Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva osnovan je 2016. s misijom davanja podrške za razvoj digitalne infrastrukture, digitalnih javnih usluga, izrađivanja prijedloga politika te popularizacije razvoja digitalnih vještina.
Već je i njegov prethodnik, Digitalni informacijsko-dokumentacijski ured svojim nazivom sugerirao kako će napraviti revoluciju, no stidljiva digitalna rješenja koja su dolazila iz radinosti još jednog ureda državne uprave teško su mogla opravdati sav taj proračunski novac koji se trošio na plaće njegovih djelatnika.
Pa je stoga novu priliku dobio ured kojem je danas na čelu HDZ-ov Bernard Gršić, diplomirani inženjer elektrotehnike koji je u Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva stigao prešavši u njega iz Hrvatske gospodarske komore, u kojoj je bio voditelj odjela informacijske sigurnosti.
O ozbiljnosti namjere digitalizacije hrvatskog društva, za što je ovo tijelo zaduženo, možda najbolje govori struktura njegovih zaposlenika kojih u uredu, smještenom u Ulici Ivana Lucića u Zagrebu, danas sjedi 45.
Zanimljivo je pritom kako samo njih četvrtina, dakle 11, posjeduje diplomu ili neku drugu titulu stečenu iz područja IT struke dok tri četvrtine djelatnika nema nikakve veze s informatičkim smjerom: devetero ih je, naime, zaposleno na administrativnim poslovima, a ostatak radnika, dakle njih 55 posto, ima zvanja stečena pretežno iz područja društveno-humanističkih struka.
Povjesničari, pravnici, informatolozi - to su struke koje, pored administrativnog osoblja, danas čine većinu djelatne radne snage Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva, a pronašlo se ovdje i nešto mjesta za prometne struke koje su u posljednjih nekoliko godina također pohrlile digitalizirati Hrvatsku.
Sve je krenulo od hidre
Put prema tome otvorila im je jedna pomalo neobična odluka Vlade koja je u kolovozu 2018. godine donijela izmjene Uredbe o nazivima radnih mjesta.
Ukratko, Vlada je zaključila kako je zbog složenosti poslova u državnoj upravi pod hitno potrebno angažirati visokokvalitetni IT kadar, uvesti nova radna mjesta i dati im visoke koeficijente, ali je prijavu na natječaje za informacijske stručnjake dopustila i onima sa završenim Prometnim fakultetom, iako su iz priče ispali, naprimjer, strojari ili pak diplomanti s PMF-a.
Sudbina će potom htjeti da će baš prometni stručnjaci biti najspremniji zasjesti na čela novoosnovanih sektora unutar Središnjeg ureda: onog za planiranje i strategiju razvoja digitalnog društva te Sektora razvoja digitalne infrastrukture i usluga u javnom sektoru.
Načelnikom ovog prvog postat će inženjer prometa Tomislav Malarić koji će u “digitalni ured” stići iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje gdje je bio na čelu IT ureda, a drugi je pak Božo Zeba koji je prije dolaska u ured radio u Ministarstvu uprave kao voditelj službe za elektroničke usluge.
Potom će ured raspisati i natječaj za radno mjesto savjetnika za razvoj digitalnog društva na kojemu će posao dobiti također inženjerka prometa s radnim iskustvom prethodnom stečenim u administraciji jedne političke stranke dok će na radno mjesto voditeljice Odjela za podršku korisnicima u Službi za prikupljanje i obradu službenih podataka posao pronaći i jedna profesorica povijesti i filozofije.
Središnjem državnom uredu stoga smo poslali upit kako bi nam pojasnili koliko je struktura njihovih zaposlenika pogodna za odrađivanje posla koji im je propisan osnivanjem, a iz njega je ubrzo stigao i odgovor.
“Ured ima 45 djelatnika, od toga informatičke i srodne struke njih 11, uključujući i državnog tajnika, dok stručnu spremu društvenog smjera ima 25 djelatnika, ostalih devet djelatnika izvan je ove dvije kategorije. Svi djelatnici su preko različitih struka povezani s istim ciljem digitalne transformacije i sudjeluju u razvoju digitalnog društva. Unapređenje razvoja digitalnih javnih usluga promičemo redovito i preko društvenih mreža i naše mrežne stranice, gdje su uz digitalne vještine potrebna i znanja iz društvenih, informacijskih i humanističkih znanosti”, poručili su iz ureda, dodavši također kako su 25 djelatnika, onih društveno-humanističkih struka, zapravo preuzeli od bivšeg Digitalnog informacijsko-dokumentacijskog ureda Vlade, iz kojeg je središnji državni ured i izrastao.
