'ISKRICA'

BRANIMIR FARKAŠ 'Napisao sam priču o tome kako se preko interneta može roditi ljubav i upaliti iskrica'

    AUTOR:
    • Klara Rožman

  • OBJAVLJENO:
  • 06.11.2019. u 08:04

Krasnodar Peršun/Boris Kovačev/CROPIX

Ana Vilenica (lijevo) i Branimir Farkaš (desno)

Tekst Branimira Farkaša pretočen je u kazališnu predstavu, a glume ih Ana Vilenica i Siniša Popović

- Uvijek i svugdje može zaiskriti među dvoje ljudi, to je ta čarolija ljubavi. Često rogoborimo na nove tehnologije koje nas otuđuju, no želio sam pokazati i jedan pozitivan primjer kako tehnologija može biti i put prema drugima, i to u trenucima kad nam se čini da smo se nasukali.

Životna komedija

Želio sam napisati životnu komediju, ali ne neku koju ćete zaboraviti čim stignete kući, nego o kojoj ćete razmišljati prije spavanja i razgovarati drugog dana s prijateljima i znancima. Želio sam da likovi budu životni, jedni od nas, da suosjećamo s njima, a da nam njihova sudbina budi osjećajnost i nadu, jer je to ono što nam uvijek treba.

Temelj svega su međuljudski odnosi, bez toga život nema smisla - kaže Branimir Farkaš, urednik i voditelj HRT-ove emisije “Dobar dan, Hrvatska”, čiji će prvi dramski tekst “Iskrica”, predstava o tome kako internetski servisi za upoznavanje mogu “upaliti” pravu iskricu među ljudima, 13. studenoga u 20 sati doživjeti premijeru na sceni zagrebačkog kazališta KNAP, u produkciji Teatra Erato. Ana Vilenica i Siniša Popović igraju par koji se upoznao na internetu, a kojem put do ljubavi komplicira život, dok je redatelj predstave Ivica Kunčević. - Ana Vilenica je od početka bila kotačić pokretačić ove predstave, otkad je čitala ulomke na promociji knjige. Savršena je, kao da je uloga Karmen pisana za nju.

Također Siniša Popović, koji u sebi nosi i može iznijeti oba aspekta Žarkovog karaktera - i komediju, i tragiku. Mislim da su likovi zahvalni i izazovni za glumce jer nisu jednoobrazni, plakatni, već su kompleksni, životni i imaju mnogo lica. Sve što im je život donio zrcali se u njima i izlazi van u ovoj predstavi. Mislim da su Ana i Siniša dobitna kombinacija i nadam se da će publika i struka to prepoznati. Želio sam i sugerirao redatelja koji ima kazališnog i životnog iskustva i koji će znati prepoznati sve unutarnje nijanse likova i njihovih odnosa. Ivica Kunčević je upravo to. Vjerujem u ovaj tim, koji smo producentica Lidija Ivanda i ja zajednički oformili - kaže bivši urednik HRT-ovog središnjeg “Dnevnika”, kojeg pitamo je li ikad, za potrebe knjige, i sam probao kreirati svoj profil na nekom od internetskih servisa koji poput nekadašnjeg Areninog “Vrtuljka ljubavi” danas spajaju usamljena srca. - Nemam takvih iskustava.

Ja sam po prirodi radoznao, ali kao javna osoba ne bih ni smio koristiti ovakve servise, pa niti u istraživačke svrhe (smijeh). Odmah bih završio u medijima, a zamislite kako bi zvučala isprika: ‘Branimir Farkaš traži partnerice na Iskrici, kaže da to radi jer istražuje za dramu’ - kroz smijeh kaže Farkaš, čije glavne likove, Karmen i Žarka, između ostalog dijeli čak 15 godina razlike. Zašto?

- Vremena se mijenjaju, a razlike u godinama nisu više bitne kao nekad. Imamo puno primjera, sve je više veza u kojima se razlike u godinama preskakuju, s obje strane. Kažu da će ljudi živjeti sve duže, sve kasnije stupaju u brak... Žarko i Karmen nisu neki prvaci liberalizma po pitanju svojih pogleda na muško-ženske odnose, njihova je situacija posljedica nekih životnih brodoloma. Ali svi mi težimo bliskosti, pa tako i oni. Život, sudbina, okolnosti u ovoj priči tjeraju ih da ipak preskoče te ograde i oslobode se - objašnjava Farkaš, koji piše otkako zna za sebe.

Inspiracija

- Napisao sam puno priča i pjesama od svoje šesnaeste do devetnaeste godine koje nisam nikad objavio. Onda je došao rat, to mi se činilo nevažnim, znate kako kažu - kad oružje govori, muze šute. Nisam napisao ništa do studija filmske i TV režije 2000. godine, kad sam ponovno počeo pisati za dramaturške i ostale vježbe. Tada sam napisao i svoju drugu dramu, ‘Živjeti i umrijeti u Hrvatskoj’. Ona je sad na čitanju u HNK i nadam se da će se izvesti.

To je puno ambicioznija i teža drama, ima desetak uloga. To je priča u kojoj se isprepliće nekoliko ljudskih sudbina u kojima se preslikavaju brojne aktualne i teške teme obiteljskih i širih društvenih odnosa našeg doba, od PTSP-a, bolesti, gubitka, preljuba, eutanazije, obiteljskih odnosa, braka, bogatstva... - otkriva Farkaš. Što ga može inspirirati za pisanje?

- Sve me može inspirirati, a najviše me zanimaju međuljudski odnosi. Volim ljude i obziran sam prema ljudima pa nikad ne pišem autobiografski i ne koristim njihove životne priče u svojim djelima, nego obrasce. Mogao bih pisati puno više, ali imam malo vremena, a život mi je prepun svega - poslova, događaja i iskušenja... Nema tu, u pisanju, ni novca, ali, eto, iz ljubavi i okolnosti se ipak povremeno dogodi neka knjiga - kaže HRT-ov urednik, koji svoju prvu predstavu posvećuje svojoj obitelji:

- Prošli smo svašta, ali ljubav nas drži, budi i nosi dalje. Uostalom, kao i likove iz moje predstave - ističe Farkaš.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo