Svi mi u većoj ili manjoj mjeri kada govorimo rastežemo riječi kako bismo prenijeli neku emociju ili ojačali njihovo značenje, piše CNN.
Ako smo uzbuđeni, reći ćemo: "Daaaaaaaaaaaaa!" Ako se bojimo, onda je to: "Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!" Kad nas netko zbuni, pitat ćemo se: "Štoooooooo?"
Čovjek ovo radi vjerojatno od samih početaka svoje egzistencije, međutim rijetko se nađe pisani trag o upotrebi takve neformalne verzije jezika.
Znanstvenici sa Sveučilišta Vermont Burlington kažu da se takav jezik intenzivnije počeo proučavati nakon pojave društvenih mreža koje su poprilično promijenile komunikaciju. Spomenuti znanstvenici od 2008. godine skupljaju i analiziraju tweetove te kažu da se razvučene riječi koriste jako često.
Kako bi pokušali doznati zašto čovjek rasteže riječi, znanstvenici s Vermont Burlingtona prikupili su oko 100 milijardi tweetova koji su napisani između rujna 2008. godine i prosinca 2016. godine te su ih potom pomoću računala analizirali.
"Radili smo nešto što je pomalo šašavu i zaigrano, ali to je dio znanosti. Nikada ne znate što ćete pronaći", rekao je Peter Dodds, profesor statistike i matematike na Sveučilištu Vermont Burlington.
Ispada da na internetu rastežemo riječi iz istih razloga iz kojih to radimo u pravom život. Tim neobičnim varijacijama ponekad želimo izraziti neke emocije, poput sarkazma ("Siiiiiigurno") ili sportske euforije ("Gooooooooooooooooooooooool!").
Znanstvenici su otkrili da se riječi rastežu u mnogim jezicima. Brazilci koji govore portugalski na internetu će se nasmijati pomoću "kkkkkkkkkkkk", dok će Indonežani isto napraviti pomoću "wkwkwkwkwkwkwkwk".
Znanstvenici su do ovih spoznaja došli tako što su proučavali riječi koje sadržavaju jedno slovo koje je ponovljeno 15 ili više puta ili parove slova koji su ponovljeni 30 puta. To im je dopustili da zabilježe i "Goooooooooooooool" i "Hahahahahahahahahahahahahahahaha". Rezultati ovo neobičnog istraživanja u srijedu su objavljeni u časopisu PLOS One.
Autori članka kažu da je njihov rad pokazao da se svakodnevna lingvistika razlikuje od one formalne pisane te da bi se zahvaljujući njemu u rječnicima u budućnosti mogle naći rastegnute riječi.
Istraživanje je pokazalo i da se riječi rastežu pravilno te da nisu samo nažvrljani nered. Primjerice, "ha" se uravnoteženo ponavlja, odnosno nema nepotrebnog gomilanja jednog ili drugog slova. S druge strane, kada se rasteže riječ "gol", to se uglavnom radi pomoću ponavljanja slova "o", a ne slova "g" i "l".
Otkriveno je i da se neke riječi rastežu kako bi privukle pažnju pa se tako ponavljaju slova koja se ili ne čitaju ili koja dolaze na kraju riječi.
Dodds kaže da slična stvar događa s emojijima, ali da oni nisu bili dio materije koja se ovaj puta proučavala.