Šezdeset godina protekle povijesti sažeto je u podnaslovu tjednika Studio. Godine 1964., kada je prvi broj objavljen, bio je to tjednik za "televiziju, muziku, radio, film i kazalište", izašao u nakladi većoj od 50.000 primjeraka. Na naslovnici, što važi "od 3. do 10. aprila", jasno se navodi razlog izlaska: "Opširan TV i radio program".
Danas se Studio predstavlja i jest magazin "za scenu i televiziju", TV je pao na drugo mjesto. Radioprogram je nestao. No, ostali su mu glazba, film, i kazalište. Istina, jednom je tjednik prestao izlaziti, ratnih 90-ih, potom je uskrsnuo, poput medijskog feniksa, kao prilog Jutarnjeg. Kako god bilo, opstao je i sačuvao kontinuitet TV i društvenog razvoja.
Treba dodati, istini za volju, da je TV prijemnik tada bio, među "trajnim potrošnim dobrima" rijetka ptica. Postavljalo se, naime, pitanje, koliko građana trebuje "opširan TV i radio program". Prema godišnjaku Republičkog zavoda za statistiku (RZS), 1960. na 100 kućanstava dolazila su 7,2 TV prijemnika, razumije se, crno-bijela. Njihov broj narastao je 1968. na 31,4, dakle, četiri puta više televizora i potencijalnih čitatelja. Gledali smo televiziju po dobrosusjedskim udrugama.
Tjednik je rastao i postao ubrzo veći od rijetkog kućanskog aparata, bavio se zabavom, razbibrigom i slobodnim vremenom vrlih samoupravljača. Posvetio se područjima što ovih dana ulaze u kategoriju spektakla.
Na prvoj c/b naslovnici pojavio se veliki glumac, komičar Mija Aleksić, protagonist nekoliko popularnih TV serija TV Beograd. Tada je bio Cule Pokorni, vodeći lik u seriji "Ogledalo građanina Pokornog". Pod fotografijom je pisalo: "Prvi broj stop. Izlazite nonstop".
Serije su dolazile iz radionice pisca i režisera Radivoja Lole Đukića (ujedno urednika srbijanskog centra u Takovskoj ulici). Obilježio je šesto desetljeće XX. stoljeća i dao nadimke omladincima. Aleksićev konkurent bio je Miodrag Petrović Čkalja, glumac istog autora. I Studio je objavio foto-intervju s Čkaljom, prilikom gostovanja u Zagrebu. (Naslovnicu osvojio u lipnju 1965).
Naslovnice su barjak svakom novinskom izdanju, pa tako i namijenjenom televiziji. Spomenute serije navijestile su zlatno desetljeće TV Zagreb, kad će "Mejaši", "Naše malo misto" i "Gruntovčani" prazniti ulice i puniti glumcima naslovnice. Trebalo bi prebrojati koliko su puta Boris Dvornik, Zdravka Krstulović, Smiljka Bencet, Ivica Vidović i drugi "prodavali" novine.
Pa ipak, najčešće se na barjacima vijore ženska ljepota i mladost. Već na naslovnici drugog broja Studija pojavila se glumica i pjevačica Dunja Rajter, rođena 1940. u Našicama. Njen crno-bijeli portret bio je, zapravo, uvod u nekoliko naslovnih stranica na kojima se pojavila kao prva ženska zvijezda tog šestog desetljeća; namijenjena joj je uloga "seks-bombe".
U drugoj pojavi Rajter se opet predstavljala decentnim portretom (broj 88, XII. 1965). U tom broju najavljuje se "Nova godina s Lolom Đukićem". Treći put osvanula je na naslovnici s čitavom figurom, u broju 159. (IV. 1967), udovoljavajući osnovnom zahtjevu "spektakularnih" izdanja. Odjevena u haljinu, pokazala je bujan dekolte, i rekla: "Ne želim biti seks bomba!".
Usput, Studio se 1967. tiskao u koloru, među "koloriranim" naslovnicama je Tereza (Kesovija), u 145. broju. Objavljuje se reportaža o dvije zečice iz bara novosadskog hotela Putnik: "Učinili su isto što i Hugh Hefner u svojim Playboy-klubovima". Olivera Vučo, Zdravka Krstulović i Neda Arnerić pojavljuju se kao nove nade filma, prelijepa mladost.
Jedna od neobičnijih naslovnih strana ukrasila je jubilarni 200. broj, 3.-9. II. 1968. Na njoj je Helga Vlahović s kalašnjikovom (!) i "njene ‘Amazonke‘ u Studio-showu pokraj žičare u Zagrebu". A neke su djevojke u vrućim hlačicama, iako je uokolo bijeli snijeg.
Prvo uredništvo Studija činili su intelektualci, mladi novinari, koji će se potvrditi u drugim "strukama", kao izdavačevi, Vjesnikovi, dopisnici iz inozemstva. Prvi glavni i odgovorni urednik bio je Đorđe Zelmanović, a u redakciji rade Maja Benović, Vjeko Dobrinčić, Ivan Kreutz, Antun Smrekar i Antun Vrdoljak. Urednik fotografije bio je Mladen Tudor, koji će 60-te najbolje opisati fotografijama gastarbajtera; tada je Partija dopustila radnicima odlazak u inozemstvo, u Zapadnu Njemačku.
