Ines Kovačić, Hrvoje Bota i Carolyn Zelikow dolaze iz potpuno različitih svjetova: iz Podravine, Splita i Sjedinjenih Država. No svi troje danas stvaraju projekte koji pokazuju kako izgleda zeleni pristup svakodnevici, od načina na koji putujemo, preko prostora u kojem živimo, do toga kako odgajamo djecu.
Na otoku Hvaru 38-godišnja Carolyn Zelikow gradi školu koja u mnogočemu više sliči na pomno osmišljenu igru nego na klasičnu obrazovnu instituciju. Zelikow jasno predstavlja svoje prioritete, najprije je supruga i mama, zatim osnivačica The Field School of Hvar, radikalno regenerativne platforme za obrazovanje, turizam i obiteljski život.
Na Hvar je došla, kako kaže, slučajno, ili sudbinski. U Hrvatsku je stigla kao turist, a već prve večeri na otoku upoznala svog budućeg muža. I prije tog putovanja, u Dalmaciji je prepoznala ono što joj je nedostajalo u SAD-u, autentičnost, neokrnjenu prirodu i ravnotežu. Kao roditelj, sve je više cijenila dalmatinsku kulturu i danas Hvar opisuje kao "skriveni dragulj" za obitelji. Otok je siguran, lijep i ispunjen nasljeđem, a Field School naziva destilacijom te ljepote i magije koju je otkrila kao mama.
Kad govori o "radikalno regenerativnoj" školi, Zelikow taj pojam shvaća vrlo konkretno. Za nju je to sustav koji svojim svakodnevnim radom povećava bioraznolikost i njeguje lokalnu kulturu. Ondje gdje klasične škole volontiranje ili "zeleni" sadržaj doživljavaju kao dopunu, ona želi da briga za okoliš i zajednicu bude utkana u samu srž funkcioniranja programa, u ono što djeca i roditelji žive svakog dana, a ne u povremenu akciju.
Field School je prirodom vođena, igrom predvođena i screen-free, odnosno bez ekrana. Zelikow je pritom izravna. Smatra da pretjerana uporaba ekrana razara dječje mentalno i emocionalno zdravlje te ističe da istraživanja, ali i iskustvo roditelja, potvrđuju kako djeci treba boravak vani, slobodna igra i određeni stupanj neovisnosti. Problem, kaže, nije u pojedinom roditelju, nego u zajednici. Dodaje pak kako je teško uskratiti djetetu telefon kada je to društvena norma. Zato okruženje poput Field Schoola funkcionira kao olakšanje. Screen-free je obaveza, roditelji se ne moraju međusobno dogovarati, a čak i kratkotrajni digitalni detoks može puno značiti.
Dan pun pjesme i druženja
Tipičan dan u Field Schoolu počinje zajedničkim okupljanjem cijele škole i pjesmom, često nekom popularnom iz Dalmacije. Zatim se djeca dijele u dobne skupine i s voditeljem prolaze dnevnu agendu i osnovne pojmove koje će istraživati. Što je prije moguće, izlaze iz učionice i prelaze na plaže i u polja, u prirodu koja im je i učionica i svojevrsni laboratorij. Prvi dio dana obično je vezan uz proučavanje prirode, uz koje se prirodno nadovezuju čitanje i matematika, potom slijedi zajednički obrok. Drugi dio dana rezerviran je za projekte koje vode sami učenici, poput gradnje modela brodova iz hvarske pomorske povijesti, usporedbe različitih tehnika kompostiranja ili pripreme Shakespeareove predstave. Izvan samog programa organiziraju se jednostavne radionice i izleti za roditelje i djecu, kako bi se ojačala zajednica.
Jedan od ključnih elemenata Field Schoola je i način na koji su povezani škola, radni i životni prostor. Budući da sama škola ne nudi smještaj, udružili su se s hotelom i stvorili pješački kampus, prostor u kojem su škola, coworking i smještaj unutar nekoliko minuta hoda. Zelikow tu kombinaciju naziva "tajnim sastojkom" za funkcioniranje zajednice: privatnost uz blizinu i pristupačnost.
Takav raspored u školi, tumači Zelikow, u mnogočemu replicira tradicionalnu dalmatinsku svakodnevicu, gdje je sve ključno dostupno pješice, a ljudi se često i spontano susreću. Ovo postaje posebno važno za obitelji koje su navikle dan provoditi u automobilu, razvozeći djecu u školu, na treninge i aktivnosti. Umjesto vožnje dobivaju šetnje i susrete, a to smanjuje svakodnevno trenje obiteljskog života. Field School surađuje s hotelom Fontana, ali su formalno odvojeni. Zbog toga obitelji mogu odabrati i drugi smještaj, no trenutni partner, opisuje Zelikow, savršeno spaja blizinu, mir i nostalgičnu atmosferu. Od prvog dana, projekt je imao podršku lokalne zajednice, što Zelikow smatra ključnim razlogom.
