Golema je bila radost nogometaša Lokomotive, zapjevalo se u svlačionici, osmijeh je bio na licima klupskih čelnika. Napokon su, naime, Lokosi upisali pobjedu, svladali su Slaven Belupo 2:1, preokrenuvši u nastavku vodstvo gostiju iz prvog dijela. Proslavili su Zagrepčani osvajanje sva tri boda nakon gotovo četiri mjeseca posta, 114 dana nakon 21. kolovoza i prve domaće ovosezonske utakmice protiv Rijeke (1:0). I trebalo je, eto, čekati posljednju ovogodišnju utakmicu u Kranjčevićevoj da Lokosi opet osjete slast pobjede, da doslovno iščupaju vrijedne bodove, kojima su si barem malo uljepšali dolazeće blagdane...
Nije na klupi bilo oboljelog trenera Gorana Tomića, u posljednji je trenutak zbog ozljede otpao i kapetan Denis Kolinger. Manjak samopouzdanja, uz imperativ pobjede, sputao je u samom početku Lokose, a gosti su se orijentirali na pariranje domaćinu, pa smo u prvih pola sata gledali zimsku uspavanku, koju su povremeno “razbijale” tek loše procjene osječkog suca Bela. Svojim je lošim suđenjem iritirao i jedne i druge, nešto je više ipak živcirao Lokose.
Slaven Belupo je u prvih 45 minuta lako parirao Lokosima, koji nisu uspjeli probiti ni prvi defenzivni blok na sredini travnjaka. Čvrsto postavljena 3-5-2 formacija gostiju, organizirano je i disciplinirano već u začetku otklanjala možebitne opasnosti, pa je tako Lokomotiva samo jednom došla do Slavenova kaznenog prostora. Bilo je to u 31. minuti, kad je Aliyu tukao s 12 metara, ali je Filipović obranio tu loptu. A gosti su uzvratili kontrom šest minuta kasnije, no i Hendija je bio budan. Međutim, minutu kasnije, vratar domaćina nije mogao ništa napraviti kad je ispred njega sam izbio Prce, Slaven je poveo i veselo otišao na odmor.
Opet je Lokomotiva, eto, bila u rezultatskom minusu, opet je morala “ganjati” izjednačenje. Nepisano je pravilo ove jeseni da su Lokosi poput pravog “dizelaša” - treba im barem jedno poluvrijeme da se zagriju i dohvate radnu temperaturu. Tako je bilo i ovaj put, u nastavku smo gledali neku sasvim drugu, agresivniju i rastrčaniju Lokomotivu, koja je iskazala silnu želju i za to je na kraju bila i nagrađena pobjedom.
Silovit pritisak Lokosa isplatio se već u 51. minuti, kad je za igru raspoloženi Tuci zabio za izjednačenje. Taj je pogodak “visio u zraku”, razigrali su se Kallaku i posebno Chajia, u prvom poluvremenu gotovo da ih nije ni bilo, nisu se kretali bez lopte, a danas se nogomet bez trčanja ne može igrati, ni genijalno znanje ne može nadomjestiti trku. Kad su počeli trčati, mijenjati mjesta, onda je, dakako, i njihova vještina došla do izražaja, pa su s loptom u nogama bili nerješiva zagonetka za goste iz Koprivnice.
Sjajnu su akciju odigrali u 56. minuti Kallaku, Pivarić i Tuci, no gosti su ipak sačuvali svoju mrežu. Lokosi nisu stali, pojačali su ritam i tražili su taj drugi pogodak, mogla se opipati njihova strahovita želja za pobjedom na kraju jeseni. I do tog su zgoditka došli u 72. minuti, bio je to fantastični protunapad u režiji trilinga Tuci - Chajia - Aliyu! Podsjetio nas je taj zgoditak na onu lanjsku Lokomotivu, koja je nerijetko na identičan način slamala suparnike, tada su akteri ovakvih munjevitih kontri najčešće bili Tolić, Uzuni i Kastrati. Više ih nema na Kajzerici, ali došli su neki novi dečki, koji bi, nakon zimskih priprema, trebali na proljeće pokazati kudikamo drukčije lice od ovog sumornog, jesenskog.
Imali su do kraja gosti dvije lijepe zgode za izjednačenje, ali Soldo i Krstanović nisu se najbolje snašli u dobrim situacijama ispred Hendije. Lokosi su tako uspjeli sačuvati pobjedu, tek drugu ovojesensku, posve su zasluženo dohvatili bodove na ovogodišnjem oproštaju s Kranjčevićevom.
U klupku veselja u svlačionici Lokomotive završili su i treneri Draženko Prskalo i Edin Mujčin, pa direktor Božidar Šikić, a s "bolovanja" se odmah mobitelom javio i glavni trener Goran Tomić...
- Bilo je veselo gotovo kao prošle godine kad smo u Gradskom vrtu svladali Osijek i izborili plasman u kvalifikacije za Ligu prvaka! Dečki su se opustili, toliko nam je trebala ova pobjeda i napokon smo je dohvatili - rekao je Prskalo, koji je vodio Lokose s klupe.
Potom je nastavio:
- Kad pogledamo utakmicu u cjelini, nema prigovora našoj pobjedi, zasluženo smo osvojili sva tri boda. U prvih je 45 minuta sve bilo podjednako, gosti su svoju šansu iskoristili, mi svoju nismo i opet smo s minusom otišli u svlačionicu. A onda smo, u nastavku, ubacili u višu brzinu, podigli smo ritam i preokrenuli rezultat.
Zašto vam cijelu ovu jesen treba jedno poluvrijeme da se "zagrijete"?
- Teško je to objasniti. Čini mi se da je to psihološki problem, posebno nakon posljednjih utakmica u kojima smo rano primali zgoditke. Kao da čekamo da primimo pogodak, pa da onda počnemo igrati...
Što ste rekli igračima u poluvremenu? Je li se javio trener Tomić?
- Da, razgovarali smo i odlučili da Kallaku i Aliyu zamijene strane. A igračima sam rekao da se opuste, da "spuste ručnu kočnicu" i da ubrzaju igru. Znao sam da ćemo pobijediti ubrzamo li igru barem deset posto, tako je na kraju i bilo - govorio je Prskalo.
A trener gostiju, Tomislav Stipić, nakon dvoboja je rekao:
- Odigrali smo jako dobro prvo poluvrijeme, mogli smo voditi i 2:0, bili smo stabilni i dobri. Nastavak je bio manje dobar, Lokomotiva je tu prodisala. Stvarali su nam višak u sredini i na bokovima i jednostavno nismo uspjeli to zatvoriti. Iritira me što svaku našu pogrešku suparnik naplati, to me malo smeta. Propustili smo veliku priliku za odlazak na četvrto mjesto. No, možda smo se previše fokusirali na to, a u nekim trenucima zaboravili smo na zadatak i izvedbu, pa nam se to obilo o glavu. Analizirat ćemo razloge ovog poraza i maksimalno se pripremiti za utakmicu s Rijekom - rekao je Stipić.