Kada pomislimo na mirovinu, većina nas tu misao odmah odgodi za neku daleku budućnost. O ovim temama najteže je razmišljati dok smo još pripadnici mlađe generacije i kad se borimo s tekućim financijskim obavezama, kreditima i svakodnevnim troškovima.
Kada prosječna starosna mirovina u Hrvatskoj iznosi svega 695 euro, a time pokriva tek 48 posto prosječne neto plaće, postaje jasno da sustav međugeneracijske solidarnosti više ne može sam održati standard života u starosti.
- Za dostojanstvenu mirovinu omjer bi trebao biti barem 70 do 80 posto, što znači da bez osobne štednje jednostavno ne ide - kaže nam Radojka Hainski, predsjednica Uprave Croatia osiguranje društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima.
Problem je u samoj prirodi hrvatskog mirovinskog sustava. Prvi stup funkcionira na principu međugeneracijske solidarnosti, što znači da današnji radnici izdvajaju 15 posto iz bruto plaće za trenutne umirovljenike. Zbog toga nije riječ o štednji za njihovu vlastitu mirovinu. Drugi stup, obvezna kapitalizirana štednja od pet posto bruto plaće, nedovoljan je za osiguranje financijske stabilnosti u starijoj dobi. Upravo tu u igru ulazi treći stup, dobrovoljna mirovinska štednja koja postaje ne samo preporuka, već gotovo nužnost za sve koji žele zadržati kvalitetu života nakon umirovljenja.
Korist mogu imati i poslodavci
Radojka Hainski, predsjednica Uprave Croatia osiguranje društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima, na hrvatskom je tržištu prisutna od 2003. godine. Njezino društvo, jedino čija je djelatnost isključivo upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima, upravlja s tri otvorena i četiri zatvorena dobrovoljna mirovinska fonda te ukupnom imovinom od preko 215 milijuna eura. Otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi dostupni su svim građanima koji se žele dobrovoljno osigurati, dok su zatvoreni fondovi namijenjeni isključivo zaposlenicima određenog poslodavca ili članovima određene udruge.
- U zatvorenim fondovima društvo je tržišni lider, upravlja imovinom čija vrijednost premašuje 103 milijuna eura, odnosno oko 42 posto tržišta - kaže Hainski, naglašavajući da njihov profesionalni tim članovima ostvaruje konkurentne prinose uz brigu za sigurnost njihovih mirovina.
Država dodatno motivira građane na štednju poticajnim sredstvima u iznosu od 15 posto na sve uplate u jednoj kalendarskoj godini, najviše 99,54 eura. Za dobivanje maksimalnog poticaja države na račun člana u kalendarskoj godini potrebno je uplatiti 663,61 euro.
No, treći stup ne mora biti samo stvar zaposlenika, jer i poslodavci mogu imati značajne beneficije.
- Iznos uplate od 67 eura mjesečno po zaposleniku predstavlja porezno priznati trošak, što znači da poslodavci mogu smanjiti porezno opterećenje na svoje poslovanje - objašnjava Hainski.
Ovaj mehanizam omogućuje poslodavcima da podrže svoje zaposlenike na način koji ima koristi za obje strane. Sve veći broj poslodavaca odlučuje se za ovu opciju jer dobrovoljna mirovinska štednja može povećati osjećaj sigurnosti zaposlenika.
- Mnogi radnici svjesni su potrebe za štednjom za mirovinu, no ponekad nemaju dovoljno sredstava ili motivacije da sami ulažu u svoje buduće financijske potrebe. Kada im poslodavac pomaže u tom procesu, zaposlenici se osjećaju sigurnije - naglašava predsjednica Uprave.
Ovakva praksa doprinosi stvaranju pozitivnog radnog okruženja. Kroz ovu vrstu beneficija, poslodavci stvaraju osjećaj pripadnosti i povjerenja među zaposlenicima. Zaposlenici prepoznaju da se poslodavac brine za njihovu dugoročnu financijsku sigurnost, što može rezultirati većim angažmanom i većom lojalnošću prema tvrtki.
