim, Leitzova suradnja s nacistima je činjenica jer se i sam pridružio nacistima. Prije rata Leitz je bio istaknuti član njemačke Demokratske stranke, a spomenute godine, kad je papirnato "postao nacist", većina ljudi je bila prisiljena potpisati papire, objašnjava Smith. Leitzu su prijetili likvidacijom njegovih direktora te sličnim, strašnim posljedicama.



Tijekom istraživanja londonski je rabin pokušao kontaktirati većinu ljudi čija se imena spominju, ali nije uspio pronaći nikoga. Stoga je direktno kontaktirao Leitzovu obitelj i dobio odgovor od Knuta Kuhn-Leitza, sina Leitzove kćeri Elsie koji je imao sedam godina kad su mu majku uhitili zbog njezina vlastitog pokušaja da pomogne wetzlarskom Židovu. Djeda opisuje kao čovjeka jednostavnog ukusa, vrlo toplog i pristupačnog.



- Bio je moj zaštitnik. Znao sam da ako nešto bude krivo, mogu otići svojem djedu - opisuje Knut Kuhn-Leitz, potvrđujući Smithovu tezu da je obiteljski credo bio "čini dobro, ali ne govori o tome".



- Da je sada ovdje, mrzio bi cijelu priču o ovome - siguran je Leitzov unuk.

Nathan i Else Rosenthal snimljeni s djecom prije njihova bijega u Sjedinjene Države. Ernst Leitz je spašavao Židove tako što ih je najprije zaposlio u Wetzlaru, a zatim prebacio u New YorkErnst Leitz II. nikada nije javno govorio o nacističkom razdoblju svojega života, a o svojim je dobročinstvima šutio i pred vlastitom obitelji koja je za to doznala tek nedavno

OBITELJ ROSENTHAL	OBITELJ LEITZ

Ivana Rimac