Kvizovi “Potjera” i “Šifra” postali su već brendovi HTV-a, baš kao i njihovi voditelji Tarik Filipović i Joško Lokas. “Potjeri” je to šesta sezona, “Šifri” treća, a broj epizoda u kojima su voditelji natjecateljima donijeli sreću ili je novčani zgoditak igračima izmaknuo doslovno ispred nosa, sve je bliži broju 1000. Koliko je, pak, svaki od njih odradio kviz-emisija, sasvim sigurno ne znaju ni sami. No, obojici je upravo ta vrsta formata označila u pravom smislu početak televizijske karijere. Za Lokasa je to bio “Upitnik”, dinamični kviz koji se 1997. počeo emitirati na HTV-u, a Filipoviću je prvijenac u voditeljskoj karijeri bio “Tko želi biti milijunaš?”, koji je krenuo 2002.
Uz Joška Lokasa, glumac Tarik Filipović u pravom je smislu riječi zaštitni znak televizijskih kvizova. Od iznimno popularnog “Milijunaša”, “1 protiv 100” i “Sve u sedam”, kvizu “Potjera” pod voditeljskom palicom Tarika Filipovića gledanost iz sezone u sezonu sve više raste, a broj fanova se povećava.
- Joško Lokas je prije mene ostavio dubok trag u kvizovima, kao voditelj i autor, a vjerujem da će i dalje. Bio je prvi nakon Olivera Mlakara u toj ulozi. Družimo se od studentskih dana. On je čovjek koji mi je u prvom ešalonu prijatelja. Sve su njegove pobjede i moje te obrnuto. Pokušavamo nešto zajedno. Već smo nešto razmišljali, ali bila su čudna vremena. I za film, i za serije, showove, pa se nadam da će nam se sad otvoriti ta zajednička kreativna suradnja i da ćemo naći svoj prostor. On je posebno biće i baš sam bio sretan što idemo zajedno na naslovnicu - naglasio je na samom početku Tarik.
“Potjera” je, kaže, zaokružila ciklus koji je počeo s “Milijunašem”.
- ‘Milijunaš’ je bio atrakcija svog vremena i tu su još bili Lazo Goluža i Maja Jurković, koji su otac i majka kvizova u Hrvata. Moram spomenuti i svoje urednike Andru i Igora Grkovića koji su blago koje će, nadam se, HTV znati sačuvati i iskoristiti na pravi način. Nakon što su Maja i Lazo otišli u mirovinu, bilo je malo prazno, ali nastavili smo kao da su i oni tu. Osjećam se zaštićeno otkad sam počeo raditi. Radim s lijepom ekipom, u našem mikrosvijetu, i taj je segment mog posla fenomenalan, bez trzavica, kreativan i lijep. Veselimo se svakoj novoj emisiji, što mi je čudno jer sam čovjek koji se zasiti nekih stvari. Pitaju me kako mogu odigrati istu predstavu 300 puta, a tako mogu i 700 ‘Potjera’. Svaka radi za sebe - kaže Tarik.
Frendovi lovci
“Potjera” je kviz koji omiljenom voditelju dramaturški najviše odgovara.
- Ne daje ljudima previše vremena, što gledatelji vole. U ‘Potjeri’ je sve brzo, dinamično, nekako u skladu s vremenom u kojem živimo. Znam da sve ima svoj vijek trajanja, ali dok ne bude neki drugi format, ‘Potjera’ nije dosadila ljudima i neće. Nije ni meni jer da je, prvi bih se povukao. Osim dramaturgije, lovci su ti koji daju najveći šmek. Ja sam tu u manjoj ulozi nego prije.
Oni su ti novi likovi, ljudima zanimljivi, i pomalo nestvarni sa svim tim znanjem te najviše dominiraju, a ja sam više policajac i skretničar koji ne smije propustiti niti jedan udah, foru, ni proceduru. Nisam čak ni skretničar, prije kontrolor leta, zbog koncentracije i odgovornosti. Najslađe od svega je što nikad ne znamo kamo će nas emisija odnijeti jer scenarija nema, a sve radi kao sat - objašnjava Tarik.