- Ovaj oblik dodatne pomoći zaposlenicima može povećati motivaciju, jer radnici vide konkretne koristi koje dolaze s radom za takvog poslodavca - dodaje Hainski.
Različiti načini motivacije zaposlenika
Država potiče poslodavce na uplate dobrovoljne mirovinske štednje svojim zaposlenicima, a poslodavci često motiviraju zaposlenike da i sami dodatno uplaćuju na svoj račun u dobrovoljnu mirovinsku štednju.
- Primjerice, neki poslodavci uplaćuju inicijalno veći iznos kako bi motivirali zaposlenike da se i sami angažiraju i uplaćuju. Drugi pak uvjetuju zaposlenike da sami uplate određeni iznos, te na taj iznos dodaju uplatu sa svoje strane - objašnjava Hainski različite modele motivacije koje poslodavci primjenjuju u praksi.
Kroz ovaj model, svi imaju koristi - zaposlenici jer im je osigurana dodatna mirovina, a poslodavci jer mogu smanjiti svoje poreze i poboljšati odnose sa zaposlenicima.
Što bi savjetovala mlađoj sebi?
Hainski smo potom pitali što bi savjetovala 25-godišnjoj sebi, kada joj se imala priliku obratiti. Kaže nam da iako je u toj dobi glavna misao da je mirovina još daleko, savjetovala bi si da ipak počne razmišljati o mirovinskoj štednji što prije.
- To je zapravo idealan trenutak za početak štednje - iskrena je Hainski.
Ključne poruke koje bi prenijela svojoj mlađoj ja uključuju odmah započinjanje štednje jer što prije se počne, to više se koristi čaroliju kamata na kamate. Čak i manji iznosi mogu se vremenom akumulirati u značajan iznos. Mirovinska štednja je dugoročan proces, i što prije netko počne, to više koristi od tog pristupa.
Redovite uplate su također vrlo bitne. Otvaranje trajnog naloga za uplate u mirovinske fondove čini štednju navikom, ali i bezbrižnom.
- Ako novac "ne vidiš", lakše ćeš ga štedjeti. S druge strane, kod dobrovoljne mirovinske štednje dobro je znati da ukoliko u određenom razdoblju života nećemo biti u mogućnosti redovno uplaćivati, uvijek je moguće napraviti pauzu ili promijeniti visinu uplata - dodaje Hainski.
Važno je i razumijevanje fondova te odabir mirovinskog fonda koji najbolje odgovara, uzimajući u obzir dugoročni horizont i sklonost prema riziku.
- Mirovinski fond s većim udjelom dionica na dulji rok može donijeti veće prinose, a zbog dulje ročnosti rizik je smanjen - napominje Hainski.
U svijetu postoje neke vrlo dobre prakse
Kada je riječ o općenitom financijskom savjetu, Hainski ističe zabrinjavajući podatak iz istraživanja OECD-a provedenog tijekom 2022. i 2023. godine.
- Samo 38 posto građana u Hrvatskoj postavlja dugoročne financijske ciljeve – navodi Hainski, dodajući da je ključan odgovor na pitanje kada je najbolje vrijeme za započeti štednju ili investiciju vrlo jednostavan – sada.
U svijetu postoje različiti pristupi za motivaciju građana na mirovinsku štednju. Jedan od najuspješnijih je automatsko učlanjenje, poznato kao opt-out sistem.
- U mnogim zemljama zaposlenici su automatski učlanjeni u štedne planove za mirovinu, ali imaju mogućnost izaći. Ovaj pristup povećava broj ljudi koji aktivno započinju štednju za mirovinu - objašnjava Hainski, navodeći Irsku, Australiju i Ujedinjeno Kraljevstvo kao primjere država koje primjenjuju ovaj model.
U Ujedinjenom Kraljevstvu svi poslodavci, uključujući i male poduzetnike, radnike automatski uključuju u mirovinsku štednju. Radnik danas dio plaće uplaćuje u mirovinsku štednju, sa svoje strane dodatnu uplatu izvrši i poslodavac, na te uplate postoje porezne olakšice, a dodatno taj novac je investiran. Oni koji ipak ne žele ovakvu štednju mogu izaći iz modela uz podnošenje obrazaca.
Irska se također priprema za automatsko uključivanje zaposlenika u privatnu mirovinsku štednju pod nazivom ‘My Future Fund‘. Sustav je bio planiran za rujan 2025., ali je odgođen i sada bi trebao krenuti 1. siječnja 2026. godine.
- Automatsko uključenje obuhvatit će zaposlenike između 23 i 60 godina koji zarađuju više od 20.000 eura godišnje. Irski model podrazumijeva da uz uplatu zaposlenika u iznosu od 3 eura dodatnih 3 eura uplaćuje poslodavac, a još 1 euro uplaćuje država - detaljno nam pojašnjava Hainski.
Autoenrollment u Hrvatskoj?
Australija, koja je po imovini mirovinskih fondova rangirana kao peta na svjetskoj razini, također primjenjuje model automatskog uključivanja. Tamo zakonodavac ne uvjetuje zaposlenika da sa svoje strane obavezno uplaćuje štednju, već je uvjetovan samo poslodavac, i to u iznosu od 10,5 posto bruto plaće, uključujući i sve provizije i bonuse.
- U hrvatskom okruženju, gdje je visina prosječne mirovine znatno ispod razine prosječne plaće, a samo 26 posto zaposlenih dodatno štedi u dobrovoljnom mirovinskom fondu, ovakav model zasigurno bi napravio ogroman korak naprijed - smatra Hainski.
Što se tiče uvođenja autoenrollmenta u Hrvatskoj, ova opcija navodi se u Izvješću Svjetske banke o „Analizi dugoročne primjerenosti i održivosti mirovina u hrvatskom mirovinskom sustavu, s naglaskom na mogućim politikama za njegovo unaprjeđenje” iz srpnja 2024. godine kao jedna od mogućih mjera za poboljšanje dobrovoljne mirovinske štednje.
- Stav našeg Društva je da bismo uvođenjem automatskog učlanjenja znatno utjecali na proširenje svijesti o benefitima štednje za mirovinu i izravno utjecali na visinu budućih mirovina - ističe.
- Efekt u smislu povećanja broja članova bismo vidjeli odmah. Što se tiče uplata, dalje bi ostao zadatak mirovinskim društvima informirati članove o benefitima štednje i poticati ih na uplate - kaže Hainski.
Stav Društva
Znanstvena istraživanja ponašanja pojedinaca u situacijama donošenja financijskih odluka pokazuju da razlike između ekonomske teorije i stvarnosti ponekad mogu biti sustavne i značajne. Znanstvenici Richard Thaler i Cass Sunstein istraživali su ovo područje i tvrdili da bi javne i privatne institucije ipak trebale aktivno, ali uz očuvanu slobodu izbora, pokušati potaknuti pojedince u pravom smjeru.
- Tržišta koja imaju u primjeni model autoenrollmenta u mirovinsku štednju imaju znatno veći broj članova koji štede i posljedično, viši iznos mirovina - kaže Hainski, ostavljajući jasnu poruku: ako u smislu edukacije usmjerimo mlade, puno smo napravili.
Svaka od spomenutih zemalja koristi specifične pristupe, ali sve imaju zajednički cilj: omogućiti građanima da imaju dovoljno sredstava za miran i stabilan život u mirovini. Uvođenjem kombinacije zakonskih obveza, poreznih poticaja, edukacije i drugih poticaja, ove zemlje nastoje stvoriti sustave koji motiviraju ljude da razmišljaju o svojoj mirovini od ranih godina rada.
U trenutnoj situaciji kada je omjer mirovina u odnosu na plaće nezadovoljavajući za dostojanstven život, dobrovoljna mirovinska štednja je ključan alat koji može izravno utjecati na povećanje razine mirovina.
- Stav našeg Društva je kako je nužno uskladiti iznos porezne olakšice s rastom plaća, minimalno sa sadašnjih 804 eura na 1.500 eura godišnje po zaposleniku - zaključuje Hainski, dodajući da bi se dodatni efekt postigao uvođenjem obveze poslodavcima automatskog učlanjenja i uplate nakon prvog zaposlenja.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Croatia osiguranje društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....