Lijepa i uspješna Ivančica Pahor (43), nositeljica titule Miss turizma 2000. godine i pratilja Miss turizma svijeta, koja je izgradila karijeru kao poduzetnica čiji se nakit prodaje i u jednoj od najvećih drogerija, prije nekoliko mjeseci otkrila je da boluje od tumora limfnih čvorova.
Ivančica je i samohrana majka, koja je iz rodnog Martijaneca kraj Varaždina prije 30 godina preselila u Zagreb. "Bila sam bez ičega, s malim djetetom u rukama. Borila sam se za golu egzistenciju", rekla je.
Godinama je u tišini vodila pravnu bitku za alimentaciju, a najviše joj je pomogla majka. Majka, brat i kći Una i danas su joj najveća podrška u životu. Između kemoterapija Ivančica je o svojoj borbi progovorila za Slobodnu Dalmaciju.
Osjećaj nemoći
"Sama sam kod kuće, u tišini, s dragim Bogom. Moj dodir s vanjskim svijetom trenutačno je vrlo malen jer sam izrazito iscrpljena od kemoterapija. Morala sam odgoditi sve sastanke – jednostavno nemam ni snage ni koncentracije, čak ni za najjednostavnije stvari. Osjećaj je to potpune nemoći, kao da su mi ruke vezane", rekla je Ivančica. Liječi se u zagrebačkoj bolnici Rebro.
"U procesu sam kemoterapija i primam snažnu ABVD terapiju, one takozvane ‘crvene‘. Nakon kemoterapija slijede zračenja, a potom kontrola, kada ćemo vidjeti hoće li biti potrebe za novim ciklusima liječenja. Prošli tjedan preboljela sam i gripu, pa je moje tijelo dodatno oslabljeno", kaže.
Zbog liječenja ovo je prvi put da neće Božić provesti sa svojima u obiteljskom domu. "Božić ću ove godine provesti kod kuće u Zagrebu. Dan prije Badnjaka imam terapiju, pa prvi put neću ići majci u našu obiteljsku kuću. Jako volim Božić tamo, u toplini doma u kojem sam odrasla, i iskreno me boli što ove godine neću biti s njima", kaže Ivančica.
Vjera je oduvijek vodila kroz život
U najvećoj životnoj bitci vjera joj uz obitelj daje veliku snagu i oslonac. "Vjera mi je oduvijek bila najvažnija. Vodila me kroz sve životne puteve, a kad je bilo najteže, uvijek sam osjećala neku ‘ruku spasa‘ Svevišnjega. Sada, u ovoj situaciji, imam više vremena za molitvu. Svakim danom sve više učim i iščitavam Isusov život.
Prije nekoliko godina prošla sam i Ignacijeve duhovne vježbe. Na njima sam radila gotovo pola godine – bile su zahtjevne i teške, ali mogu reći da su me duboko oblikovale", rekla je.
U sklopu obiteljske kuće u Martijanecu osnovala je mali pogon za izradu nakita u kojem rade njezine vrijedne djelatnice. Majka je u mirovini, ali i dalje radi – sada, kad ona ne može, preuzela je brojne njezine obveze, kao i njezin brat. Posao nije stao; rade istim, ako ne i većim tempom nego prije. Proces proizvodnje je zahtjevan i uskoro će morati zaposliti još nekoliko djelatnika.
Ivančica i njezina kći Una žive u Zagrebu, u blizini Cvjetnog trga. Zato je ljudi često susreću na zagrebačkoj špici - ondje jednostavno živi. Subota je rijedak dan kad si može dopustiti malo predaha.
"Život samohranog roditelja nije jednostavan. Moraš biti i otac i majka. Kažu da sam stroga, ali moja Una često ističe koliko mi je zahvalna što sam upravo takva mama", kaže.
Godinama osjećala da nešto nije u redu
Godinama je osjećala da nešto nije u redu, zdravstveni problemi postupno su se pogoršavali: oticanje i zadržavanje vode po cijelom tijelu, kroničan umor, učestalo crvenilo i osip te gotovo potpuna ukočenost lijevog dijela vratne kralježnice. Nekoliko puta završila je na hitnoj gdje su joj davali infuziju.
No odgovora na njezine tegobe liječnici nisu imali sve dok joj se u rujnu nije pojavila velika kvrga na vratu. Nakon pretraga otkrila je da ima rak limfnih čvorova.
Ivančica je odlučila o svojoj borbi pričati javno kako bi podigla svijest o toj teškoj bolesti.
"Odlučila sam o ovoj temi progovoriti javno jer vidim koliko ljudi o tome piše u raznim grupama, a njihov se glas često ne čuje. Pokušavam ih potaknuti da javno komentiraju, dijele iskustva i savjete, osobito putem TikToka. Dijelim i vlastita iskustva i na taj način si međusobno pomažemo.
Do liječnika je često teško doći, a ponekad se upravo od ljudi koji prolaze ili su prošli isto mogu čuti vrlo korisni savjeti. Istovremeno nastojim naglasiti koliko je važan odnos s Bogom i rad na duhovnom dijelu čovjeka. Zahvalna sam na stotinama poruka podrške i na molitvama koje svakodnevno primam", rekla je za Slobodnu.
Javljaju joj se mnogi - poznati i manje poznati, obični ljudi velikog srca.
Ima posebnu poruku za blagdansko doba
"Sve dobre ljude volim jednako; ne dijelim ih po titulama, diplomama, statusima ili imenima. Najvažnije mi je vidjeti da među ljudima još uvijek ima dobrote, ljubavi i empatije. Posebno cijenim radišnost, onu koja je toliko svojstvena našem kraju. Upravo su mi te vrijednosti usađene od malena i one su me održale i oblikovale u osobu kakva sam danas. Volim raditi, volim stvarati, a još više volim pomagati drugima", govori Ivančica, koja godinama pomaže humanitarnim udrugama i to je ispunjava na poseban način.
"U ovo blagdansko vrijeme posebno bih istaknula koliko je važno moliti za one koje volimo, ali jednako tako – možda i važnije – oprostiti", dodala je za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....