Još nije sve sasvim u redu, pod terapijama sam, a prognoze zna samo onaj gore.
Fali mi da se malo više krećem, da malo više izlazim, ali navikla sam da mi uvijek nešto fali, tako da je zapravo više-manje sve u redu, može se i ovako. Osjećam se dobro, redovito uzimam citostatike, a uskoro ću i na novu kontrolu - rekla je Marina Tucaković (66) za Pink.
Obiteljska tragedija
Autorica najvećih hitova napisanih u Jugoslaviji, koja je tijekom svoje četiri desetljeća duge karijere pisala za Mišu Kovača, Olivera Dragojevića, Nedu Ukraden, Massima Savića, Zdravka Čolića, Tošu Proeskog, Harisa Džinovića, Borisa Novkovića, Severinu i ostale najveće zvijezde glazbene scene u regiji, prije godinu i pol otkrila je da ima rak dojke. Tada je počela i njezina borba s bolešću, a to, danas priznaje, nije bilo lagano.
- Svi oni koji kažu da se u tim trenucima treba boriti, ne znaju da ti tada doslovno ne znaš gdje ti je dupe, a gdje glava. Pustiš da stvari idu svojim tokom, prepustiš se doktorima i sudbini i, naravno, ne razmišljaš o smrti - rekla je za Pink pjesnikinja koja smatra da je sve loše što se dogodilo počelo smrću njezina sina 2008. godine.
Puna strahova
- Najteži trenutak mog života bio je kada sam sina mrtvog pronašla u njegovoj sobi. Događaj je to koji nijedan roditelj nikada ne bi smio doživjeti. On je imao problema s narkoticima i baš kad se sredio, poslije četiri-pet godina samo se jedno jutro nije probudio. Ja sam ga tako našla. Strašno! Ušla sam u njegovu sobu i zatekla to što sam zatekla.
Tada je imao 24 godine. Uvijek sam imala strah da će mu se nešto dogoditi... Koliko sam ranije imala strahova... I eto, baš se dogodilo to čemu se tada sigurno nisam nadala. Sve sam suze tada isplakala. I uvijek se poslije pitala jesam li negdje pogriješila - ispričala je Marina Tucaković o najtežim danima svog života.
Prvo vrijeme nakon smrti svog sina nije radila, no potom se vratila pisanju stihova sve dok joj na vrata zlokobno nije zakucala bolest.
- Predosjećala sam da će se to dogoditi i zbog toga, dok sam na onkologiji čekala nalaze, nisam osjećala nikakav strah. Bilo je ono - bit će što bude. Izgubila sam dijete, što se gore od toga može dogoditi? Uz to, ja sam znala da će se meni to dogoditi, da ću se razboljeti. Loše sam se osjećala, nervirala sam se... Znala sam da sam bolesna, svjesno nisam išla doktoru - priznala je Marina Tucaković kojoj su tijekom bolesti najveću podršku pružali suprug, djeca i prijatelji.
Zbog bolesti je potpuno promijenila prehranu, podvrgnula se kemoterapiji i posebnim tretmanima, ali koristila je i neke alternativne metode liječenja. Nakon operacije u Beogradu neko se vrijeme liječila u Njemačkoj, a sada, poslije povratka u Beograd, kaže kako sve ono što je posljednjih godinu i pol proživljavala nikad neće pretočiti u stihove.
- Što je bilo, neka ostane tamo iza mene - izjavila je nedavno za Kurir Marina Tucaković koja je u karijeri duljoj od 40 godina napisala brojne hitove, kao što su “Što to bješe ljubav” za Olivera Dragojevića, “Malo mi je jedan život s tobom” i “Svi pjevaju, ja ne čujem” Miše Kovača, “Tri sam ti zime šaptala ime” za Magazin, “Zora je” Nede Ukraden, “Tridesete” i “Unaprijed gotovo” za Severinu... Jednom je na novinarsko pitanje rekla da su joj najdraži stihovi koje je u životu napisala bili oni za pjesmu “Što to bješe ljubav” Olivera Dragojevića.
Idemo dalje
Pisanjem se počela baviti kao 19-godišnjakinja, a prvi je uspjeh postigla pjesmom “Dodirni mi koljena” grupe Zana.
- Moja karijera traje više od 40 godina. Iskreno, nije mi, kad sam počinjala, na pamet palo da ću se ovim baviti cijeli svoj život. Kada sam napisala svoje prve stihove, bila sam studentica ekonomije i maštala o tome kako ću jednoga dana postati frizerka. No, ispalo je ovako kako je ispalo, ali nije mi žao zbog toga - rekla je jednom Marina Tucaković koja danas, naglašava, živi u skladu s motom koji glasi “idem dalje, pa dokle stignem”.