Znanost ne laže: naš odnos s prirodom duboko je narušen. Naime, podaci prikupljeni istraživanjima, a u sklopu projekta Living Planet, pokazuju kako se bioraznolikost na našoj planeti dramatično smanjuje te da, od 1970. godine, populacije sisavaca, ptica, riba, vodozemaca i reptila bilježe prosječni pad od čak 68 posto.

Ovaj dramatični pokazatelj naziva se Living Planet Index. Riječ je o indikatoru koji se temelji na prosječnim trendovima u populacijama navedenih kralježnjaka, o objedinjava pokazatelje primijećene u 20.000 populacija više od 4000 životinjskih vrsta.

Situacija, naravno, varira na svim razinama - za svaku pojedinu od praćenih vrsta, ali i po kontinentima.

Najveće smanjenje bioraznolikosti od 1970. godine, a prema Living Planet indexu za 2020. godinu, bilježi se na području Latinske Amerike i Kariba, u prvom redu zbog sve intenzivnijeg krčenja šuma radi dobivanja poljoprivrednih površina. Prosječna stop opadanja bioraznolikosti na tom području iznosi čak 94 posto.

Afrika stoji nešto bolje - na 65 posto. Bioraznolikost i tamo stradava zbog poljoprivrede, ali i lova i krivolova, s time da je najgore u zapadnoj, središnjoj i istočnoj Africi. Stanje na jugu i sjeveru Afrike je manje-više stabilno. Što se tiče područja Pacifika i istočne Azije, ono se od 1970-ih godina suočava s prosječnom stopom smanjenja bioraznolikosti od 45 posto, no od 2010. godine stanje se poboljšava. Još je bolje u Sjevernoj Americi. Tamo prosječna stopa gubitka bioraznolikosti iznosi 33. posto od 1970-ih godina, s time da se većina tog pada dogodila prije 2000. godine.

Najbolje, prema pokazateljima, stoje Europa i Središnja Azija - prosječna stopa opadanja bioraznolikosti od 1970. godine iznosi 24 posto. No, nema jako puno razloga za veselje.

"Taj pokazatelj oslikava manje ozbiljnu sliku za bioraznolikost u Europi i središnjoj Aziji, a pripisuje se djelomično uspješnim konzervacijskim naporima. Primjerice, većina zemalja u Europi pošumljava i obnavlja tamošnje ekosustave u divljini". No, isto je tako važno napomenuti da se većina transformacije Europe - u smislu poljoprivrede, sječe šuma i uništavanja staništa - dogodila dobrano prije 1970. godine. U prijevodu - nema puno razloga za slavlje jer je tamošnja bioraznolikost već bila ozbiljno ugrožena.

Na globalnoj razini, što se tiče staništa, posebno su ugrožene slatkovodne životinjske vrste. Njih gotovo trećina suočava se s prijetnjom izumiranja. Glavni su krivci lov, zagađenost (primjerice, ona koja dolazi s iskorištavanjem poljoprivrednim površina), gradnja branja itd.

No, upućeni upozoravaju kako pri analizi podataka treba biti oprezan. Iza samog indeksa, tvrde, skriva se više od 20.000 pojedinačnih priča. Za ispravno, detaljnije iščitavanje podataka treba zagrebati dublje - u Living Planet Report i samu bazu podataka objedinjenih u sklopu projekta Living Planet. Ta dva resursa mogu pomoći u shvaćanju gdje točno i koje točno životinje su u nevolji, ali i u identifikaciji potencijalnih "uspješnih priča". Takav pristup, koji ide dalje od pojedinačne brojke, naglašavaju, pomaže u usmjeravanju konzervacijskih napora tamo gdje je to najpotrebnije.

U napore u očuvanju i poboljšanju bioraznolikosti ulaže i sama Europska unija. Europski parlament se zalaže za ambicioznu strategiju EU za biološku raznolikost, kojom bi se riješili glavni uzroci njezina gubitka i postavili pravno obvezujući ciljevi za samu EU u cjelini, te posljedično njezine države članice.