"Hrvatska mi se, za razliku od lani, ove godine nije dopala. Pjesma je imala manjak melodije, višak otrova i višak senzacije, puno previše negativnog u ovoj momentalnoj svjetskoj situaciji u kojoj tražimo potrebu za harmonijom, stabilnošću i pozitivnim akcentima", kaže nam Ivan, naš kolega koji je rodni Karlovac prije više od tri desetljeća zamijenio norveškim Oslom u kojem radi kao snimatelj za tamošnju televiziju. Zvao nas je nakon prvog eurovizijskog polufinala kako bi nas zamolio kontakt od Baby Lasagne, jer, Marko iz Hrvatske ipak nastupa u finalu Eurosonga.
Ne, naravno, Marko Bošnjak, koji nas je s "Poison Cake" predstavljao u prvom eurovizijskom polufinalu, nego Marko Purišić, odnosno Baby Lasagna koji će skupa s još jednim velikim miljenikom eurovizijske publike, Käärijom, nastupiti u subotnjem show programu najvećeg televizijsko-glazbenog spektakla u Europi, gdje će njih dvojica u duetu otpjevati zajedničku pjesmu koja izlazi sutra i, uopće ne sumnjamo, napraviti lom, kako bi rekao Mišo Kovač.
PROČITAJTE VIŠE Marko Bošnjak nije prošao u finale: ‘Beskrajno sam ponosan‘
Marko Bošnjak, skupa s našom delegacijom, za svog će imenjaka "navijati" iz publike u Areni u Baselu.
"Iako nismo prošli u finalne, beskrajno sam sretan i ponosan što smo imali priliku predstavljati Hrvatsku na Eurosongu! Hvala mojem timu, hvala svima koji me podržavaju, hvala svakome tko nam je poklonio glas i vjerovao u nas. Nadam se da smo opravdali očekivanja, zaista smo dali sve od sebe i cijele sebe na eurovizijskoj pozornici. Poželio bih sreću svim kandidatima koji ulaze u finale. Gledamo i navijamo", rekao je Marko Bošnjak u utorak navečer, nakon što se nije uspio probiti u finale.
Premda je tijekom polufinalne večeri malo poskočio na kladionicama, te se uspio odlijepiti od posljednjeg mjesta (na kojem je bio zabetoniran tjednima uoči starta eurovizijskog tjedna), ostavivši načas za sobom Portugal (koji se uspio plasirati u finale!), to, izgleda, nije bilo dovoljno. Koliko nam je glasova falilo za prolazak u daljnje natjecanje doznat ćemo početkom sljedećeg tjedna kada organizatori Eurosonga, nakon proglašenja pobjednika festivala, otkriju i kako je glasala publika u polufinalnim večerima od kojih je prva, sudeći po mišljenju mnogih, bila poprilično dosadna, bez nekih većih glazbeno-scenskih uzbuđenja.
"Zapravo sam razočarana onim što smo mogli vidjeti u prvom polufinalu. Mnoge pjesme bile su mi dosadnjikave, a mnogi scenski nastupi izgledali su kao da su ispali iz nekog vremenskog stroja. Prvo polufinale nije ni glazbeno ni scenski donijelo neko uzbuđenje, u par navrata tijekom te prve večeri uhvatila sam samu sebe kako gledam na sat i pitam se kada će sve to završiti", govori Ksenija Urličić, nekadašnja šefica naše eurovizijske delegacije, i nastavlja:
"Marko Bošnjak ugodno me iznenadio. Možda i zato što sam, nakon Dore, na pozornici očekivala debakl. Dobro, nije to bio ni spektakl, ali daleko je ‘Poison Cake‘ bio od debakla i sigurno nije bio najgori nastup u prvoj polufinalnoj večeri. Nakon njegove točke vjerovala sam da će Hrvatska ući u finale, jer je on savršeno otpjevao svoju zahtjevnu pjesmu, a na sceni je vizualno bio drugačiji od drugih. Zašto onda nismo prošli? Ako na stranu stavimo zavjere i urote (vidim sad po medijima da se Norvežani žale kako su njihovi glasovi za Hrvatsku upisani Izraelu koji u prvom polufinalu nije ni nastupao), onda se moramo vratiti na ishod svega i to ne na Marka Bošnjaka, nego na samu njegovu pjesmu. Ona se može sviđati stručnjacima, žiriju koji je i odabrao ‘Poison Cake‘ kao pobjednicu naše Dore, ali se, očito, ne dopada publici. Pokazalo se to još u Opatiji, gdje je ‘Poison Cake‘ bio, ako se ne varam, na četvrtom mjestu po izboru publike, ali je dobio toliko glasova žirija (s naglaskom na glasove inozemnih žirija), da ga ovi koji su imali više glasova publike nisu mogli stići ni prestići", podsjeća Ksenija Urličić koja smatra da zbog toga ne moramo spustiti zastave na pola koplja.
