Život u skladu s prirodom već je godinama nit vodilja našeg uspješnog glazbenika Darka Rundeka, odnedavno i ponosnog vlasnika Zlatne Arene za glazbu koju je na posljednjem Pula Film Festivalu zaslužio za dokumentarni film “Generacija ‘68”. Tako svaki slobodni trenutak turneje kojom promovira posljednji i Porinom nagrađeni album “Mostovi” Rundek Cargo Trija, koristi kako bi sudjelovao u radu udruge “Zemlja za nas” na otoku Braču.
Maskota otoka
Ekološka poljoprivreda i samoodrživa imanja koja odolijevaju klimatskim i ekonomskim promjenama glavni su interes bračke udruge, a jedno takvo imanje ima i sam Rundek u mjestu Povlja gdje je staru konobu pretvorio u glazbeni studio ili, kako bi on sam kazao, glazbeni inkubator, gdje će vrlo skoro početi rasti i novi album.
Kako bilo, Rundekovo ljeto je itekako radno. Koncerti se redaju, od Pariza, Novog Sada, Velikog Tabora, Čakovca, Pule, Zlatibora, Svetog Petra, Zadra...
- Album “Mostovi” radili smo na Braču, pa je i prožet tim ambijentom. Jeli smo tamo iz vrta, osjete se stvari kojima se tamo bavimo. Na albumu ipak pokušavamo afirmirati odnos, harmoniju i poštovanje između ljudi i prirode – priča glazbenik.
Osim što je član Udruge “Zemlja za nas”, čiji je dio i njegovo eko imanje, svojevrsni OPG u Povljama, Rundek je i ambasador Udruge ekoloških proizvođača Dalmacije.
- Nisam ni predavač ni prodavač, više sam maskota. Udruga ekoloških proizvođača Dalmacije to vodi s puno znanja i predanosti i ponosan sam što sam njihov ambasador. A “Zemlja za nas” je udruga čija namjera je napraviti jedno eko selo koje će biti samoodrživo i koje bi moglo energetski i prehrambeno zatvoriti krug svojih potreba. S obzirom na to da su masline tamošnja glavna kultura, one bi ujedno bile i zamjena za one stvari koje ne možemo sami uzgojiti i iskopati. Pokušavamo naći primjer kako se u nekoj budućnosti ljudi mogu postaviti prema tome kako da opstanu kad ovi sistemi popucaju koji su na rubu. I prije toga da nađu način kako da žive i rade bez da čekaju Zavod za zapošljavanje – tvrdi glazbenik.
Više adresa
Osim samog uzgoja, postoje i projekti gradnje nastambi i prostora gdje bi se, kaže, radile edukacijske akcije, i gdje bi se okupljali volonteri koji bi sudjelovali u čitavom procesu.
- Vrlo je važno da to nije samo kod nas, nego na svijetu postoji čitava mreža takvih sličnih pothvata. Ljudi se mogu uzajamno posjećivati, raditi jedni kod drugih. To je jedan budući svijet koji se polagano gradi – napominje.
A hvale vrijedna akcija je i osnivanje banke autohtonog sjemenja
- Ljudi koje to zanima, znaju da je trgovina sjemenom monopolizirana od par velikih kompanija koje prodajući genetski modificirano sjeme i čine ljude ovisnima. To sjeme je neplodno i moraš kupovati novo za svaku novu sadnju i uz to plaćati njihova autorska prava nad tim jalovim sjemenom. Postoje sjemenja koja su možda manje u jednoj berbi plodna, ali se sama reproduciraju i prilagođenija su podneblju gdje rastu – objašnjava.
Desetljećima Rundek s obitelji živi na tri adrese: Pariz, Zagreb i Povlja na otoku Braču. Ipak, Dalmacija je posljednjih godina postala njegova obiteljska baza.
Žena i sin
- Već neko vrijeme je Brač naša baza, što je nekad bio Pariz. Dugo vremena sam bio na relaciji između Pariza i Zagreba, pa se lagano i ta treća bračka točka ustoličila tako da sad odem u Pariz dvaput godišnje, obići prijatelje i nešto napraviti. Na Braču imam i studio gdje je sniman posljednji album. Preko ljeta neće biti vremena zbog koncerata, ali nadam se da ćemo uloviti koji moment i da radimo na novim materijalima. Studio je moj glazbeni inkubator. Sad tu već lagano kliju i bubre neke nove ideje
Uz glazbenika koji je godinama vegetarijanac, život u skladu s prirodom, uz brigu o okolišu i uzgoj zdrave hrane njeguju i njegov sin David Vid Dimitrije Sebastian Ernest Viktor te supruga Sanda Hržić, uspješna kazališna redateljica i glumica.
