Hrabra Ginette Catherine Dior, mlađa sestra francuskog modnog dizajnera Christiana Diora, suprotstavila se nacistima i preživjela zarobljavanje, mučenje i koncentracijski logor. U novoj Apple+ TV seriji "The New Look" ovu Diorovu muzu glumi zvijezda "Igre prijestolja" Maisie Williams. Serija otkriva kako je njezina nevjerojatna priča potaknula njezinog brata da kreira svoj najpoznatiji parfem i cvjetni dizajn njegove kultne haljine iz 1949. godine.
Najmlađa i najdraža sestra
Catherine je rođena u Francuskoj 1917., bila je 12 godina mlađa od Christiana i njegova omiljena sestra. U jednoj sceni ove dramske serije, u kojoj također glume Ben Mendelsohn kao Dior i Juliette Binoche kao njegova modna suparnica Coco Chanel, Catherine je prikazana kao beba u naručju svoje voljene majke dok Christian obećava da će "uvijek paziti na nju".
Majka im je umrla 1931., a 1936. iz obiteljske kuće u Provansi preselili su se u Pariz gdje je Christian počeo dizajnirati odjeću dok je Catherine prodavala šešire i rukavice u butiku.
"Christian i Catherine ostali su bliski dijeleći ljubav prema cvijeću naslijeđenu od majke i zajedničku strast prema umjetnosti i glazbi. Catherine je bila njegov prvi model", napisala je biografkinja Justine Picardie u knjizi "Miss Dior: A Story Of Courage And Couture".
Svoje slobodno vrijeme posvetila je Christianovim projektima šivanja kada ga je 1938. godine angažirao vrhunski dizajner Robert Piguet, a kasnije dizajner Lucien Lelong.
"Moj brat volio je dizajnirati kostime za mene sa suknjama od rafije prekrivenim školjkama ili ručno oslikanim škotskim motivima", rekla je Catherine Diorovoj biografkinji Marie-France Poncha.
Drugi svjetski rat
Ali kada je izbio rat 1939., život najmlađe od četvero braće i sestara Dior zauvijek se promijenio jer je Francuska pala u ruke nacista. Dok je u studenom 1941. kupovala radio kako bi slušala zabranjene emisije vođe otpora u egzilu, generala Charlesa De Gaullea, upoznala je oženjenog časnika Hervea des Charbonneriesa. Par se zaljubio i Catherine mu se pridružila u F2, mreži povezanoj s britanskom i poljskom obavještajnom službom. Ona je dostavljala poruke u London, Pariz i duž južne obale Francuske kao dio njihovih akcija da sabotiraju naciste.
Kako je njezina uloga rasla, Catherine je cijelu operaciju preselila u stan svog starijeg brata u okupiranom Parizu, preko puta Maximova restorana gdje su njemački časnici večerali s francuskim suradnicima. Christian je znao da je u opasnosti jer joj pomaže, ali skrenuo je pozornost dizajnirajući haljine za supruge nacističke elite. Catherine je uhitio Gestapo 1944. i mučili su je zbog informacija zbog čega je često padala u nesvijest.
"Lagala sam im koliko sam mogla. Bila sam podvrgnuta ispitivanjima o mojim aktivnostima otpora, a ispitivanje je bilo praćeno brutalnostima", ispričala je istražiteljima ratnih zločina.
"Bilo je udaranja rukama, nogama, šamaranja, a kad su moji odgovori bili nezadovoljavajući, odveli su me u kupaonicu, skinuli, vezali za ruke i uronili u vodu."
Bila je u logorima
Nije dala informacije nakon tjedan dana mučenja, pa su je poslali na jedan od posljednjih vlakova za ženski koncentracijski logor Ravensbruck, samo deset dana prije oslobođenja Pariza. Iz logora u sjevernoj Njemačkoj, u kojem je umrlo čak 90.000 ljudi, premještena je u robovski radni logor Torgau, potom u jedan u Abterodi i konačno na drugo mjesto u Markkleebergu.
