VEDRANA ERGIĆ

'Nisam željela napraviti infantilne urede ili nehuman koncept open space ureda, željela sam humaniji radni ambijent'

    AUTOR:
    • Korana Sutlić

  • OBJAVLJENO:
  • 17.12.2018. u 08:25

CROPIX

Vedrana Ergić na ovom je projektu, kako nam objašnjava, težila tome da organizacijom prostora ne naglašava hijerarhiju među zaposlenima - svima je dostupan prekrasan pogled na grad, dnevno svjetlo dopire do svakog radnog mjesta, a na atraktivnim pozicijama su strateški raspoređeni i kutovi za opuštanje, individualni rad i socijalizaciju

Za prestižnu nagradu arhitekture Mies nominirano je čak 13 kandidata iz Hrvatske, objavljeno je prije nekoliko dana. Za najvažniju europsku strukovnu nagradu na području arhitekture, između u javnosti vrlo poznatih djela kao što su bazen u Vukovaru arhitekta Idisa Turata i Vile Issa Megaron arhitekta Davora Matekovića, Osnovne škole Žnjan Pazdigrad u Splitu studija x3m i stambenog sklopa na Dobrom dolu Svebora Andrijevića i Luke Korlaeta, našao se i jedan interijer - poslovne zgrade Adris grupe i Croatia osiguranja, arhitektice Vedrane Ergić.

 

Nagrada European Union Prize for Contemporary Architecture - Mies van der Rohe Award je bijenalna, a među nominiranima za 2019. početkom iduće godine bit će odabrani pobjednici. To nije nagrada na koju se može prijaviti i platiti visoku kotizaciju, nego je rezultat prijedloga profesionalaca značajnog strukovnog backgrounda koji afirmiraju samo najkvalitetniju produkciju suvremene arhitekture u Europi, onu koja se ističe izvornošću i inovacijom. Interijer Vedrane Ergić iz zagrebačke Jagićeve ulice tako se našao uz bok s nominiranim Alvarom Sizom, Eduardom Soto de Mourom, Pierom Lissonijem, RCR arquitectes i dr.

 

Iako je riječ o total designu prostora veličine od čak 15.000 četvornih metara, poslovna zgrada Adris grupe ostala je u domaćoj javnosti u sjeni jednog drugog Vedranina projekta, i to znatno manjeg - stana u palači Šuflaj na Gornjem gradu kada je za oba, prije dvije godine, osvojila domaću nagradu struke Bernardo Bernardi.

- Poslovna zgrada u Jagićevoj koncipirana je inovativno i u potpunoj suprotnosti s uvriježenim načinom projektiranja uredskih prostora, kao mali grad, s ulicama, trgovima i ostalim javnim sadržajima koje on ima - kaže Vedrana Ergić s kojom smo se našli u njezinu birou koji dijeli sa sestrom Ivanom u Vukotinovićevoj ulici u Zagrebu.

Iako ovdje prevladavaju bijela boja namještaja te sivi, beige i crni detalji, njezin je ured vrlo živo mjesto s mnogo uzoraka materijala za projekte na kojima trenutačno radi.

 

“Work in Progress”

Interijeri Vedrane Ergić poznati su po svojoj profinjenosti i visokoestetiziranost. Prožeti su atmosferom iznimne ugode koju je fotografijom nemoguće zabilježiti. Arhitektica Vedrana Ergić težila je na ovom projektu, kako nam objašnjava, da organizacijom prostora ne naglašava hijerarhiju među zaposlenima - svima su dostupne prekrasne vizure na grad, dnevno svjetlo dopire do svakog radnog mjesta, a na atraktivnim pozicijama su strateški raspoređeni i kutovi za opuštanje, individualni rad i socijalizaciju.

Projekt za zgradu Adris grupe obuhvaćao je više tematskih cjelina: headquarters, urede i poslovnicu Croatia osiguranja, restorane, kafiće i druge prateće programe u zgradi koja je primarno projektirana za drugu namjenu.

- Količina kvadrata i broj tematskih cjelina znatno su me manje brinuli od činjenice da je projektiranje bilo dodatno otežano netom prije izvršenom aproprijacijom Croatia osiguranja pa je proces projektiranja tekao paralelno s restrukturiranjem. Zbog toga program nije mogao biti unaprijed egzaktno definiran te je tijekom rada projekt nekoliko puta mijenjan. U tim je okolnostima moja strategija bila projektirati maksimalno fleksibilan prostor, bez fizičkih granica između pojedinih sektora, prostor koji će odgovoriti na sve buduće promjene koje su rezultat procesa koje donosi dinamika razvoja tvrtke - objašnjava Vedrana Ergić.

