Ustavni je sud danas na svojim internetskim stranicama objavio puni tekst odluke donesene prošli tjedan, a prema kojoj uspostava Visokog kaznenog suda nije u suprotnosti s Ustavom te da taj sud može početi s radom 1. siječnja 2021. godine.
Odluka ima 64 stranice, za nju je glasalo devet od ukupno 13 ustavnih sudaca. Dvoje sudaca, Ingrid Antičević Marinović i Josip Leko su se izuzeli iz odlučivanja jer su kao saborski zastupnici sudjelovali u donošenju zakonskih odredbi čiju ustavnost je Ustavni sud propitivao. Dvoje sudaca, Lovorka Kušan i Goran Selanec glasali suprotno odluci većine i napisali zanimljiva izdvojena mišljenja.
Podnositelji zahtjeva za ocjenu ustavnosti zakonskih odredbi kojima se uspostavlja Visoki kazneni sud SDP-ovci Peđa Grbin i Orsat Miljenić navode da će se uspostavom toga suda prekršiti ustavna odredbe (čl. 116) prema kojoj je za jedinstvenu primjenu prava i jednakost građana pred zakonom nadležan Vrhovni sud Republike Hrvatske. Oni u svom zahtjevu tvrde da Vrhovni sud ustavnu ovlast ujednačavanja sudske prakse primarno obavlja rješavanjem žabi na prvostupanjske presude županijskih sudova. Prebacivanjem te ovlasti na Visoki kazneni sud, tvrde Grbin i Miljenić, Vrhovni će sud biti onemogućen u obavljanju te ustavne ovlasti.
Uspostavom Visokog kaznenog suda Vrhovni će sud odlučivati samo o izvanrednim pravnim lijekovima koji se podnose na već pravomoćne kaznene presude, zauzimati pravna stajališta na sjednicama kaznenog odjela sudaca te odlučivati o trećestupanjskim žalbama na presude za najteže zločine za koje je predviđena kazna veća od 20 godina zatvora.
Odgovarajući na ključno pitanje ovog postupka koje glasi - je li zakonodavac suzio djelokrug Vrhovnog suda nerazmjerno njegovoj ustavnoj ovlasti u korist novog Visokog kaznenog suda te time narušio samu bit ustavne uloge Vrhovnog suda, Ustavni sud u obrazloženju tvrdi - da nije.
Iako priznaje da će se uspostavom Visokog kaznenog suda broj predmeta o kojima će odlučivati Vrhovni sud bitno smanjiti, to i dalje, tvrdi Ustavni sud neće ugroziti ustavnu ovlast Vrhovnog suda RH da ujednačava sudsku praksu kroz mehanizme koji su mu preostali na raspolaganju. Zakonodavac (vlada i Sabor op. a.) sam bira modele ustroja sudbene vlasti i odlučuje o položaju sudova unutar pravosudne "piramide". Nije na Ustavnom sudu, navodi taj sud u obrazloženju svoje odluke, da ocjenjuje odabrani model ustroja sudbene vlasti, pogotovo ne njegovu opravdanost i svrhovitost. Zadaća je Ustavnog suda, ističe se dalje u odluci Ustavnog suda, ocijeniti je li to rješenje koje je ponudio zakonodavac unutar ustavno- pravno prihvatljivih granica, a u ovom slučaju jest.
Ustavni je sud prije donošenja odluke zatražio i dobio stručna mišljenje svih četiriju sveučilišnih katedri za kazneno- procesno pravo. Iako su sve katedre u svojim mišljenjima upozorile na ustavno pravno problematične aspekte uspostave novog Visokog kaznenog suda, Ustavni je sud njihova mišljenja zanemario. Međutim, iako ih je zanemario, Ustavni je sud većinu svog obrazloženja posvetio polemici sa stajalištima iznesenim u stručnim mišljenjima sveučilišnih profesora kazneno procesnog prava. I dok polemizira s katedrama čije je mišljenje tražio, Ustavni sud se u obrazloženju gotovo niti ne osvrće na očitovanje države, tj Ministarstva pravosuđa koje je u ovom predmetu stanka u postupku, a koje je kreiralo zakonske odredbe čiju su ustavnost Grbin i Miljenić nastojali osporiti.
Na tu su bizarnost u odluci Ustavnog suda u svom izdvojenom mišljenju upozorili suci Lovorka Kušan i Goran Selanec koji su glasali suprotno većini. Nije, tvrde oni, primjereno položaju Ustavnog suda da obrazloženje svoje odluke gradi na osporavanju argumenata koje su im podastrle katedre čije mišljenje je sam sud zatražio i koje u ovom postupku imaju status prijatelja suda, a da istovremeno ne posvećuje gotovo nikakvu pažnju argumentima koje je iznijela država tj Ministarstvo pravosuđa. Ovakvim pristupom, Ustavni sud dovodi u pitanje svoju nepristranost u konkretnom postupku, tvrde Kušan i Selanec.
Država u svom očitovanju, ističu ovo dvoje sudaca, nije iznijela ni jedan ustavno pravni argument koji bi bio dovoljno uvjerljiv da ospori pretpostavku da su uspostava i ovlasti Visokog kaznenog suda neustavni. Ako je ustavni sud "sam zatražio stručna mišljenja uglednih stručnjaka iz konkretnog pravnog područja s kojima se u konačnici nije složio, onda je iz dužnog poštovanja prema struci u najmanju ruku morao sazvati javnu raspravu gdje bi transparentno i hrabro suočio argumente u kontradiktornom postupku kako to i doliči sudu i sudovanju. Činjenica da je netko imenovan sucem ili sutkinjom Ustavnog suda ne znači da je time stekao sposobnost uvijek biti u pravu samim time što pripada krugu koji se sastoji od sedam (većina) ili više kolega i kolegica" naveli su Kušan i Selanec u izdvojenom mišljenju.
Dvoje sudaca uz ostalo upozoravaju na nedosljednost svojih kolega sudaca koji su u prosincu prošle godine digli ruke za odgodu rada Visokog kaznenog suda, tj privremenu mjeru za koju ustavni suci glasaju u slučajevima kad postoji utemeljena bojazan će primjena neke zakonske norme čija ustavnost se propituje nanijeti nepopravljivu štetu. Deset mjeseci kasnije isti su suci glasali za dijametralno suprotno stajalište- da će osnivanje Visokog kaznenog suda dovesti do značajnog podizanja kvaliteta kaznenog sudovanja. Kušan i Selanec u izdvojenom mišljenju ističu i da je većina u Ustavnom sudu neshvatljivom lakoćom i bez ozbiljne rasprave prešla preko niza pitana koja će rad VKS-a izazvati u hrvatskoj sudskoj praksi, te da nisu osvijestili, a kamoli raspravili učinke koje će uspostava toga suda imati i na sam položaj Ustavnog suda.