"Umjesto toga, bilo bi sjajno da nešto naučimo iz ovog iskustva i da, na primjer, svjesni toga da će Hrvatska i sljedeće godine prolaz u finale tražiti u polufinalnim kvalifikacijama gdje bira isključivo publika, na Dori izmijenimo način biranja pobjednika tako da publika donosi 70 posto, a žiri preostalih 30 posto glasova. Jer, publika i žiri ove godine u Opatiji imali su omjer glasova 50: 50, što nije mudro, pošto taj žiri, ako se naš predstavnik ne plasira u finale Eurosonga, naprosto ni dogodine neće moći Hrvatsku obasuti glasovima", kaže bivša urednica Zabavnog programa HRT-a, s kojom se slaže i njen kolega Mario Sedmak, također nekadašnji šef naše eurovizijske delegacije.
"Nisam bio veliki optimist uoči prvog eurovizijskog polufinala. Ne toliko radi kladionica koje su nas uporno držale na posljednjem mjestu, nego zbog toga što ove godine za razliku od lani i preklani na Eurosong nismo poslali pjesmu koja je autentična i originalna, nego smo posegnuli za nečim što je eurovizijska publika već vidjela i to u nekoliko navrata", kaže Sedmak, koji će bez obzira na to što se nismo plasirali u finale Eurosonga nastaviti pratiti natjecanje.
"I ja ću gledati što će se dalje zbivati. Zanima me kako na sceni zvuči pjevač iz Austrije koji miješa operu s modernim zvukovima, želim čuti i francusku predstavnicu... Što se prvog polufinala tiče, po meni velike šanse za dobar plasman u završnici imaju Šveđani koji su na sceni zabavni i pjevni, a simpatičan mi je bio i Nizozemac", otkriva Ksenija Urličić.
"Meni su Šveđani top! A interesira me i nastup finske predstavnice Erike, jer mi se u njenoj numeri sviđa sve. Tu je pametno iskorišten njemački izraz ‘Ich komme‘, istodobno parodičan, dvosmislen i provokativan, a zvuči laibachovski militaristički i himnično. Pjesma je zanimljive strukture, koja se cijelo vrijeme gradi do vrhunca i melodije koja mi već mjesecima ne izlazi iz glave", govori Ivan Tandarić, dugogodišnji pratitelj Eurosonga koji je u prvoj polufinalnoj večeri, kaže, modno prilično podbacio.
PROČITAJTE VIŠE Luka Nižetić podržao Bošnjaka, na X-u ga ‘razapeli‘: ‘Kakva noćna mora‘
"Pitanje je koga uopće modno izdvojiti jer generalno su se svi opredijelili ili za minimalizam ili za dramatično pretjerivanje. U šali bih rekao da je Poljsku predstavljala Ana Rucner, a Albaniju Matija Vuica, s tim da mi je zanimljivija haljina albanske predstavnice, čiji kostim naglašava dualnosti arhaičnog i sintetičkog u skladu s tematskom slojevitosti pjesme odnosno spoju digitalnog urbanog zvuka i tradicionalnih elemenata. Nadalje, kao jedan od favorita za sam vrh prije natjecanja je važio belgijski predstavnik Red Sebastian koji je sigurno razočaran time što nije ušao u finale. On je na sceni pokazao upečatljiv stil u kojem je kombinirao crvenu boju kao dio svog scenskog identiteta, androginost i klupsko futurističke elemente u skladu s njegovom pjesmom. Izdvojio bih i ‘obično‘ plavo odijelo s crvenom kravatom estonskog predstavnika Tommyja Casha koji je ironijska referenca na kliše uniformiranosti zapadnog društva. Riječ je o kombinaciji koju često nosi i Donald Trump, kombinirajući plavu boju demokrata i crvenu (republikansku) odašiljući boju neutralnosti, ujedinjenja i moći. U kontekstu njegova performansa naglasak je na ironijskom kostimu moći s naglaskom da pokaže da je društveni status često maska", kaže Tandarić kojeg pitamo što mu se u prvom eurovizijskom polufinalu kao modnom znalcu nije dopalo.
"Ah... Očekivano je da je u finalu Ukrajina, no moram priznati da mi stajling njihovih predstavnika (pogotovo frontmena) blago rečeno izaziva nelagodu, pogotovo njegova isfenirana izblajhana kosa", kaže modni kreator koji prvom eurovizijskom polufinalu modno daje ocjenu minus 3.
"Sve je bilo više-manje korektno, ali bez pretjeranog oduševljenja. Veselim se drugom polufinalu od kojeg očekujem puno više", kaže Tandarić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....