Poljoprivreda u sebi oduvijek nosi jednu dozu romantike. Život od zemlje, u prirodi, uzgoj vlastite hrane, briga o životinjama, sve su to čimbenici koji ovaj posao čine tako posebnim i specifičnim. No, iza te prekrasne zavjese nalazi se gomila truda, napora i znoja s time da ni jedne godine ne postoji garancija uspjeha već se iznova morate dokazivati. Ne sebi, nego kupcima, ali i majci prirodi.
Sve to, ta ljepota i borba, krije se iza riječi „poljoprivreda". O kakvom se životu radi dobro znaju naši sugovornici koji su nam ispričali zašto toliko vole svoj posao. Za neke je to miris prve trave u proljeće, za druge osmijeh na licu ljudi koji uživaju u njihovim proizvodima. Donosimo vam stoga priče o počecima četvero poljoprivrednika koji su riskirali te pokrenuli vlastiti posao na ravnicama i obroncima Hrvatske.
Matija Andrašević (24): 'Ustajem se u 4 ujutro, a s poslom završavam u 23 sata. No, nema ništa ljepše nego kada vidim lica sretnih kupaca'
Matija Andrašević (24) svoje je prvo drvo zasadio već s 5 godina. Nesvjesno, dakako. Susjed mu je krčio staro drvo iz dvorišta pa je kriomice uzeo jednu šibu te je zabio u zemlju iza svoje kuće u zagrebačkoj Dubravi. Nije tu bilo nikakve pripreme ili posebne brige, već samo jedan dječački hir iz kojega je kasnije izraslo Andraševićevo prvo drvce.
Danas, pak, na svom imanju od 4 hektara u Voloderu u Moslavini ima cijelu plantažu bobičastog voća. Ima tu aronije, borovnice, crvenog i crnog ribizla, ogrozda te malina i kupina. Jedna prava zaokružena priča, kaže nam ovaj školovani tehničar za računarstvo, s time da moramo imati na umu da je sve krenulo od potpune nule.
Njegovi roditelji nisu poljoprivrednici, iako su rodom iz Slavonije. Nisu imali zemlje, mehanizacije, pa ni iskustva u uzgoju voća. No, Matija je s nepunih 19 godina prelomio da želi postati poljoprivrednik i obitelj ga je u potpunosti podržala u tome.
- Nisam htio ratarstvo ili stočarstvo jer se ionako već previše ljudi bavi time. Nisam htio ni jabuke, pa je tako izbor pao na bobičasto voće. Aronija je u to vrijeme bila veliki hit, pa smo malo istraživali te uvidjeli da u Hrvatskoj ne postoji netko tko se bavi kompletnim uzgojem bobičastog voća – kaže Matija.
Tako je onda krenulo. Kupili su zemlju, posadili nasade i čekali prve plodove. Financijske isplativosti u početku, naravno, nije bilo. Ona je tek trebala doći, baš kao i naporni rad koji je potreban da se održava te kasnije pobere jedna prava plantaža.
Koliko je to težak posao možda najbolje opisuje Matijin radni dan tijekom sezone ubiranja bobica. Ustaje se u 4 ujutro i kreće iz Dubrave prema Voloderu. S berbom počinje prije zore te s poslom završava tek oko 23 sata kada riješi sve dostave jer sam dovozi robu na kućni prag kupaca. Kaže, voli upoznati ljude koji kupuju njegove proizvode.
Zvuči naporno? Pa i je, priznaje Matija, no, opet, on to voli i ne može zamisliti da radi neki drugi posao.
- Mene sve to uveseljava. Sretan sam i kada berem bobice i kada okopavam zemlju. Da, teško je i naporno, ali mene taj rad ispunjava. Uostalom, nema ljepše pohvale nego kada, primjerice, jedna starija gospođa proba moje maline i kaže da imaju isti okus kao one koje je kao mala jela kod svog djeda. To znači da radim dobar posao – veli Matija.
Stjepan Dumančić (38): 'Mraz mi je jedne godine uništio sve nasade. Bio sam bez prihoda, no našao sam spas u pekmezu i ajvaru!'
Stjepana Dumančića (38) iz Čeminca pored Osijeka ulovili smo baš u poslu. Peče paprike u stroju vlastite izrade pa nema previše vremena za razgovor, tek par minuta dok se kožica s povrća ne skine. Stoga smo se odmah bacili na posao.
On je mladić iz obitelji odvjetnika koji je s prava pobjegao u vojsku samo kako roditeljima ne bi odmah morao reći da želi skočiti u poljoprivredne vode.
