Nakon deset godina Sanja Doležal vraća se na RTL Televiziju. Od prosinca gledatelji će je moći pratiti u emisiji “Tri, dva, jedan - peci!”, projektu televizije koja joj je i prva pružila priliku da se ozbiljnije okuša u voditeljskoj ulozi. Dnevni talk show “Sanja” bio je jedan od prvih formata koji je taj, na hrvatsko tržište novopridošli kanal odlučio pokrenuti. Iako su mnogi tada sa skepsom reagirali na odluku RTL-ovih šefova da tako velik projekt povjere bivšoj pjevačici Novih fosila, emisija je u vrlo kratkom roku stekla brojnu publiku i naklonost kritike. Emitirala se od 2004. do 2006., prodana je i u susjednu Bosnu i Hercegovinu, pa iako se emitirala dvije sezone, publika i danas pamti taj talk show. A i Sanja rado pamti “Sanju”.
Zadovoljna
- Morati priznati da sam presretna zbog povratka. Na RTL-u sam i počela svoju voditeljsku karijeru u onom ozbiljnijem smislu. Možda već ponavljam kao papagaj, ali ‘Sanja’ je bila moje najljepše televizijsko iskustvo. Postoje trenuci u životu kad se sve poklopi. Poput formata koji vam odgovara. Ja sigurno ne bih mogla voditi neku informativnu emisiju ili govoriti o znanosti, to nije moje područje. Ali show koji pokriva svakodnevne životne teme, kako lijepe, tako i one ružne, to je emisija u kojem se ja osjećam dobro, kao da sjedim s prijateljima na kavi i raspredam o životu. Uz format, poklopila se i izvanredna redakcija, takva u kojem smo mi zaista bili kao obitelj. Nikada mi se ni prije ni poslije nije dogodilo da jedva čekamo da godišnji završi, da smo bili nesretni ako ne radimo. To je bilo čudo. I zato me jako razveselio kad su me nazvali s RTL-a i kad smo dogovarali buduće projekte jer se tamo zbog ‘Sanje’ jako dobro osjećam - objašnjava Doležal.
‘Dobro jutro’
RTL-ova ponuda da preuzme vođenje treće sezone slastičarskog showa “Tri, dva, jedan - peci!”, koji su prije nje vodili Antonija Blaće i Davor Dretar Drele, stigla joj je gotovo odmah nakon što je preko noći ostala bez angažmana na HTV-u. U veljači ove godine prvo su je preko manje poznatih portala napali zbog visine iznosa za koji je iznajmila svoju vikendicu na Mrežnici za potrebe snimanja emisije “Popodne na Drugom” koju je također vodila uz “Dobro jutro, Hrvatska”. Već mjesec dana poslije uslijedio je otkaz suradnje, no kako je to poznato javnost, nije bila jedina koja je u to vrijeme ostala bez emisije.
- Ne volim se vraćati u prošlost niti pričati o tome. Ljudi koji su tamo znaju. Mogu samo reći da je bilo ružno što smo i Robert Ferlin i ja dan prije saznali da drugi dan više ne moramo dolaziti. Imam dosta godina da znam da se takve stvari, nažalost, događaju. Ne samo u našoj profesiji nego svugdje. No, moram priznati da mi je teško palo. Bez obzira na iskustvo, godine i što mi nije prvi put da imam uspone i padove. Ali padne ti teško jer si zapravo svjestan da nisi ništa zeznuo. Kada čovjek nešto pogriješi, onda se poklopiš po ušima i kažeš - u redu. Dvije i pol godine mi je bilo lijepo i u ‘Dobrom jutru’ sam upoznala nekoliko predivnih ljudi. Neki su još tamo, neki nisu. Ta emisija bila mi je velika škola. Dva sata emisije uživo stvarno nije zafrkancija, no ja sam voljela komunicirati s ljudima, slušati, učiti. A sada idemo dalje - uzvraća damski Doležal.
Dobro kuha
Znajući kakav je format “Tri, dva, jedan - peci!” i činjenicu da je Doležal jako dobro kuha, ova kombinacija trebala bi se pokazati dobitnom.
- ‘Tri, dva, jedan - peci!’ krenut će u vrijeme adventa, a mi u Hrvatskoj smo, boguhvala, poznati po tome da bez kolača nema Božića. Mislim da ću upoznati super ljude, a i inače sam gledala i ‘Kuhaj’ i ‘Peci’, i to mi je odlično pogođena emisija. To me veseli, iako mi svi mi govore da jako pazim na snimanjima jer ću opet dobiti nazad sve kilograme koje sam izgubila. Obećavam da neću, ali da moram malo probati, moram. Kako bih ja s punim uvjerenjem rekla gledateljima da je neki kolač stvarno dobar ako ga nisam kušala. Zato ću strateški prije početka snimanja skinuti još tri, četiri kile, onako preventivno - odgovara uz smijeh Doležal.
Inače, privatno prati je glas da je dobra u kuhinji, no otkriva kako se to prije odnosi na ona slana jela.
Razvlačenje tijesta
- Volim kuhati. Ali kao prvo - volim jesti. To je osnova za sve. Dugo već kuham, od nekih svojih tinejdžerskih dana. No, tek kada odeš od roditelja počneš kuhati onako kako treba. Prvo vrijeme mi je mama stalno telefonom diktirala recepte i još uvijek imam jednu tekicu s njezinim uputama za tradicionalna jela. Dobro kuham, volim pozivati prijatelje kada kuham grah ili sarmu jer to uvijek kuham u velikim količinama. U toj slanoj strani kuhinje sam jača. No kolači, e tu sam slabija. Nisam baš od mjera, a kod kolača je to zakon. Svi pravi slastičari kažu da tu nema eksperimentiranja. Imam svojih par favorita koje radim dugo, poput štrudle od jabuka. Naučila sam sama razvlačiti tijesto, i to ću se odmah zahvaliti ovako javno Vladimiru Kočišu Zecu i njegovoj mami Faniki koja je prije nekih devet, deset godina okupila mene, Zecovu suprugu i kćer i održala instrukcije, pravu radionicu razvlačenja tijesta - kaže Sanja Doležal. Ima još nekoliko kolača koje već dugo radi, ali dodaje i sreću što joj mama još uvijek može ispeći kolače. Tu su još dvije dobre prijateljice kojima to leži, pa često naprave robnu razmjenu - sarmu za kolače.
- Upravo zato mislim da ću ja u ovoj emisiji biti najzahvalniji učenik, jer postoje neki trikovi kod tih slastica koje ne garantiraju uspjeh, ali ih treba znati. Ja, recimo, nikad nisam znala treba li pećnica biti vruća ili hladna, ali vježbom se sve može - zaključuje. Vjerojatno zato što joj kolači nisu jača strana, dugo nije mogla vjerovati da je njezin sin Luka, danas 22-godišnjak, sam napravio cheesecake kao rođendanski poklon mami prije dvije godine.
Džezeri
- Obožavam taj kolač, a ovo je bio najbolji koji sam pojela u životu. Bez pretjerivanja. Do te mjere je bio dobar da dugo nisam vjerovala da ga je on napravio. Grozna sam, znam. Na kraju mu je bilo krivo što sumnjam, ovim putem mu se javno ispričavam. Našao je recept na internetu, a kako je matematičar, svega se držao točno. Dvije godine mlađa Lea odlično se ispraksirala za čokoladni mousse koji radi po receptu moje prijateljice, tako da tu i tamo kada si ja baš nešto poželim, a ne da mi se ništa složiti, djeca mi naprave desert - kaže.
Kći Lea, za razliku od brata matematičara, krenula je glazbenim stopama svojih roditelja. Zahvaljujući kćeri džezerici, i Sanja ponovno otkriva taj glazbeni žanr, pa otuda negdje i njezina želja da nastupi u malim, intimnim klubovima. No veliki koncert, poput stotine onih koje je odradila s Novim fosilima, za nju je završeno poglavlje.
- I dalje volim glazbu. To je jedan dio karijere koji je nesumnjivo bio divan, ali posljednjih sam godina više fokusirana na televiziju. Jedan od razloga jest i to što je posla sigurno manje, jer mi smo mala zemlja, trenutno siromašna, zbog čega ljudi teško izdvajaju novac za kulturu, koncerte i zabavu. Drugo, vladaju neka druga pravila, druga vrsta glazbe se sluša. Mi jesmo bend čije pjesme, Rajkove, svi znaju i vole, ali odradimo tu i tamo neki koncert u Sloveniji. Ipak, mislim da najvažniji razlog što sam ja u srcu i u glavi taj životni period zatvorila. Nemam potrebu raditi nešto novo u tom smislu. Fosili su nešto lijepo, ali su prošlost - objašnjava Sanja Doležal. Kako je ipak po prirodi osoba koja ne može dugo biti na miru, već godinama igra badminton. Prijateljica ju je pokušala odvesti na jogu, no odmah je zakljuščila kao karakterno još nije spremna za to. Više joj dodaje, odgovaraju eksplozivni sportovi, to trošenje energije za nju je ispušni ventil. Unatrag godinu dana, što se jasno moglo vidjeti na “Dobrom jutru” Sanja je gotovo preko noći zablistala. Iza nje je bio vrlo težak period. U proljeće 2012. ostala je bez supruga Nenada Šarića.
Žalovanje
- Više od četiri godine prošlo je otkako mi je suprug umro. Jednostavno naučiš dalje živjeti i nositi se sa životom. Pribrali smo se. Nekome treba možda manje, nekom više vremena, to je stvarno individualno. Nije bilo lako, pola tebe fali. Bilo je perioda kad mi se uopće nije dalo ujutro probuditi. Kći mi je u jednom trenutku rekla: ‘Ti, mama, nisi svjesna, pa neki ljudi cijeli život nisu voljeni na taj način’. Treba biti zahvalan. I znam da je to život, no to tek sada mogu reći. U prvo vrijeme nisam. I ikad niste spremni. Koliko god godina da imate, uvijek je prerano - iskreno odgovara Doležal. I onda je, kaže, u jednom trenutku sama sebi rekla - ako živim, hoću živjeti punim plućima.
- Mi smo žene čudna bića. Kupiš nešto, dobro ti stoji, pa se odmah bolje osjećaš. Tako sam se i ja bolje osjećala u svojoj koži kada sam skinula višak kila. Išlo je stvarno polako. To su pratili moji kolege u redakciji jer su znali da sam na proteinima i da pijem hektolitre sirutke, ali doslovno hektolitre. I uvijek sam imala sa sobom flašu sirutke i u nekih deset mjeseci, godinu dana, skinula sam 15 kilograma.
Djeca rastu
Vjerojatno je to što se vidjelo na van bilo zadovoljstvo sobom. A da ne kažem da manje bole koljena, da brže trčiš na badmintonu. Tako da, zadovoljna sam, a sad i presretna jer ću opet raditi posao koji volim. Djeca idu svojim putem, dobri su, sve se nekako napokon opet slaže na svoje mjesto - rekla je na kraju Doležal.