Među natjecateljima i sam voditelj ponekad ima favorita, no sugeriranje točnog odgovora ne ulazi u opis posla.
- Znam dokud mogu ići, kao i u ‘Milijunašu’, koliko nešto možeš sugerirati. Lazo Goluža i Maja su to zvali ‘tarikologija’. Jedan je natjecatelj rekao da ako ne znaš odgovor, a dovoljno si iskusan, možeš nešto naći i u Tarikovim očima. Trudim se da ne bude tako, ali naravno da su mi simpatije na strani natjecatelja. No, lovci su moji frendovi i znam koliko se loše osjećaju kad izgube. Loše to podnose, unatoč tome što ljudi misle da se tu radi o teorijama zavjere. Jer da vide lovce, pogotovo Krešu koji najrjeđe izgubi, bolje je bježati od njega - smije se Tarik.
Tijekom godina na kvizovima i Tarikovo se znanje dodatno povećalo, no teško da bi sjeo u natjecateljsku stolicu.
- Dugo sam mislio da znam puno, a kad vidim što znaju lovci, ne bih niti komentirao. Ostane ti, naravno, puno toga u glavi. Da sam anoniman, vjerujem da bih se prijavio, ali sad mi je prevelik teret na leđima. Nekad dođe emisija kad znam sve živo, a nekad i nije tako. No, vidi se to na meni. Kad ne komentiram previše, znači da nemam što - priča Tarik.
Nova predstava
Već godinama odlično žonglira između glume, kvizova, ali i vlastitih kazališnih autorskih projekata. Dosad je svoj autorski pečat dao predstavama “Magic Act Show”, “Spektakluk” i iznimno uspješnoj monodrami “Ćiro”.
- Sad opet radim jednu predstavu s Ivanom Leom Lemom, što ću, baš kao i s ‘Ćirom’, jako dugo pripremati. Baš želim napraviti nešto na što ću biti najponosniji. ‘Ćiro’ je već na između 50 i 100 izvedbi i vjerujem da ta predstava može igrati jako dugo. Upravo dogovaramo gostovanja u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji, u petak idemo u Kopenhagen, pa Švedska, a za Božić Kanada i Amerika. Paralelno pripremam i taj svoj veći projekt u kojem ću izbaciti iz sebe svašta što mi je na duši i srcu.
Nadam se da ćemo, ako uhvatimo dovoljno vremena, do ljeta biti pred izlazak pred publiku. Ja to volim polako, sitni vez, pa kamo nas odvede. Ogolit ću se u predstavi, ne pretenciozno. Ne smatram se osobom koja bi trebala svakoga zanimati, nego ponekad čovjek poželi vrisnuti i reći neke stvari koje ne može ni mami, ni tati, ni supruzi, ni najboljem prijatelju. Najlakše je publici. To mi iks puta padne na pamet. Idem se isplakati i ismijati pred publikom. Osjetit će to svi. Do koje granice, ne znam, još sam u fazi eksperimentiranja - najavljuje.
Prvi filmski scenarij
Završio je i snimanje serije “Konak kod Hilmije” koja je u regiji već postala hit, a na nekoj od domaćih televizija trebala bi se početi emitirati u listopadu.
- Snimili smo 24 epizode. Veselim se jer mislim da smo napravili dobru priču koja asocira na ‘Alo, alo’. Nemamo posebne poveznice, osim što se odigrava u ugostiteljskom objektu i što je vrijeme Drugoga svjetskog rata. Serija je rađena kvalitetno glumački, redateljski , produkcijski i puna je britkog humora. Emir Hadžihafizbegović igra glavnu ulogu - govori Tarik. Dugo se snimalo u Sarajevu gdje mu se pridružila i obitelj.