- Etnobotaničarka Masha dijeli svoju ljubav i duboko znanje o biljkama s našim obiteljima, vodič za penjanje Fabijan pomaže našoj djeci da na krečnjačkim liticama otkriju novu snagu i hrabrost, a tu su i vodič jedrenja Tonči, kuharica Silvija, odvjetnica Mia, prodavačica povrća Julijana, prevoditeljica Mirna, knjižničarke Stjepka i Jelena, kustosice muzeja Marija i Vilma, pekarica Ivana, naš transportni partner Marko... nabraja Zelikow, pa ističe kako je za autentičnost koju traži presudno izravno povezivanje s ljudima i institucijama koje tu kulturu svakodnevno žive.
Field School radi s obiteljima digitalnih nomada i drugim udaljeno zaposlenim roditeljima koje Hvar privlači kao sigurna, mirna i sadržajna baza. Zelikow ističe da dalmatinska mala mjesta nude kvalitetu života kakvu ne može pronaći nigdje u SAD-u, unatoč tome što je ondje živjela više od 30 godina. Zahvaljujući hrvatskom viznom okviru za digitalne nomade, koji sada obuhvaća i članove obitelji, takvim je obiteljima potrebno još "samo" međunarodno obrazovno rješenje poput Field Schoola da bi se zapravo preselile. Za Hrvatsku je takav oblik "turizma", odnosno dugotrajnog boravka obitelji s većom kupovnom moć, važan saveznik u razvoju održivijeg i kvalitetnijeg modela, ističe Zelikow.
Kako pronaći održive smještaje u Hrvatskoj?
Ines Kovačić, 29-godišnjakinja iz Ludbrega, prvostupnica ekoinženjerstva i magistra turizma kaže da je do svoje ideje pokretanja platforme za traženje održivog smještaja došla tijekom studije.
- Tijekom pisanja diplomskog rada shvatila sam da u Hrvatskoj ne postoji jedinstveno mjesto gdje gosti mogu pronaći održive smještaje – kaže Kovačić, koja danas razvija platformu Green Stay Croatia.
Kovačić naglašava da ju je spoj održivog razvoja i turizma gotovo prirodno usmjerio na temu smještaja, a izvrsne povratne informacije i Dekanova nagrada za diplomski rad bili su jasan znak da ideja ima potencijal i izvan fakultetskih okvira.
Analizom tržišta tijekom studija uočila je paradoks. Hrvatska ima prirodne resurse, kvalitetne domaćine i certificirane objekte, ali ne i centraliziranu platformu koja ih okuplja i promovira.
- To je praznina koju Green Stay Croatia sada popunjava – objašnjava Kovačić, dodajući da je siječanj 2024. godine izabrala kao trenutak lansiranja jer se poklopio s dovršenim konceptom i početkom priprema za novu sezonu, kada i iznajmljivači i gosti planiraju promjene.
Na platformi se smještaji biraju kombinacijom priznatih ekoloških certifikata i interne provjere. Postoji 23 jasno definiranih kriterija održivosti, a vlasnici prolaze kroz detaljan obrazac i provjeru dokumentacije i fotografija. Za Ines "zeleni smještaj" znači objekt koji dosljedno primjenjuje konkretne mjere, od energetske učinkovitosti i racionalnog korištenja vode do prirodnih materijala, lokalnih proizvoda i odgovornog odnosa prema prostoru. Certifikati pri tome pomažu, ali nisu obavezni.
Najčešća zabluda iznajmljivača jest da je dovoljno postaviti spremnike za recikliranje i ugraditi LED žarulje.
- To jesu mali, dobri koraci, ali održivost je mnogo više od toga – kaže Ines.
Ona uključuje i edukaciju gostiju, pravilno zbrinjavanje otpada, promišljeno upravljanje resursima i dugoročnu brigu o prostoru koji je preduvjet cjelokupnog turizma. Upravo zato, ističe, platforma ne služi samo promociji, nego i usmjeravanju i podršci onima koji žele raditi održivije, ali ne znaju gdje početi.
Prirodni sustav koji uključuje kuću, vrt i ekonomiju
Dok Ines gradi digitalnu infrastrukturu za održivi turizam, arhitekt Hrvoje Bota iz Splita bavi se fizičkom infrastrukturom, ali u sasvim drugačijem smislu. Kao voditelj društvenog poduzeća Održivo, ovaj 45-godišnji otac troje djece specijalizirao se za permakulturni dizajn regenerativnih životnih sustava, od kuća s vrtom i manjih OPG-ova do većih poljoprivrednih imanja.
- Ljudi najčešće misle da je permakultura samo vrtlarstvo – kaže Bota, pa dodaje kako mnoge priče doista krenu tako što netko poželi uzgojiti vlastitu hranu, ali permakultura, objašnjava, gleda puno širu sliku.
Šira slika koju Bota spominje obuhvaća gradnju kuće, energetiku, ekonomiju, lokalnu zajednicu i zdravlje, ukratko sve što je potrebno za kvalitetan život, a ne samo za povrtnjak iza kuće. Upravo zato Održivo pristupa projektiranju holistički. Tijekom procesa analizira prostor, potrebe budućih korisnika, lokalni kontekst i budžet prije nego što uopće počne crtati.
