Strani profesori čiji se stavovi ne sviđaju Pekingu teško će dobiti vizu da posjete Kinu. Domaćim je pak profesorima poručeno da se izvole okrenuti knjigama tiskanima u Kini i prestanu koristiti udžbenike iz drugih zemalja. Peking je u nedjelju objavio kako postoji samo jedna Kina. Naime, 36 stranih zrakoplovnih kompanija dobilo je upute da sa svojih web stranica uklone tekstove koji sugeriraju da Macao, Hong Kong i Tajvan nisu dijelovi Kine. Reagirala je Bijela kuća i dobila gore naveden odgovor. Odrješito “gledajte svoja posla”.
To je današnja Kina. Koja se u posljednjih pet godina iz temelja promijenila ostavivši iza sebe politiku Deng Xiaopinga. Državno vodstvo smatra da je njegovu doktrinu pregazilo vrijeme i na povijesnom 19. Kongresu Komunističke partije Kine u listopadu prošle godine prihvatilo je političku platformu za “novu eru”, kako je to definirao predsjednik Xi Jinping. Koji je istodobno postao i državno vodstvo preuzevši sve ključne pozicije i ukinuvši ograničenje dva mandata. On, dakle, može biti doživotni predsjednik.
Kina je tako dokinula i minimalnu naznaku nekog demokratskog prijenosa vlasti. I postala autoritarna zemlja par excellence u modernom svijetu: druga svjetska ekonomska sila bez demokratskog sustava. Dosad se to činilo nemogućim, a velik broj analitičara bio je uvjeren da će gospodarski procvat Kine nužno dovesti do demokratizacije društva. Za sada se to pokazalo u potpunosti pogrešnim.
Sadašnje tendencije u kineskom društvu idu u potpuno drukčijem smjeru. Partija postaje ključni element u definiranju društvenog života. Udžbenici koji su profesorima preporučeni imaju partijski imprimatur tako da slučajno ne bi misli mladih studenata poveli nekim drugim smjerom. A oni koji studiraju u inozemstvu već su počeli pokazivati svoju potpunu lojalnost domovini osnivanjem ćelija KP Kine. Odakle djeluju kao snažan glas domovine (čitaj Partije) čim se u javnosti zemlje u kojoj borave pojave stavovi o Kini koji odstupaju od službene politike.
Partija se na mala vrata vratila u poslovanje, svaka tvrtka dobiva ćeliju, pa i one privatne, čak i ako su stranci suvlasnici. I svaka poslovna odluka mora dobiti odobrenje partijske ćelije. I je li nakon ovoga uopće čudno što je već pokrenut sustav “društvenog vrednovanja” građana, o čemu je nedavno pisao novac.hr, novi portal Hanza medije? “Treća revolucija”, kako sinolozi tumače Xijev politički obrat, kani stvoriti novo društvo i novog čovjeka, patriotski i nacionalno definiranog Kineza koji slijedi temeljnu misao lidera. Taj pothvat olakšava podatak da je Kina nacionalno snažno homogena, 91% stanovništva su Han Kinezi koji imaju snažan osjećaj nacionalne pripadnosti. A kad je riječ o manjinama, prije svega muslimanskim Ujgurima i Tibetancima, i njima je stigla “preporuka” da dobro nauče kineski, da uče kinesku povijest i postanu dobri patrioti.
Ako pak u tome ne uspiju tu je sustav društvenog vrednovanja koji će im onemogućiti ugodniji život i bilo kakav osobni i profesionalni napredak.To je matrica u nastajanju koja se preslikava i na kineski odnos prema ostatku svijeta. Za razliku od Njemačke, Kina je već u doba Jiang Zeminga (1990. - 2002.) počela masovno ulagati u vojsku, godišnje više od 10 posto BDP-a (ali se vjeruje da je išlo i više novca) svjesna da mora biti i vojna sila kako bi zaštitila svoju ekonomsku ekspanziju. I posljedica toga je još jedna Xijeva doktrinarna promjena u odnosu na Denga: više se na globalnom planu ne drži u drugom planu. I to je vidljivo posebno u Južnom kineskom moru, gdje su na hridima napravili umjetne otoke, na njima izgradili vojne baze kako bi svima koji polažu pravo na taj akvatorij dali do znanja da se drže podalje.
Srž te nove prodorne vanjske politike je projekt Jedan pojas, jedan put kojim Kina kani uz sebe vezati zemlje srednje Azije, proširiti utjecaj na Bliski istok pa sve do istočne Europe. Kina kupuje udjele u lukama kako bi osigurala pomorsku prevlast, a spremna je ulaziti u projekte i s gubitkom ako se oni uklapaju u strategiju stvaranja saveznika (kineski ambasador u Hrvatskoj je za nižu cijenu Pelješkog mosta mirno rekao kako oni imaju “širu sliku”). I zato Xi snažno podržava globalizaciju i buni se protiv protekcionizma jer on smeta razvoju Kine. Pri čemu će imati drukčiji stav kad je riječ o ulasku stranih ulagača u Kinu - ali, to je pravo velikih da se ponašaju kako njima odgovara.
Ključno je pitanje, na koje pravog odgovora nema, hoće li Kinezi prihvatiti društveni model koji donosi “nova era”. Nije tajna da je Xijev plan naišao na brojne protivnike, da se čak i pričalo o pokušaju udara. No, Xi za sada ima sigurnu priču: Zapad je Kinu ponižavao cijelo 19. i veći dio 20. stoljeća. Sada je trenutak da vratimo kineski ponos i svijet prilagodimo kineskim pravilima. A to se Han Kinezima sviđa. I sada postaje jasnim kako je Barack Obama bio dalekovidan kad je dogovarao pacifički trgovinski sporazum: “Ako mi ne postavimo pravila trgovine, ubrzo će nam ih postaviti Kina i morat ćemo prema njima igrati”.