Spomenute portrete "naše Dunje" snimio je Vlado Duić, autor glavnine, ako ne baš svih naslovnih stranica u prvih 200 brojeva tjednika; primjerice, za broj 161. snimio je portret Bebe Lončar. Tada je već redovito odlazio u Cannes i snimao starlete na filmskom festivalu.
Držeći do tradicije, Studio je pratio glumicu. A ona se preselila u Zapadnu Njemačku, no ostala je u kontaktu s redakcijom. Toga se prisjetio majstor fotografije Marko Čolić, u kratkom telefonskom razgovoru.
Dobio je zadatak snimiti njeno vjenčanje u Hamburgu. Te 1972. udavala se za britanskog glazbenika Lesa Humphriesa. Čolić pamti da je policija helikopterom osiguravala svatove.
Dolazilo je vrijeme misica, maestro Čolić snimao je, primjerice, Ivonu Puhieru u Dubrovniku, studenoga 1968., za 241. naslovnicu. Glavni urednik Davor Šošić rekao mu je: "Idi tamo, u Dubrovnik, napravi fotografije za jedan dan, i vrati se. Dobit ćeš tri dnevnice".
Negativi misice putovali su na razvijanje u Beč, gdje su ostali gotovo tjedan dana. Bilo je to skupo razvijanje, i posao su ubrzo preuzele neke domaće agencije za fotodokumentaciju i privatnici.
Do početka 70-ih Studio je izrastao u zrcalo popularnosti, stvarao se u tijesnoj suradnji s televizijom. Glavni urednik postao je Pero Zlatar, i naklada se povećala šest, odnosno sedam puta prema početnoj.
Apsolutni rekorder prema prodaji bio je broj Studija koji je kupilo 375.000 čitatelja. Uredio ga je Zlatar. Na naslovnici je poljski glumac Stanislaw Mikulski: glumio je kapetana Klossa u TV-seriji "Važnije od života". Mikulski je bio u Zagrebu početkom 70-ih, kada je serija i emitirana kod nas.
U sad već davnom razgovoru, Zlatar se nije mogao sjetiti točnog datuma izlaska tog rekordera. Posjet poljskog glumca podsjetio je čitatelje na dolazak američkog glumca Roya Thinnesa, koji je na Pleso i naslovnicu sletio 1968., pa se vratio Klari, u "Dugo toplo ljeto" (bio je Ben Quick). Neki su se, pak, sjetili 1965., tada je u našu metropolu doputovao Roger Moore, još uvijek "Svetac". Oni su bili i ostali visoki gosti za televiziju i novine predane njoj.
Fotograf Čolić pamti zadatak na koji ga je Zlatar poslao. U Budimpešti, u hotelu Duna - Continental (Dunav) održala se proslava 40. rođendana Elizabeth Taylor. "Skinuo" je tri "muhe" jednim klikom: Taylor i njene prijateljice - Raquel Welch i Grace Kelly.
Iznad "glave" 414. broja Studija (III. ‘72.) kočilo se: "Ekskluzivno", žutim slovima. Ali, urednik Zlatar izabrao je samo jednu zvijezdu za naslovnu stranu, Welch. Slavljenicu Taylor i princezu Kelly smjestio je u samu reportažu.
Od brojnih lica po naslovnicama tjednika, intrigantnija je brojka u njegovoj "glavi". 1969. cijena mu je bila "1 n. d." ili novi dinar, pa se početkom ‘70. udvostručila. I uskoro se "poduplala": broj 523., od 13. IV. ‘74., trebalo je platiti 4 dinara (1980. za Studio treba platiti 10 n. d.; poskupio je 10 puta za jednog desetljeća).
Kako su prihodi rasli, tako je Zlatar pokrenuo "tvornicu ploča" i cijelu roto-biblioteku; na njenom početku bila je "Grička vještica" Jurić Zagorke. Na pločama je bila markica "Studio" - "Jugoton".
Naslovnica 301. broja, iz 1970. prikazivala je Mišu Kovača, i "objašnjavala": ploča mu je dosegla tiražu od 170.000 primjeraka. Uskoro će "Čemu da živim", "u našem izdanju", postati srebrna ploča.
Kovač se pojavio i na naslovnici 406. broja (I. ‘72.), s brkovima. Doživio je "saobraćajku", zatražio je od Zlatara novac za novi auto. "To mora proći Radnički savjet", odgovorio mu je. Ipak, našao je načina da mu posudi za novi Citroën GS, što je "vratil‘ od prodanih ploča".
"Grička" se prodavala u 50.000 primjeraka po broju, "kapala je strašna lova". Istodobno, Studio je uložio 25 milijuna dinara u popularne "Jadranske susrete".