Prapovijest tog ureda pritom je najbolji prikaz nelogičnosti prekrajanja državne uprave koje se u Hrvatskoj događa praktično od njena osnivanja.
Polazna točka tako je zapravo bila famozna HIDRA, točnije Hrvatska informacijsko-dokumentacijska agencija osnovana 1994. godine, a čija je glavna zadaća bilo prikupljati i obrađivati službenu dokumentaciju Republike Hrvatske.
Drastično povećanje plaće
Za potrebe obavljanja ovog posla, agencija je tako pretežno zapošljavala informacijsko-dokumentacijske stručnjake koji su većinom pozavršavali studije društveno-humanističkog smjera, no potom je Vlada Zorana Milanovića agenciju odlučila prestrojiti u Digitalni informacijsko-dokumentacijski ured, želeći ga valjda modernizirati.
Ipak, preobrazbi usprkos, zadaće ureda ostale su više manje iste sve dok 2016. godine HDZ-ova Vlada nije odlučila osnovati novo tijelo državne uprave kojem je nadjenula ime Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva.
Zadaće im se možda i nisu pretjerano promijenile, ali zato jesu apetiti: za razliku od prethodnog ureda čiji je ravnatelj nosio koeficijent 3.395 i imao plaću od 10 tisuća kuna mjesečno, koeficijent ravnatelja Središnjeg ureda bez nekog velikog pojašnjenja narast će na 5.7, a plaća čelnika novoosnovanog tijela dosezati i preko 18 tisuća kuna.
Po automatizmu, taj je “digitalni ured” preuzeo onih 25 djelatnika koji su još u doba HIDRA-e tamo digitalizirali službenu dokumentaciju pa je ured, žele li opravdati njegovo ime, potom bilo potrebno napuniti IT stručnjacima među kojima su se, spomenuli smo već, najpodobnijima smatrali oni s Fakulteta prometnih znanosti.
Dokumenti dostupni samo na upit
Digitalizacija službene dokumentacije pritom je ostala jedna od temeljnih zadaća, no čini se kako 25 djelatnika nije bilo dovoljno za odraditi posao pa je Ured ispomoć potražio od djelatnike FINA-e, agencije s kojom je sklopio dva ugovora: jedan 2017. godine za posao skeniranja službenih glasnika u periodu između 1945. do 1990. godine vrijedan 214 tisuća kuna s PDV-om te drugi sklopljen u srpnju ove godine, za posao skeniranja svih tiskanih izdanja Narodnih novina nakon ‘91. godine.
Kako Jutarnjem potvrđuju dobro informirani izvori, bivši djelatnici HIDRA-e bili su izrazito nezadovoljni činjenicom da su poslovi outsourcani u Financijsku agenciju, kao i samom činjenicom da se knjige skeniraju jer su nakon ovog postupka dobrim dijelom bile uništene, a kad se na kraju uspostavilo da digitalne verzije ove dokumentacije nikad neće biti objavljene online, tek tada se počelo doista sumnjati u prave motive koji su stajali iza ovog posla.
Osim toga, apsurdnim su smatrali i skeniranje Narodnih novina, jer su akti od 1991. godine naovamo ionako dostupni na internetu, kako na stranicama Narodnih novina, tako i na stranicama CADIAL-a, tražilice pravnih i drugih domaćih propisa.
Uprava Ureda dotle je inzistirala da je posao bio prekompliciran za vlastite kapacitete.
“S obzirom na to da se radi o građi velikog volumena čije je tiskano izdanje novina jedino pravno obvezujuće, digitalizaciji se moralo pristupiti pažljivo i prema svim pravilima struke kako bi se dobile autentične digitalne kopije u obliku originala. Također, građa koja je ušla u proces smatra se jednom od najzahtjevnijih, a samim time i najizazovnijih zbirki koja uključuje enorman korpus, različite formate, kompleksne stranice, tipografsku složenost, često nezadovoljavajuću kvalitetu tiska i slika za potrebe skeniranja što su samo neki od problema s kojima je Ured bio suočen. Posao je zahtijevao fizičku pripremu građe odnosno označavanje i razrezivanje, zatim skeniranje, OCR dokumenata i izradu pretraživih datoteka, indeksiranje, mikrofilmiranje i isporuku snimljenog sadržaja. Za ove poslove Ured nema potrebne uređaje, tehničke i prostorne uvjete, kao niti dovoljno zaposlenika koji bi mogli odraditi navedene poslove za 357.259 stranica službenih glasnika”, pojasnili su potvrdivši kako digitalizirana građa, nažalost, nakon opsežnog posla skeniranja na kraju nije dostupna online.