 

Za kvalitetno funkcioniranje ovog “grada”, osim posebno osmišljenih sektora s radnim mjestima u zatvorenim volumenima i otvorenim prostorima, važni su i infrastrukturni blokovi za printanje, kopiranje i slične sadržaje koje koriste svi zaposlenici te prostor između tih volumena koji je razvijen u vidu ulica i trgova, pri čemu nema neaktivnih zona jer je svaki kutak iskorišten za stvaranje dodane vrijednosti prostora za predah, socijalizaciju i individualni rad.

- Važno mi je bilo da neobično veliki prostori katova, koji dosežu i preko 1000 kvadratnih metara, budu humani i ekstremno fleksibilni. Nema fizičkih barijera između sektora i oni kod izmjena u organizaciji prema potrebi mogu zauzeti više ili manje prostora bez narušavanja strukture. Na proširenim prostorima ‘ulica’ i dijelovima ‘trgova’ organizirane su grupe s više radnih mjesta, osmišljene su zone za odmor, neformalne sastanke ili za individualni rad gdje se bilo tko može izdvojiti iz tima i raditi u atmosferi koja omogućava bolju koncentraciju - kaže arhitektica.

Upravo kroz odabir mogućnosti promjene okoliša, izbora mjesta za rad, kratki odmor ili komunikaciju unutar dugog radnog dana stvara se osjećaj slobode i ugode koja doprinosi i boljim rezultatima.

 

Ured 21. stoljeća

- Zatvorene barijere za individualni rad i sastanke pozicionirala sam duboko u prostor, a uz pročelje smjestila grupe radnih mjesta, što je iznenadilo mnoge jer je urede menadžera uobičajeno pozicionirati uz pročelje, a većinu zaposlenika u manje atraktivnim dijelovima prostora. Osim težnje za demokratičnijom podjelom prostora, odmicanjem volumena zatvorenih soba od pročelja u pojedinim su dijelovima prostora oslobođene i zone za odmor, a ponegdje i za kretanje uz samu fasadu - objašnjava Ergić.

Pritom sve u prostor uvučene sobe za menadžere imaju i pogled i dnevno svjetlo, iako se nalaze u unutrašnjosti jer su im zidovi ureda od stakla.

Posjet njenim interijerima poseban je doživljaj jer se u tim prostorima osjeća posebno osmišljen dramaturški pristup, u nekim se ambijentima neosporno tiše govori, u drugima sporije ili brže kreće, zidovi neočekivanim projektantskim postupcima nestaju u posebno osmišljenim procjepima i na taj način fizički transformiraju prostor i u funkcionalnom i u doživljajnom smislu. U projektiranju interijera fokusirana je na nevidljivo, stvaranje atmosfere i psihološki doživljaj.

- Ne projektiram po principu estetske dopadljivosti. Slijedim mix-and-match princip i materijale ne biram jer pašu, nego kombiniram i usklađujem krajnosti, atraktivno s neatraktivnim, luksuzno i bazično. Često koristim materijale koji ne odgovaraju kontekstu prostora, meni najveći izazov predstavlja ostvariti dojam suzdržanog luksuza s materijalima koje bi većina a priori odbacila. Krivi je dojam i da najčešće raspolažem golemim budžetima, primjerice uredi Croatia osiguranja realizirani su ekstremno racionalnim sredstvima, materijalima bazične cijene i jednostavnim detaljima. Meni je bitno kako, a ne čime radim - kaže Vedrana Ergić.

 

Razgovaramo dalje o trendovima interijera korporativnih objekata. Pomalo je, primjećujem, iritira koncept koji često u posljednje vrijeme koriste neke tvrtke.

- Posebno eksponiran primjer su uredi koji slijede trend Googlea, koji u sklopu radnih prostora nude razne “gadgete” za razonodu, opuštanje i odmor. Ti prostori uglavnom više nalikuju na hibride dječjeg vrtića i lounge bara, što upućuje na to kako se suvremena kreativnost percipira kao gotovo infantilan proces u kojem sudjeluju primarno mlađe generacije koje mogu biti u uredu non-stop.

Druga je krajnost nehuman koncept open space ureda s gomilom radnih mjesta u velikom prostoru, kao što ne smatram dobrim rješenjem ni prostor s mnogo malih radnih ćelija. Moj odgovor na pitanje kakav treba biti ured 21. stoljeća jest upravo ovaj projekt koji hibridizira ekstremne modele u humaniji radni ambijent s demokratskom podjelom prostora i atmosferom poticajnom za rad i cjelodnevno bivanje u uredskom prostoru - zaključuje Vedrana Ergić.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo