SCENA OD IZGORJELIH BOROVA

PAVE GRUICA: 'Rekao sam prošle godine na ovom izgorenom kršu, iduće ćemo godine imati premijeru. Osim gradonačelnika Opare, nitko mi nije vjerovao'

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 12.08.2018. u 16:48

Split, 130718.
U mjestu Sitno Gornje odmah ispod vrha planine Mosor postavljena je scena za grcku tragediju Orestija koja ce tu biti izvedena u sklopu 64. Splitskog kulturnog ljeta.
Na fotografiji: Pave Gruica.
Foto: Mario Todoric / CROPIX
Mario Todorić / CROPIX

Sitno, selo na obroncima Mosora, teško nastradalo u lanjskom požaru koji je jedva zaustavljen na samoj splitskoj periferiji, prvi put u povijesti imalo je kazališnu premijeru. Eshilova 'Orestija' izvedena je na sceni od izgorjelih borova

Spaljeni borovi. Sunce koje lagano zalazi, bojeći nebo crvenim nijansama. Bazen. I krvava priča o izdaji, smrti i požudi koja je ispričana pred očima publike u petak, kad je u sklopu Splitskog ljeta premijerno izvedena Eshilova “Orestija” u režiji redatelja Dejana Projkovskog. Makedonski redatelj odabrao je neobičnu lokaciju - selo Sitno Gornje, koje je lani opustošio požar. Nije odabrana slučajno, kaže redatelj, koji je obišao brojne moguće lokacije tražeći mjesto idealno za predstavu. Čim je vidio ono u Sitnom Gornjem, shvatio je da je to - to.

- Ambijentalna predstava traži prostor koji je snažan, koji govori. Ako nije dio predstave, onda je bolje uopće ne raditi na otvorenom. Na ovom se mjestu sve složilo: pogled na Split, koji je nama u ovom komadu Troja. Tu su borovi koji su spaljeni u požaru prošle godine, koji predstavljaju mladost Arga koja je ostavila živote u Troji, kao i zemlja i zrak. Sve je drevno, jako staro; sve pamti protekla stoljeća. To je pravi ambijent za antičku dramu - smatra Projkovski.

Plamena stihija

Bazen je iskopan jer nam je bio potreban četvrti element - voda. Njome se pokušava oprati krv s lica zločinaca. Kažu da voda ima pamćenje, dodaje Projkovski, zbog čega mu je ona u priči o sudbini Agamemnonovoj bila itekako potrebna. Osim toga, taj mikenski kralj neslavno je skončao život upravo u kupaonici, gdje ga je u kadi nemilosrdno zaklala vlastita žena. - Dosta se radilo na pozornici, jer je trebalo poravnati teren i dovesti struju i vodu. Otvorili smo novi scenski prostor i nadam se da će se i ubuduće koristiti. Ima potencijala i bilo bi šteta da sve stane samo na ovoj predstavi - kaže Projkovski, koji je na pretpremijeru, osim glumaca i kulturnjaka, pozvao stanovnike Sitnog Gornjeg.

Split, 100818.
Sitno Gornje.
Na otvorenoj pozornici podno Mosora odrzana je premijera Eshilove Orestije u reziji Dejana Projkovskog.
Na fotografiji: Ksenija Prohaska.
Foto: Vojko Basic / CROPIX
Vojko Bašić / CROPIX
 

A prije godinu dana cijela je Hrvatska, prikovana uz izvanredne televizijske vijesti, sa zebnjom i u nevjerici promatrala katastrofične prizore plamene stihije koja je proždirala naselja u okolici Splita, opasno se približavajući drugom najvećem gradu u zemlji.

Majka svih požara, kako su prozvali vatrenu katastrofu, krenula je iz Tugara, a brzo se proširila na splitska prigradska naselja Sitno Gornje i Sitno Donje, smještena na obroncima Mosora, na teško pristupačnom terenu. Naseljima su odjekivale sirene, povici, psovke i nemoćni plač stanovnika koji su, čupajući kose, gledali kako plamen guta godinama pomno njegovane maslinike, a plameni jezici već su počeli lizati i prve kuće.

Premijera na brdu

Činilo se kako otpora vatri nošenoj jakom burom - nema. U naselju je nestalo struje i vode, puna vodosprema bila je beskorisna jer radi na struju, a ljudi su polako gubili nadu. Kanaderi im nisu mogli pomoći, vjetar je bio prejak, a premoreni vatrogasci u tom su se trenutku već danima borili s desecima velikih požara diljem Dalmacije. Tugare, Žrnovnica, oba Sitna... sve to, promatrano iz daljine, nalikovalo je na plameni inferno.

Godinu dana nakon požara koji je u posljednji trenutak zaustavljen u širenju na cijeli Split, obišli smo naselja Sitno Donje i Sitno Gornje i uvjerili se da ovi radišni ljudi nakon kataklizme nisu očajavali, nego su se odmah bacili na posao obnove. Trag crne, spaljene zemlje nadomak prvih kuća svjedoči koliko se žestoka ovdje vodila borba. Dočekuje nas Pave Gruica, lokalni kulturni djelatnik, predsjednik KUD-a i pjevač u zboru splitskoga Hrvatskog narodnog kazališta. Uz hladnu bevandu konobe Kod Dunde, Gruica sa sjajem u očima govori što su naumili napraviti ovo ljeto.