Nejasno je kada će se to promijeniti, a u međuvremenu građani dokumente mogu dobiti na upit, što je prilično slabi učinak za preko 200 tisuća kuna proračunskog novca.
Naši su nas izvori pritom upozorili i na slučaj nelogičnog outsourcanja baza podataka ureda u privatni cloud jedne informatičke kompanije koja je u to vrijeme nosila naziv HEMA.
Događaj datira u travanj 2017. godine kad je Uredom upravljao državni tajnik iz kvote MOST-a Marijan Lalić.
Nakon što je proveo postupak jednostavne javne nabave, Lalić je od tvrtke HEMA d.o.o unajmio infrastrukturu u privatnom cloudu, no posao je ubrzo došao pod “nadzor” Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa kojem je stigla prijava zbog mogućeg iskorištavanja položaja i dužnosti.
Ispostavilo se, naime, kako tvrtka kojoj je dodijeljen ugovor, jednu od svojih podružnica ima na adresi Ulica Frana Folnegovića 1c, baš istoj onoj na kojoj sjedište ima i kompanija Podatkovni centar Križ, tvrtka u kojoj je Marijan Lalić bio zaposlen prije imenovanja u Središnji državni ured.
Dapače, Podatkovni centar Križ i HEMA (koja će brzo po sklapanju ugovora ime promijeniti u ECS Eurocomputer system d.o.o) u zgradi su dijelile i zajednički peti kat, no Povjerenstvu se priča nije učinila pretjerano zanimljivom: pregledom “Google Mapsa”, napisali su u svojoj odbijenici, nisu uspjeli utvrditi povezanost dviju kompanija pa je prijava odbačena, a ugovor i Lalić preživjeli.
Barem još narednih nekoliko tjedana, sve dok premijer Andrej Plenković na sjednici Vlade naglo nije odlučio smijeniti MOST-ove ministre, što je označilo i kraj državne karijere Marijana Lalića koji se potom vraća u Podatkovni centar Križ, a na njegovo mjesto stiže Bernard Gršić.
Obje tvrtke preselile se u Sky Office
Odbijenici Povjerenstva usprkos, vrlo jednostavnim istraživačkim poslom Jutarnji si je lako potvrdio kako tadašnje optužbe baš i nisu bile bezazlene.
Tvrtka ECS Eurocomputer system (bivša HEMA), naime, ovih je dana preselila na novu adresu, i to u zagrebački Sky office, što su nam potvrdili u kratkom, anonimnom razgovoru.
Igrom slučajnosti, baš ovih dana iz Folnegovićeve 1c preselio je i Podatkovni centar Križ, a na recepciji Sky offica potvrdili su nam kako su baš u ovoj zgradi pronašli svoje nove urede.
Dijele li ove tvrtke opet isti kat, nismo uspjeli doznati, a s obzirom na praksu domaćih institucija, beznadno je očekivati kako će to pitanje potegnuti itko drugi, osim novinara.
Podudarnosti ovih dviju adresa, čini se, dotle pretjerano ne brine sadašnjeg ravnatelja Ureda Bernarda Gršića koji je za 2019. godinu odobrio obnavljanje ugovora s ECS-om, vrijednog 248.740 kuna.
I još jednom, pojašnjenje za outosourcing jest nedostatak kapaciteta ureda.
“Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva nema vlastitih kapaciteta za sigurno udomljavanje potrebnih serverskih kapaciteta niti ih je ikada razvijao. S obzirom na pokretanje projekta CDU odnosno Centar dijeljenih usluga, nismo krenuli u kupnju serverske infrastrukture zbog višestruke racionalizacije troškova. Iz tog razloga proveden je natječaj za najam serverskih kapaciteta do realizacije projekta CDU čiji je nositelj Ministarstvo uprave. U tijeku je proces pripreme za prelazak na CDU za unajmljene serverske kapacitete”, pojasnili su iz ovog ureda, ne osvrćući se pritom na optužbe protiv bivšeg čelnika Lalića.