Poslije burne 71., Zlatara su napadali članovi Centralnog komiteta (SKH); Milka Planinc ga je upozorila: "Protiv vas dolazi dosta anonimnih prijava". No, s čela Studija otišao je kada je objavio geografsku kartu bivše Jugoslavije s označenim mjestima u kojima je zabranjen Vice Vukov. "Razdijelio" je, tobože zemlju.
Još uvijek je pamtio da je "leteći" reporter Ivan Kreutz imao veću plaću od njega. I kako je zadržao lektoricu i reportera koji su glasno "pljuvali" po njemu.
Visoka naklada Studija vjerojatno je počivala na rastu broja televizora u zemlji. 1973. bilo ih je već gotovo 56 na 100 kućanstava; otprilike 30-ak tisuća televizora u Zagrebu.
Osmo desetljeće dvadesetog stoljeća slavno je po izumima, posebice u industriji zabave i tzv. slobodnog vremena. Pojavljuju se: videorekorder, walkman, pa i kompjuter, neka od ostvarenja koja mijenjaju odnos pojedinca prema životu.
U 979. broju Studio, pod "Izumima", objavljuje "Aluminijsku palačinku" s ilustracijom (Mirka Ilića?) i podnaslovom: "Točan joj je naziv kompaktna ploča (Compact Disc), a stručnjaci tvrde da je prema važnosti jednaka revolucionarnoj pojavi mini kasete prije 20-ak godina!".
Ovo desetljeće izuma Studio je dočekao s novim glavnim urednikom, s Marijem Bošnjakom. Bio je "zlatna" rezerva NIŠP-a Vjesnik, takoreći "proizvod" Studentskog lista i Starta, odnosno omladinske štampe.
Dojučerašnji "omladinci" postali su vodeći novinari Vjesnikovih izdanja, posebice Studija. Dovoljno je podsjetiti na neka imena: Veljko Barbieri, Vladimir Cvitan, Darko Glavan, Denis Kuljiš, Pero Kvesić, Vladimir Tomić, Dražen Vrdoljak, Darko Zubčević, radionica Polimac, Nenad i sestra mu Đurđa, kao i mnogi drugi.
Zahvaljujući njima, subkultura izlazi iz geta, pa filmski "crni" i rockerski "novi val" postaju novinarsko-kritička razdjelnica. Tjednik je otvoren tekućoj tehnološkoj revoluciji. I pop-avangardi. Mlada lica naslovnica: Mira Furlan (880., II. ‘81.), Frano Lasić, Melkior iz filmskog "Kiklopa" (972., XI.‘82.), Nina Erak, Petrunjela na Majni (979. I. ‘83.), Alma Prica (1039., III. ‘84.), Božidar Alić (1041., III. ‘84.), jednako tako Dražen Petrović (1074., XI. ‘84.), "košarkaš koji raste". U 932. broju američka glumica Brooke Shields.
Sretnu 1986. čitateljima s naslovnice želi Suzana Mančić; njenom portretu pridodane su Loto kuglice. Uoči ‘88. pozdravlja ih Ena Begović (1236, XII. ‘87.), odnosno "jedan dan s glumicom". Sretnu 89. čestita im, opet "igra na sreću": pred kuglicama stoji voditeljica TV-fortune Mirna Berend (1291., XII. ‘88.). Usput, na naslovnici uskrsnulog Studija, uz Jutarnji, pojavit će se, ponovno Ena Begović.
Tjednik jednako prati novosti iz glazbenog života: Đurđica Barlović ostala je "bez" Novih fosila (1023, 12. XI. ‘83.), Kićo ide dalje (1025). Jednako tako, list je pamtio legendarne veterane: sportskog novinara Mladena Delića (876., I. ‘81.) i glumca Rogoza (1228, ‘87.) - fotić ga snima pred tornjem Cibone, nedaleko kuće u kojoj stanuje.
Na naslovnicu stiže Vučko, prvi crtani lik, maskota Olimpijskih igara u Sarajevu, uz raspored prijenosa (1035., 4. II. 84.). Smislio ga je slikar Jože Trobec. Kronike bilježe da mu glas posuđuje Zdravko Čolić. Pojavljuje se i Zagi Nedeljka Dragića, maskota Univerzijade ‘87.
Split i Sarajevo kabelsku TV dobivaju ‘88. U Zagrebu se iste godine može pratiti Z3 (treći program TV Zagreb) i OTV. Svatko želi TV u boji, domaći proizvođači rade sa strancima da bi udovoljili potražnji. RIZ proizvodi "kolorce" u suradnji s Telefunkenom.
1990. na 100 kućanstava u RH dolaze 94,4 televizora. Od toga, više ih je od pola u boji; 53,4 naprama 41. Dolazeći rat za opstanak, prerast će u rat za nezavisnost, i vodit će se preko TV-ekrana. U "jednom" broju Studija pojavit će se na naslovnici dečki u vojnim, maskirnim uniformama. Tjednik je preživio rat i ukidanje; vjerojatno će idućih šezdeset godina biti bolje s njim.
