Tijekom prosinca predstavljamo nominirane u kategorijama Zlatnog Studija, a glasanje publike počinje 1. siječnja - takoreći, čim čujete zvuk Radetzky marša iz Musikvereina, počnite glasati. Finalisti će se znati 9. siječnja, dok će se pobjednici Zlatnog Studija doznati 31. siječnja, na svečanoj dodjeli u HNK2. Danas predstavljamo nominirane u kategoriji kazalište - najbolji glumac.
Deveti Zlatni Studio donosi najveće promjene do sada: Otkrivamo koje su!
1. Rakan Rushaidat za ulogu Ovea Hansena u predstavi "Max, Mischa i ofenziva Tet" Johana Harstada, redatelj Ivica Buljan, Zagrebačko kazalište mladih
Rakan Rushaidat fascinira zapravo u svakoj ulozi posljednjih desetak godina. U ovoj glumi tihog glazbenika, vijetnamskog veterana. Lik gradi nenametljivo, dodaje mu sloj po sloj nevidljivo, daje osjećaje tobože nesvjesno te ga upoznajemo kao da dolazi iz stvarnog života, s tim da godine i desetljeća pretvara u sate. Stalan je, recimo tako, gost Zlatnog Studija, gotovo da ne možemo zamisliti nominacije bez njega. Lani je briljirao u predstavi "Jezik kopačke". Rodio se u Jordanu, glumu diplomirao na ADU 2002., jednako je izvanredan u filmu, a među brojnim ulogama koje se pamte jesu u predstavama pokojnog Igora Vuka Torbice, kao Eugen u "Hinkemannu" i Aron u "Titu Androniku". Ujedno je pisac i redatelj. Svestran umjetnik, posvećen i skroman.
2. Fabijan Komljenović za ulogu Emceeja u predstavi "Cabaret" Joea Masteroffa, Johna Kandera i Freda Ebba, redatelj i koreograf Leo Mujić, HNK 2, Zagreb
Još uvijek mlad glumac, briljira kao protagonist u velikoj i složenoj predstavi, u svojoj prvoj velikoj kazališnoj ulozi. Podjednako je energičan i originalan kao govornik, pjevač i plesač. Duhovit, drzak i mračan istodobno, njegov lik predstavlja cijelu jednu mračnu epizodu u povijesti europskoj, uspon nacizma u Njemačkoj tridesetih godina prošloga stoljeća. On je krhki klaun i lukav i čvrst poduzetnik, zavodljiv i očajan u isto vrijeme. Prije glumačke, završio je glazbenu akademiju u Zagrebu i radio kao profesor solfeggia. Šira publika poznaje ga iz posljednje sezone TV serije "Crno-bijeli svijet", a svestranost pokazuje i angažmanom u dječjim predstavama kazališta Poco Loco. Često daje glas i za sinkronizacije animiranih filmova, pogotovo u velikim produkcijama.
3. Enes Vejzović za ulogu Profesora Lončara u predstavi "Sigurna kuća", autorski projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić po romanu Marine Vujčić, redateljica Anica Tomić, Dramsko kazalište Gavella, Zagreb
Igrati negativca uvijek je zapravo najteži glumački zadatak, pogotovo u teatru. Ovdje Enes Vejzović postiže ravnotežu između lika i publike. Naime, ne može se graditi posve negativan lik, umjetnički je nemoguće i za publiku neprihvatljivo. Svaki takav lik mora imati dozu slabosti koja ga ipak čini čovjekom. Vejzović gradi ulogu zlostavljača koji je i sam bio zlostavljan u djetinjstvu. Premda slabić, nije lišen unutarnje borbe i katkad je svjestan vlastite izopačenosti. Međutim, to su tek prosjaji, brzo potone u vlastiti obrazac bijesa i mračne opsesije. Ulogom dokazuje glumačku zrelost, koja se eto temelji na više desetljeća predanog rada u teatru. Odigrao je u matičnom kazalištu Gavella više od četrdeset uloga, među kojima mnoge glavne i jedan je od nositelja repertoara.
4. Stipe Radoja za ulogu Barkariola Duje u predstavi "Ribarske svađe" Carla Goldonija, redatelj Krešimir Dolenčić, Dubrovačke ljetne igre
Izvanredno energična uloga kojom čini ovu razigranu komediju upravo mediteranski svijetlom i ujedno drsko seksualiziranom. Fizički izvanredno spreman, igra zapravo mladića tako da se ne primjećuje da je najmanje deset godina stariji. Prirodno daje višak energije svojstven prvoj mladosti, pri čemu nije napadan niti nepotrebno agresivan. Pojavom i igrom već godinama podsjeća na slavnog splitskog glumca Borisa Dvornika. Isprva je u splitskom HNK igrao uglavnom uloge mladih heroja i drskih mladića, no s vremenom se profilirao u dramskog glumca kadrog da prikaže i smirenije karaktere, povučenije i pasivnije likove. Krasi ga koliko snaga toliko i osjećaj za humor i za suptilniju autorefleksiju. Ističe se i brojnim filmskim i televizijskim ulogama.
5. Ivan Magud za ulogu Vladimira u predstavi "Kratki izlet" prema romanu Antuna Šoljana, redateljica Marina Pejnović, Teatar &td, Zagreb
Igra u zanimljivoj predstavi po djelu našeg klasika iz druge polovice prošloga stoljeća naoko sporedan lik izvanrednom preciznošću te se upušta u jedan gotovo vratoloman eksperiment. Prikazuje kako lik upada u akutnu psihozu i nezaustavljivu paniku. Uvjeren je da je već mrtav i igra strah od smrti kao smrt samu. U bliskom kontaktu s publikom, svega možda metar od prvog reda gledatelja, demonstrira visoku koncentraciju te pokazuje zašto je kazališna gluma najteža i nemjerljiva u svojoj egzistenciji s filmskom, radijskom ili televizijskom. Inače član zagrebačke Komedije, vješt je u više revijalnim i komičnim ulogama, a ovdje je demonstrirao punu glumačku zrelost kakvu glumci najteže postižu. Još uvijek mlad, otvorio je novo poglavlje u svojem umjetničkom putovanju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....