Razliku između održive i regenerativne arhitekture opisuje kao razliku između "ne pogoršavati stanje" i "svake godine ga činiti boljim". Održiva arhitektura nastoji smanjiti štetu i zadržati postojeće stanje, dok regenerativna nastoji povećavati plodnost tla, bioraznolikost i otpornost sustava. U praksi to znači korištenje lokalnih prirodnih materijala, promišljeno upravljanje vodom, energijom i tlom te planiranje prostora tako da kroz vrijeme traži sve manje intervencija i ulaganja.
Svoj pristup ilustrira na primjeru šumskog vrta i pojma sukcesije, odnosno prirodnog procesa kojim se livada pretvara u šumu. Umjesto da se protiv tog procesa bori košnjom i krčenjem, Hrvoje planira tako da sustav dugoročno prati prirodne tokove.
- Ako radimo u skladu s prirodom, trošak je manji, a rezultati dolaze brže uz manje ulaganja – naglašava Bota.
Njegov najambiciozniji projekt, ekoselo Blaca na Braču, osmišljen je kao mala zajednica pet OPG-ova koja bi bila potpuno samoodrživa, od gradnje objekata lokalnim materijalima (kamen, drvo, ovčja vuna, konoplja) do uzgoja hrane i obnovljene mediteranske poljoprivrede, iako zbog prostorno-planskih i konzervatorskih uvjeta i dalje čeka svoju realizaciju.
Uz projekte, Botino Održivo organizira i niz edukacija, poput obilazaka imanja i radionica prirodne gradnje konopljom, te radionica biointenzivnog uzgoja povrća i dizajna vlastitog imanja. Ove godine uvodi i gastroedukacijske radionice koje zaokružuju priču "od sjemena do tanjura", kako bi ljudi razumjeli cijeli ciklus hrane: gdje nastaje, kako se uzgaja i kako se priprema na način koji je dobar i za zdravlje i za okoliš.
Naši sugovornici dobili su važnu podršku
Iza sva tri projekta stoji akceleracijski program "Pokreni nešto svoje", koji već devet godina pruža financijsku i mentorsku podršku mikropoduzetnicima u Hrvatskoj. Program podržava inovativne i društveno odgovorne poduzetnike, financijski ga podupire Philip Morris Zagreb, a provodi ACT Grupa iz Čakovca. Cilj je osnažiti poduzetnike koji, osim poslovnog uspjeha, stvaraju i pozitivan društveni i ekološki učinak, upravo ono što zajednički rade Kovačić, Bota i Zelikow.
- Impact poduzetnici pokreću održive promjene u društvu jer svojim rješenjima odgovaraju na važne društvene izazove i pritom stvaraju gospodarsku vrijednost. Ipak, na tom putu često se suočavaju s izazovima i neočekivanim preprekama. Ovim programom želimo im pružiti podršku kako bi lakše ostvarili svoje ideje i ostvarili pozitivan učinak u zajednici – istaknula je Dijana Najjar Raškaj, rukovoditeljica komunikacija tvrtke Philip Morris Zagreb i koordinatorica projekta.
Društveni povrat ulaganja programa iz godine u godinu raste. U 2024. svaki uloženi euro stvorio je 4,48 eura društvenog dobra, a ovogodišnja ukupna vrijednost podrške premašuje 90.000 eura, uključujući bespovratna sredstva i mentorsko-edukativni program. Samo u prošlom ciklusu sudionicima je pruženo više od 420 sati mentorstva, kombinacijom individualnog rada i grupnih radionica, što program čini jednom od najkonkretnijih potpora impact poduzetnicima u zemlji.
- Kvaliteta prijava iz godine u godinu raste, a raznolikost i izvrsnost projekata iz brojnih područja čine odabir izuzetno zahtjevnim. Ipak, i ove smo godine odabrali deset izvanrednih poduzetnika čiji projekti imaju potencijal ostvariti stvarnu promjenu – izjavila je Ana Brigović, voditeljica podrške poduzetnicima i poslovnog razvoja te koordinatorica projekta iz ACT Grupe.
Bota kaže da mu je sudjelovanje u programu bilo veliko priznanje dosadašnjeg rada i prilika da jasnije definira sljedeću fazu razvoja.
- Ta sljedeća faza je da što više osnažimo zajednicu i da što više pojedinaca se okrene ovom načinu života koji je u skladu s cijelom okolinom, lokalnom zajednicom i lokalnom ekonomijom – objašnjava Bota.
Zelikow, kao nova članica hrvatskog poduzetničkog svijeta, posebno cijeni mentorstvo.
- Moji mentori i prijatelji iz programa, osobito Ana, pomogli su mi da se snađem u njegovim posebnostima i karakteristikama s mudrošću, strpljenju i humorom – kaže Zelikow.
Green Stay Croatia, Održivo i Field School Hvar tri su različita odgovora na isto pitanje – kako živjeti tako da prostor koji nas hrani bude sutra bogatiji nego danas. Program im je omogućio da ustraju na tom putu, pokazujući da zeleni pristup svakodnevici nije samo idealistička vizija, nego i održiv, profitabilan model.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Philip Morris Zagreba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....