Split, 100818.
Sitno Gornje.
Na otvorenoj pozornici podno Mosora odrzana je premijera Eshilove Orestije u reziji Dejana Projkovskog.
Na fotografiji: Detalj sa predstave.
Foto: Vojko Basic / CROPIX
Vojko Bašić / CROPIX
 

Naime, prvi put u povijesti tih splitskih naselja, na njihovo brdo došla je jedna kazališna premijera, a njom i više od tisuću posjetitelja. Bio je to, simbolički, ali i realno, dokaz da se život na ovom prostoru nije pokorio užasnoj prirodnoj nepogodi koja ih je pogodila nedavno.

- To je nešto neviđeno na ovim prostorima i najveća manifestacija koju je Sitno ikad imalo - s neskrivenim ponosom govori Gruica koji je i najzaslužniji za ovaj događaj.

On je, naime, bio među Sitnjanima koji su vlastitim rukama i nadljudskim snagama gasili svoje mjesto, gledali smo ga i na vijestima kad je očajnim glasom molio vojsku da spasi što se spasiti da, a kad se našao u društvu ministara i splitskoga gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, u njemu je proradio onaj poznati splitski dišpet.

- Rekao sam pred svima, ovdje, na ovom izgorenom kršu, iduće ćemo godine imati kazališnu premijeru u sklopu Splitskog ljeta. Osim Opare, nitko mi nije vjerovao, a bilo je među njima i malo podsmijeha. Da di će tu, na ovom uništenom području, biti kazališna predstava? Opara im je rekao ‘nemojte mu se smijati’, jer zna da uvijek ostvarim ono što sam si zacrtao - prepričava nam Gruica.

Pave i supruga prionuli su tada poslu i sastavili projekt. Upravo se tražila lokacija za “Orestiju” i u igri je bilo desetak prigradskih naselja, no projekt Pave Gruice bio je, govori nam, najbolje pripremljen i nakon nekoliko sastanaka s intendantom splitskog HNK Goranom Golovkom, sve je bilo dogovoreno. Počele su opsežne pripreme.

- Bilo je to nešto neviđeno i najveća manifestacija koju je Sitno ikad imalo. S tribina puca nestvaran pogled na Split i Jadransko more, a glumci su kao dio scenografije koristili i obronke Mosora - objašnjava nam Gruica dok po najvećem zvizdanu obilazimo pozornicu. Otkriva nam i da je ova predstava jedina u Hrvatskoj za koju je već sada sigurno da će mještani od nje imati koristi godinama nakon održane premijere.

Split, 100818.
Sitno Gornje.
Na otvorenoj pozornici podno Mosora odrzana je premijera Eshilove Orestije u reziji Dejana Projkovskog.
Na fotografiji: Detalj sa predstave.
Foto: Vojko Basic / CROPIX
Vojko Bašić / CROPIX
 

- Vidite, mi prošle godine, kada je ovo sve gorjelo, ovdje nismo imali ništa. Tu je kraj naselja, vatrogasci nisu imali gdje stati. Nije bilo struje ni vode. A sada sav ovaj materijal, korišten za gradnju pozornice, ostaje u naselju. Tu smo sada napravili parking za 60 vozila, koje mogu koristiti vatrogasci, liječnici, Gorska služba spašavanja. Proširili smo put kako bi se lakše došlo do požara jer zna se da Sitno svako malo gori pa se treba dobro pripremiti za, ne daj Bože, opet neku katastrofu. Doveli smo priključak za struju, provukli vodu. Sve to trajno ostaje u Sitnom - radosno nam govori Pave koji se nada da bi Sitno i sljedećih godina moglo sudjelovati u programu Splitskog ljeta.

Visoka razina

Bio je to veliki događaj za kraj. Punih mjesec dana stotinjak ljudi svakodnevno je bilo na probama, a samim time jelo se i pilo u Sitnom. Kad je došlo 1200 gostiju predstave, povećao se promet lokalnim ugostiteljima, a ne treba ni govoriti što ova predstava znači za promidžbu omalenog mjesta sa samo nekoliko stotina, uglavnom starijih duša. No, Sitnjani su od početka htjeli da sve bude na visokoj razini pa su pripremili svečani koktel party u spomenutoj konobi. Sitno je zapravo jednim udarcem dobilo prvorazredni kulturni događaj i svu potrebnu infrastrukturu za buduće katastrofalne požare kojih će, na žalost, u Dalmaciji uvijek biti.

- Iza svega toga stoji vam moja pozitivna ludost, ja sam vam kao onaj Antuntun u kojega je neobičan um. Pilim izgorjele borove, sadim nove, dovlačim kazalište na ovo naše brdo - smije se Gruica, a vidi se da mu je srce puno kao kuća.

Izdvajamo