- Sin to radi i na nekim drugim svjetskim lokacijama. U ovom trenutku putuje i istražuje. Za razliku od nekih drugih sinova, on je odlučio više učiti od života i svijeta, a manje od formalne naobrazbe. To je njegova orijentacija, s tim da je premlad da se afirmira, ali putujući će doći i to. Preplovio je, odnosno prejedrio Atlantik i sad je došao u Pariz napraviti par projekata. Na Karibima mu je ostao brod, a tamo je sudjelovao u radu jedne permakulturne farme – ispričao je Rundek.
Po uzoru na svog slavnog oca i mlađi Rundek je glazbenik i svira nekoliko instrumenata.
- Ja se nadam da sam imao dobar utjecaj na sina. Lijepo je da svira, makar to nije osnova njegova zanimanja. Možda u budućnosti budemo imali zajedničkih projekata, ali zasad ne radimo na tome. Tu i tamo sviramo zajedno, ali suradnja je nešto što je spontano, ona ne mora biti javna i velika – smatra glazbenik.
Supruga Sanda svoju je pak karijeru trenutno podredila projektu “Zemlja za nas”.
- Ja pomažem koliko stignem, ali glazba zahtijeva puno vremena. Još uvijek je glazba moje glavno zanimanje i ima vremenski prioritet nad zemljoradnjom – napominje.
Od prvog Rundekova benda Komuna koji je prethodio kultnim Haustorima i do sadašnjeg Rundek Cargo Trija prošlo je gotovo četiri desetljeća iznimno uspješne karijere, no obljetnice previše ne zanimaju umjetnika.
- Neka sve ide svojim tokom. Obljetnice su zgodne, ali nisu mi pretjerano bitne. Vidjet ćemo, ako nam se učini zgodno napravit ćemo nešto. Iskopat ćemo neku obljetnicu, ne mora biti okrugla, sasvim moguće je proslaviti i 38 godina nečega – smatra Rundek.
Glazbenik je dosad napisao i glazbu za brojne dokumentarce, igrane i animirane filmove. Posljednji u nizu su crtić “Ježeva kućica” i dokumentarac “Generacija ‘68”, u režiji Nenada Puhovskog za kojeg je glazbu, naglašava Rundek, radio Rundek Cargo Trio, a koji je bio uvršten u službenu konkurenciju Pula Film Festivala i glazbeniku priskrbio prestižnu Zlatnu Arenu za glazbu.
- Animirani film “Ježeva kućica” još nije skroz završen. Treba početkom rujna ići u Montreal na sinkronizaciju glazbe i šumova, a glazbu koju smo radili za cjelovečernji dokumentarac “Generacija ‘68” želimo snimiti i kao soundtrack koji će se moći kupiti i slušati kao glazbena cjelina – najavljuje.
Svojevremeno se Rundek uspješno okušao i kao glumac s prilično osebujnim ulogama.
- Bilo je par godina kad me to uzelo. Imao sam ulogu u slovenskom filmu “Ruševine” režisera Janeza Burgera za što sam nagrađen za glavnu mušku ulogu. Igrao sam i u Matanićevom “Sto minuta Slave” i u još jednom crnogorskom filmu i tu se ta moja fascinacija filmskim svijetom i filmom potrošila. Imao sam nekih ponuda u Srbiji, ali više me to ne privlači, prošlo me – siguran je Rundek.
Basist u grupi
Glazba je bila i jest broj jedan u njegovom životu, kao i pisanje pjesama i poezija, a poseban užitak su mu nastupi s free jazz grupom Cul-de-sac osnovanom još 1987.
- Prošle godine smo imali priličan broj nastupa s obzirom na vrstu muzike, a ove je godine to malo jenjalo. Nadam se da ćemo se na jesen malo više aktivirati. Jako volim to raditi, u grupi sam basist i nisam naprijed, nego otraga, u sjeni, skriveni motor te glazbe i ta mi je pozicija super. Opuštenije je biti u pozadini nego frontmen – zaključio je umjetnik trenutno posvećen ljetnoj turneji i materijalima za novi album i, naravno, zemljoradnji.