SAVJETOVANJE

Prevencija je ključna za sprječavanje širenja novih invazivnih stranih vrsta na području Hrvatske

Do 16. rujna otvoreno je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Akcijskom planu o putovima unosa invazivnih stranih vrsta spontanim širenjem
Američki rakun, ilustracija
 Mcphoto/ludenberg/Alamy/Alamy/Profimedia

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja namjerava Akcijskim planom o putovima unosa invazivnih stranih vrsta spontanim širenjem smanjiti njihovo daljnje širenje provođenjem preventivnih mjera kao što su informiranje o vrstama, praćenje stanja, brza detekcija, sustavna i redovita kontrola populacije tih vrsta koje su veliki problem u zaštiti prirode, edukacija, analiza mogućih budućih prijetnji itd.

Prevencija se odnosi na sprječavanje širenja novih invazivnih stranih vrsta na teritorij Republike Hrvatske iz susjednih zemalja, kao i na sprječavanje daljnjeg širenja već prisutnih vrsta na nova područja unutar Hrvatske.

O tom akcijskom planu do 16. rujna otvoreno je e-savjetovanje u kojem zainteresirana javnost može iznijeti svoje komentare.

Invazivne strane vrste jedan su od pet glavnih izravnih uzročnika promjena u prirodi, koje se i mjerama Strategije EU za bioraznolikost do 2030. mora na odgovarajući način obuhvatiti. Inače, na razini EU ova problematika regulirana je Uredbom (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta. Uredbom se utvrđuju pravila za sprječavanje i upravljanje unošenjem i širenjem invazivnih stranih vrsta u EU-u te se žele smanjiti na najmanju moguću mjeru i ublažiti njihovi nepovoljni učinci na bioraznolikost i ekosustave EU-a, kao i na zdravlje ljudi i gospodarstvo.

Akcijski plan

Tom uredbom je propisano da države članice EU-a unutar tri godine od donošenja Unijina popisa uspostavljaju i provode jedan akcijski plan ili skup akcijskih planova u pogledu prioritetnih putova unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta.

Na temelju te uredbe uspostavljen je i popis invazivnih stranih vrsta za koje se smatra da izazivaju zabrinutost u Uniji („Unijin popis”) koji se redovito ažurira. Uvrštene vrste podliježu ograničenjima i određenim mjerama kao što su zabrana unošenja na područje EU-a, držanje, uzgoj ili razmnožavanje, prijevoz u, iz ili unutar EU-a, itd.

Na tom popisu invazivnih stranih vrsta, kako je navedeno na portalu o invazivnim vrstama, trenutno se nalazi 66 vrsta, od kojih je u Hrvatskoj zabilježeno njih 23.

Tako su primjerice u Hrvatskoj s Unijinog popisa trenutno zabilježene sljedeće vrste: mungos (Herpestes javanicus), nutrija (Myocastor coypus), rakun (Procyon lotor), bizamski štakor (Ondatra zibethicus), kunopas (Nyctereutes procyonoides), egipatska guska (Alopochen aegyptiacus), bodljobradi rak (Orconectes limosus), signalni rak (Pacifastacus leniusculus), mramorni rak (Procambarus fallax f. virginalis), rotan (Perccottus glenii), bezribica (Pseudorasbora parva), sunčanica (Lepomis gibbosus), crvenouha/žutouha kornjača (Trachemys scripta), cigansko perje (Asclepias syriaca), divovski svinjski korov (Heracleum mantegazzianum), Kudzu (Pueraria montana var. lobata), žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera), Acacia saligna, žljezdasti pajasen (Ailanthus altissima), japanski hmelj (Humulus scandens, Ludwigia peploides), Nuttalliieva vodena kuga (Elodea nuttallii) i raznolisni krocanj (Myriophyllum heterophyllum).

U materijalima za javno savjetovanje navedeno je kako je u slučaju spontanog širenja invazivnih stranih vrsta prevencija prepoznata kao prva linija obrane. Utoliko se mjere upravljanja, istaknuto je, trebaju usmjeriti na sprječavanje razmnožavanja i rasprostranjivanja. Istovremeno, sprječavanje spontanog širenja mora uključiti sustavno praćenje prisutnosti i populacija pojedinih vrsta i prekograničnu suradnju jer zbog svoje invazivne prirode vrste ne poznaju državne i administrativne granice.

Rano uočavanje

Također je naglašena potreba ranog uočavanja i brzog iskorjenjivanja ili kontrole populacije, informiranja i edukacije relevantnih dionika te koordinacije i suradnje različitih organizacija i službi. Navedeno je i kako je mjere kontrole i sprječavanja širenja invazivnih stranih vrsta potrebno razviti u suradnji s pojedinim sektorima.

S obzirom na veliki broj invazivnih stranih vrsta koji obitavaju u različitim ekosustavima i imaju sposobnost spontanog širenja na najrazličitije načine, akcijski plan, navedeno je, teško može obuhvatiti sve potencijalne mogućnosti unosa i širenja spontanim putem. Iz tog razloga stavljen je fokus na invazivne strane koje izazivaju zabrinutost u Uniji.

Prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti putovi unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta definirani su kao svi putovi i mehanizmi unošenja i širenja vrsta ljudskom djelatnošću u područje izvan njihovog prirodnog područja rasprostranjenosti. Dijele se u šest kategorija koje obuhvaćaju namjerne (puštanje, bijeg) i nenamjerne putove unosa (kontaminacija, slijepi putnik, koridori i spontano širenje). Velik se dio invazivnih stranih vrsta unosi u Uniju slučajno, stoga je, naglašeno je, od ključne važnosti kontrolirati putove nenamjernog unosa.

Nakon što se uz pomoć čovjeka unesu u neko područje, invazivne strane vrste, kako je pojašnjeno, dalje se mogu nastaviti samostalno širiti razmnožavanjem i spontanim rasprostranjivanjem. Dva su glavna načina njihovog širenja: kroz objekte nastale ljudskom aktivnošću (npr. kanali, mostovi, tuneli) koji povezuju prirodno odvojena područja („koridori“), ili potpuno samostalno bez ikakve ljudske pomoći („spontano“).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
11. travanj 2022 03:35