Zajedno s drugim zarobljenim Francuskinjama, tjerali su je da spava na hladnim cementnim podovima gdje nije bilo zahoda, radila je 12-satne smjene uz minimalne obroke i SS-eovci su je redovito premlaćivali.
U međuvremenu, Christian je naporno radio sa svojim prijateljima u švedskom konzulu pokušavajući osloboditi Catherine. Čak se obratio i vidovnjakinji Madame Delahaye koja ga je držala u nadi da je Catherine živa.
Po savjetu gatare, posvetio se svom poslu.
"Uzalud sam se iscrpljivao pokušavajući joj ući u trag. Rad je bio jedina droga koja mi je omogućila da je zaboravim", napisao je u svojim memoarima.
U travnju 1945. savezne snage napredovale su Europom, a zatvorenici u preostalim kampovima bili su premještivani i forsirani na hodanje. Tijekom ovog hodanja, Catherine je pobjegla u blizini Dresdena 21. travnja 1945. Dospjela je u Pariz krajem svibnja, toliko mršava da je brat isprva nije prepoznao. Imala je obrijanu glavu, izudarano tijelo i patila je od PTSP-a.
Christian je njegovao Catherine da ozdravi i nije otvorio vlastitu modnu kuću sve do 1946., kada je ponovno stala na noge. Ona je radila na donošenju pravde žrtvama rata.
Brojna odlikovanja
Catherine je odbila prirediti bilo kakvu raskošnu proslavu kada joj je dodijeljen Croix de Guerre, inače rezerviran za najhrabrije oružane snage. Kasnije je bila odlikovana Combatant Volunteer Cross of Resistance, the Combatant‘s Cross i bila je imenovana članicom Legije časti, najvišim ordenom zasluge u Francuskoj. Britanija ju je odlikovala Kraljevskom medaljom za hrabrost u borbi za slobodu.
Bratova inspiracija za Miss Dior
Počela je prodavati ruže na pariškoj tržnici Les Halles, što je potaknulo Christiana da osmisli parfem s mirisom ruže kojim je poprskao sve modele svoje prve poslijeratne kolekcije 1947. godine. Bio je s poslovnim suradnikom koji se pitao kako nazvati miris kad je Catherine ušla u sobu.
"Voila, Miss Dior", uzviknuli su tada i tako pronašli inspiraciju za slavni parfem. Parfem je postigao veliki uspjeh i Christian je nastavio koristiti Catherine kao svoju muzu.
Dvije godine kasnije, objavio je svoju kolekciju Miss Dior haljine iz 1949., prekrivenu ručno ušivenim svilenim ružama, jasminom i gardenijama.
"Zbog rata i uniformi žene su se i dalje odijevale kao Amazonke, a ja sam dizajnirao odjeću za žene poput cvijeća, sa zaobljenim ramenima, punim ženstvenim poprsjima i uskim strukom iznad golemog širenja suknje", prisjetio se Dior u svojim memoarima.
"Svojim poslom trgovanja i rezanja cvijeća, Catherine postaje cvjećarka koja je inspirirala Christiana u njegovom dizajnu", dodala je Picardie.
Kad je Christian iznenada umro od srčanog udara 1957., Catherine je napustila cvjećarski posao i preselila se na selo kako bi uzgajala ruže za Diorov parfem, a to je radila sve dok nije umrla u dobi od 91 godine 2008.
Tako je održala je uspomenu na svog brata, a i postala je časna predstavnica muzeja Christian Dior i čuvala je njegovu umjetničku ostavštinu. Unatoč tome što je bila ratna heroina, francuski mediji su joj pridavali malo pažnje.
"Kao da svijet visoke mode nije mario za ženu kao što je Catherine Dior, niti za njezinu patnju, niti jesu li njezina iskustva igrala ulogu u legendarnoj viziji njezina brata", napisala je Picardie.