Vrt je zadnja asocijacija koju bi vezali uz ijednu tehnološku kompaniju. Još manje, kad uzmete u obzir da se Devōt, najuspješnija hrvatska IT & Software tvrtka na ovogodišnjem popisu FT1000 najbrže rastućih u Europi, smjestila u velikom novoizgrađenom kompleksu zgrada u Novom Zagrebu, gdje u poslovnom prostoru imaju priliku biljke njegovati samo u žardinjerama.
Ali vrlo uspješni specijalisti za razvoj globalnih health tech rješenja ne vrtlare u zemlji, već u kompleksnim, društvenim odnosima unutar svoje organizacije i organizacija svojih klijenata.
Devōt radi ono što Big Tech kompanije čini tako stabilnima i uspješnima - ima ljude zadužene da učine da se pozitivni odnosi unutar kompanije razgranaju i procvjetaju. Omogućuje da se programeri, marketing, HR, financije i drugi međusobno razumiju i kvalitetno surađuju. Ako vam zvuči poput miksa podizanja efikasnosti i stvaranja uspješne kompanijske kulture, u pravu ste. No, to je i malo više od toga.
Josip Osrečki, agile trener s bogatim iskustvom iz UK-a i Njemačke, koji je u Devōtu preuzeo vođenje odjela poslovne agilnosti, kaže da su cijelu priču okrenuli naglavačke i stavili ljude u prvi plan.
- Dok sam se u Beču šetao sa suprugom po vrtu oko palače Schönbrunn ostao sam zadivljen do koje su mjere vrtlari natjerali prirodu da se ponaša kako oni žele i uvidio kako je to dobra analogija za izgradnju procesa i struktura u organizacijama - kaže Osrečki.
Recept iz prirode
Schönbrunnov vrt je francuskog tipa i jako se razlikuje od engleskih vrtova, poput Hyde parka u Londonu, koji Osrečki obožava. Francuski vrtovi se planiraju tako da se sve definira unaprijed, a onda se biljke oblikuju kako bi se podredile toj strukturi.
- Kad gradite strukture i procese na taj način ne može završiti dobro, jer ljude ne možete tako oblikovati. Ali možete s njima surađivati i zajednički stvarati nešto lijepo, kao što to rade vrtlari u engleskim vrtovima - kaže Osrečki.
Navodi da se mnoge kompanije trude graditi francuske vrtove.
- Često kopiraju mehanike “uspješnih” procesa poput SAFe-a ili Spotifya, bez promjene mindseta. Pri tome zaboravljaju da se francuski vrtovi grade kopiranjem geometrijskih oblika, odnosa koji u takvom savršenstvu ne postoje u nijednoj organizaciji - navodi Osrečki.
Dodaje da k tome, zaboravljaju da je to suprotno samoj ideji agilea, koji zagovara kontinuirano poboljšavanje.
- Organizacija u Spotifyu 2013. nije ista kao i ona koju ima 2023. Štoviše, to su dvije potpuno različite organizacije, ali obje savršeno odgovaraju uvjetima i potrebama samog Spotifyja, ne nužno i drugih organizacija - kaže Osrečki.
Zatim se prisjetio kako mu je upravo ta spoznaja otvorila priliku za rad u Devōtu. Dok je razgovarao s direktorom Devōta Martinom Moravom o postavljanju punionice za električna vozila u garažu zgrade, jer živi u istom kompleksu gdje je i tvrtka, začudio se što su željeli objaviti oglas za radno mjesto “agile projektnog menadžera”.
- Ukazao sam im da je već sama ta titula kontradikcija i pomogao oko definiranja novog oglasa, a onda, malo-pomalo i drugih stvari da bi sad nakon godinu i pol dana cijela tvrtka primijenila agile i lean prakse kako bi više nalikovala engleskom, a manje francuskom vrtu - naglašava sa smiješkom Osrečki.
Financijski rezultati koji su Devōt uzdigli na ljestvici Financial Timesa su jasni. No, voditelj poslovne agilnosti ima i vrlo jasno objašnjenje zašto se to dogodilo.
- U suradnji sa zaposlenicima, uzevši spoj njihovih želja i potreba tvrtke, otkrivali smo i utirali puteve kroz šumu kompleksnih odnosa koji su u Devōtu već postojali - kaže Osrečki.
Lanci vrijednosti
Pojašnjava da su putevi zapravo procesi, odnosno lanci vrijednosti koji se stvaraju unutar tvrtke. Njima se probijaju silosi unutar organizacije, potiče suradnja, prenosi i potiče odgovornost te upravlja očekivanjima. Jedan od prvih načina na koji je Devōt krenuo u svoju agile transformaciju je kroz sastanke.
Interdisciplinarni timovi, naime, ti su koji čine “puteve”, a sastanci su im u pravilu glavna boljka. Da je smjer dobar pokazala je i pozicija na ovogodišnjoj, prestižnoj ljestvici CE Technology Fast 50, kojom Deloitte na temelju prosječnog ostvarenog rasta u periodu od protekle četiri godine rangira najbrže rastuće srednjoeuropske tehnološke tvrtke. Devōt je ove godine zauzeo visoko 4. mjesto, što ga čini najbrže rastućom hrvatskom tvrtkom i najbolje rangiranom u kategoriji Software.
- Ne znam gotovo nikoga tko voli sastanke. Uvijek netko dođe nepripremljen, netko kasni, mnogi ne znaju svoju ulogu na sastanku, kao ni agendu, a onda se dogovore da će na idućem sastanku donijeti odluku - navodi Osrečki. Stoga svaki tim u Devōtu ima svog timskog trenera. On je taj koji ne pridonosi temi, već je neutralan promatrač i facilitator koji pazi na strukturu i kvalitetu sastanaka.
- Dobar facilitator fokusiran je ispitati jesu li sve opcije isprobane, jesu li sve ideje stavljene na stol, je li došlo do divergencije razmišljanja, izgladiti ‘bolove’ zbog nerazumijevanja, je li i ona najtiša osoba dobila priliku izraziti svoj pogled i slično - kaže Osrečki.
Ali ono zbog čega je način na koji to radi Devōt na razini Big Tech kompanija krije se u jednom detalju. Osrečki i njegov tim ne vode sastanke. Oni pomažu i treniraju sve one zaposlenike u Devōtu koji vode sastanke.
- Mi smo im mentori. Tu smo na usluzi da im pomognemo da oni nauče kako se to radi ili da u tome budu još bolji - kaže Osrečki.
Ističe da je prva stvar koju ih uči kako prepoznati loš sastanak. Da vide hoće li sastanak biti, primjerice, brainstorming, traženje savjeta ili puki ‘FYI info-dump’ po modelu “čisto da znate”.
- Dobro to dođe da znate koje sastanke je bolje preskočiti - kaže Osrečki.
Kad timovi znaju uspješno komunicirati onda im još nedostaju okviri, oni prirodni, kao u engleskom vrtu, a njih, tumači, postavlja menadžment. Ističe da je srednji menadžment ključna točka gdje promjene i transformacije uspiju ili propadnu.
- Od njih se očekuje najviše promjene u načinu vođenja. Fokus se prebacuje s mikro-menadžiranja na postavljanje jasnih OKR-ova i pomaganju timu.U Devōtu im pomažemo jačajući njihove kompetencije i stvarajući kvalitetnije međuljudske odnose, u konačnici, stvarajući jedno bolje, sretnije i zadovoljnije mjesto za rad i život, poput zadovoljstva bivanja koje osjetite u prirodi, recimo engleskom parku - zaključuje Osrečki.