- Da ti budem iskren, mislim da imam ADHD. Ne mogu nikako biti na jednom mjestu duže vrijeme ili raditi isti posao 12 sati. Volim šljakati malo jedno, pa malo drugo, meni je to milina – priča Stjepan o svojim motivima za ulazak u poljoprivredu.
Na taj korak odlučio se s 25 godina kada je napravio elaborat za sadnju jabuke, kruške i trešnje. Kroz par godina probio se na tržište s brendom „Volim jabuke“ u koji je, osim voća, ukomponirao sokove, ocat te druge proizvode. No, onda je došla kobna 2016. godina. Mraz je uništio dobar dio uroda i Stjepan se našao u situaciji bez prihoda i s 200.000 kuna troškova. Shakespeare bi rekao „biti ili ne biti“, ali, na sreću, Stjepan nije jedan od onih koji lako odustaje.
- Pomislio sam, ako moja baba može skuhati pekmez i ajvar, pa mogu onda i ja – veli.
Tako je krenuo novi brend „Stipino“ koji i dalje uspješno postoji s time da i dalje njeguje uzgoj voća te proizvodnju soka.
Kako se paprika bližila kraju tako nam je ostalo još malo vremena da saznamo zašto toliko voli svoj posao. Prvi je razlog, kaže, mentalitet ljudi na selu.
- U gradu si okružen silnim ljudima i svima moraš reći dobar dan, no u poljoprivredi to se ne očekuje. Ne volim poklanjati pažnju nekome tko je ne zaslužuje, pa nek bio on netko iz visoke politike. Jednostavno, nema poštenijeg posla od ovoga – iskreno će Stjepan.
Drugi razlog jest sami posao. Kako navodi, sve ima svoju čar, pa čak i pečenje paprike.
- Šanse za uspjeh su ti od 0 do 100 posto. Ako se malo zezneš, eto, izgorjela ti paprika, ali ako uspiješ imaš odličan proizvod. I taj izazov me najviše privlači, ako imam neki dosadan posao odmah me ulovi nemir – kaže Stjepan te nas pozdravlja jer, evo, paprika je gotova.
Hela Liverić (45): 'Nema ljepšeg osjećaja nego kada krene sezona jarenja i vidim prekrasne okice malih jarčića koji su tek došli na svijet'
Hela Liverić (45) rođena je u gradu. Na betonu je i odrasla, a i više od tri desetljeća svog života provela je u stanovima. Prema tome, možemo reći da je gradsko dijete. Unatoč tome, u njoj odmalena postoji ta jedna emocionalna povezanost s prirodom koju ju je i nagnala da se prije 15 godina otisne u, kako ona kaže, šumske vode.
Prvo je tri ljeta radila na poljoprivrednom imanju samo da bi potom odlučila pucati prema vrhu planine. Doslovno.
Naime, naslijedila je od majke nešto zemlje u selu Šumber kraj Labina i upravo je tamo započela svoju poljoprivrednu priču zvanu Farma Drijade.
Na obroncima Učke okupila je pravu malu Noinu arku –svinje, kokice, konje, magarce, pa i pse te mačke. Nukleus njenog života čine, pak, koze s kojima se budi te liježe spavati i od čijeg mlijeka izrađuje sir, skutu i jogurt. S njima svaki dan prolazi i po 15 kilometara, nevažno bila kiša, snijeg ili vrućina. Štoviše, baš kada smo je nazvali bila je na ispaši.
- Svi koji planiraju živjeti u prirodu moraju biti spremni na velike promjene. Ne mislim pritom samo na životne, nego i tjelesne. Tijelo se počne baždariti na toplo i hladno vrijeme, kao i na teške napore i rana ustajanja. Meni su trebale četiri godine da promijenim svoje gradsko tijelo u ruralno, da dobijem tu neku žilavost. Jednostavno, nema više lijepih noktiju, a prašina i znoj postaju tvoji modni dodaci – iskreno će Hela.
Lako se da zaključiti kako se radi o fizički napornom poslu. No, upravo takav rad nosi i najveće nagrade. Sama ističe kako nema ljepšeg osjećaja nego kada krene sezona jarenja te vidi prekrasne okice malih jarčića koji su tek došli na svijet. Zatim to prvo kozje mlijeko koje je toliko ukusno da se ne može opisati normalnim riječima, pa proljetni miris prve trave poslije teške i duge zime, kao i ta emocija da se život opet probudio.
Njena povezanost sa životinjama još je i veća kada se u obzir uzme da se vodi filozofijom tzv. emocionalne prirode. Njen prioritet nisu financije, već dobrobit životinja. Na njenoj farmi se ne proizvodi meso i životinje uvijek dočekaju svoj prirodni kraj, što najbolje znaju svinja koja je ove godine napunila 15 godina, kao i koze koje su rođene nepokretne.
- Za članove obitelji brinemo se do kraja. I to životinje jesu za nas. One nisu profit, one su dio farme. Dio obitelji – kaže Hela.
Diana Prpić (31): 'Nakon diplome prava, odlučila sam se baviti poljoprivredom. Otkrit ću vam zašto...'
Najviše volim činjenicu da svaki dan radim u tvornici pod vedrim nebom, a radni ritam mi određuje priroda. Iako sam diplomirala pravo, nije mi padalo na pamet sjediti u uredu i ići po sudovima, samo sam htjela živjeti od onoga čime su se bavili moji preci – poljoprivredom – počinje svoju priču Diana Prpić, 31-godišnja poljoprivrednica iz OPG-a Prpić.
Vjerojatno će vam biti poznatija kao žena koja je osmislila Batelu, popularan namaz od batata. Obitelj Prpić živi i radi u selu Brežni kraj Karlovca, a OPG je osnovala Dianina baka Mara 2003. godine.
- Baka je prije imala krave, ali kako više nije mogla brinuti o njima, prodali smo ih i potpuno se okrenuli radu na polju. Sadimo i jagode, krumpir, grah, ali najpoznatiji smo po proizvodima od batata koji je definitivno postao naš zaštitni znak. Recept za Batelu je moja velika tajna, ne znaju ga čak niti ukućani – uz smijeh otkriva Diana.
Kako su drugi reagirali na činjenicu da se diplomirana pravnica želi baviti poljoprivredom?
- Komentari su bili grozni. Ljudi poljoprivrednike smatraju neukima i da se ovim zanimanjem bave samo zato što nisu sposobni ni za što drugo. No, to ne može biti dalje od istine! Ja sam stvarno stvorila odličan, dobro plaćen posao u kojemu radim samo za sebe i svaki dan uživam u onome što radim. Ni moji roditelji nisu bili oduševljeni što sam se vratila na polje, ali sada svi radimo skupa i zapravo smo napravili ogromnu stvar – uspjeli smo u Hrvatskoj – tvrdi Diana.
Bavljenje poljoprivredom za nju znači veliku slobodu, a jedan od najdražih dijelova posla joj je dostava proizvoda na vrata kupcima.
- Ti osmijesi na licima kada se pojavim na njihovim vratima s košarom zdravlja su neprocjenjivi. A najviše volim kada mi pošalju fotografije zamrljanih dječjih lica dok jedu moju Batelu, stvarno nema ljepšeg osjećaja kada znate da ono što ste proizveli vlastitim rukama drugima donosi toliko radosti – priča ova mlada poljoprivrednica.
Batat se sadi u veljači, a bere u listopadu pa Diana preko zime ima nešto vremena za sebe.
- I tijekom godišnjeg sam u prirodi, planinarim, družim se s prijateljima i punim baterije za novu sezonu OPG-a – zaključuje Diana i dodaje kako svi moramo biti bolji prema prirodi i više cijeniti one koji žive u skladu s njom.
Iz ovih smo priča mogli pročitati kako je svaki početak težak, no da iza truda i napora stoji i velika nagrada za obavljeni posao. U velikom broju slučajeva teško je započeti vlastito imanje ili plantažu bez financijske injekcije, odnosno kredita, no, na sreću, postoje mnogi opcije namijenjene upravo za agrarne radnike. OTP banka d.d. u ovom trenutku nudi odlične uvjete za poljoprivrednike kroz svoju Agro ponudu. Ugovaranjem OTP Agro paketa, banka upravlja financijama poljoprivrednika, nudeći im brojne pogodnosti kao što su besplatno vođenje kunskog računa ili 50 posto popusta na trošak naknade za obradu kreditnog zahtjeva bilo kojeg kredita, kao i na trošak naknade za obradu zahtjeva za izdavanje garancije. Na raspolaganju imaju i niz proizvoda i usluga uz povoljnije uvjete kao što je mogućnost ostvarenja povoljnijih kamatnih stopa i naknada na kredite.
Ovaj paket može ugovoriti svatko tko ima otvoren račun za redovno poslovanje u OTP banci d.d. i obavlja neku od poljoprivrednih djelatnosti. OTP banka d.d. također nudi posebne kreditne linije namijenjene poljoprivrednicima koji ugovore OTP Agro paket, među kojima su i agro krediti iz ponude Hrvatske banke za obnovu i razvitak. Više o uvjetima možete saznati na njihovoj stranici.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studia Hanza Medije i OTP banke d.d.