- Od djetinjstva nisam proveo više vremena u Bosni, pogotovo u Sarajevu, mjesec dana u komadu. Sa mnom su bili i Lejla i klinci. Unajmio sam stan u centru, 30 metara od mamine rodne kuće na Mejtašu.Kao da sam se vratio vremeplovom. Lejli su došle sestre iz Dubrovnika i Kanade te mama. Bili su i moji roditelji. Kad znaš da su tvoji blizu, lakše ti je i raditi - priznaje glumac.
U finalnoj je fazi i njegov prvi filmski scenarij.
- Ne bogohulim što se tiče posla, ali nikako da ti netko nešto napiše, da dobiješ tekst koji s guštom igraš. Zato smo Rene i ja napravili svoje predstave koje smo odigrali 300 puta. S istim sam ciljem radio i ‘Ćiru’, pa i taj scenarij koji sam s Enverom Puškom u Sarajevu doveo gotovo do kraja. Sada ga želimo poslati na natječaj pa da jednoga dana ugleda svjetlost, da izađe, da ga snimimo. Ako ne ide da ti netko drugi ponudi i napravi nešto, idem sam. Za cure koje sjede kod kuće i čekaju da nazove suđeni, neće nazvati. Izađi u grad i možda sretneš suđenog - zaključio je uz osmijeh.
Ma samo se naoko čini da je Šifra zahtjevan kviz znanja. Znanja ili ima ili nema. Problem je koliko vjerujemo u ono što mislimo da znamo. Baš sam prilikom fotografiranja za ovaj intervju razgovarao s jednim od lovaca iz Potjere, koji je baš zadovoljan formatom i koji mi je otvoreno rekao da je Šifra prilika za osvajanje dobre love. I njemu i meni je žao što ne možemo vidjeti kako bi taj nastup završio, ali sudeći po našem posljednjem susretu u jednom drugom kvizu, on bi kući otišao punih džepova i samim time me ne čudi što je upravo on lovac. Kada malo bolje razmislim, bio bi to odličan humanitarni specijal - govori voditelj Šifre Joško Lokas, ujedno i jedan autora tog kviza, čija se treća sezona upravo vratila s jesenskom shemom HTV-a.
U ovom kvizu glavna nagrada iznosi pola milijuna kuna, no još ni jednom natjecatelju nije pošlo za rukom da ih osvoji. Statistika kaže da je gotovo svaki natjecatelj koji je nešto zaradio u Šifri imao priliku osvojiti više od 50 tisuća kuna za svoj nastup.
Treća sezona
- Do ove sezone šest je natjecatelja osvojilo po 125.000 kuna, a samo jedan od njih odustao je u trenutku kada su mu svi odgovori bili točni i kada je, teoretski, na računu imao 500.000 kuna. Odustao je. Za dramaturgiju kviza drugi najpoželjniji ishod. Najbolji bi bio da smo ga mogli ispratiti kao ultimativnog pobjednika i jedinog kome je to uspjelo - ističe Lokas. I ova, treća sezona, koja je tek započela, prema Lokasovim bi prognozama mogla završiti kao prethodne dvije kada su u pitanju zgodici.
- Iskreno mislim da će biti isto, osim ako ne naiđe onaj natjecatelj kojem novac nije presudan i onaj za kojeg obično kažemo ‘igrač’. Njega još čekamo. Razmišljamo da na posljednjem zadatku uvedemo isplatu do prvog netočnog odgovora jer bismo im time malo smanjili pritisak gubitka. S druge pak strane, natjecatelji su počeli taktizirati na puno boljim mjestima nego u protekle dvije sezone. Ne troše mogućnosti ispravka kad je odgovor točan i samim time odlaze dalje, a mogućnosti za osvajanje ozbiljnih iznosa rastu - objašnjava.
Šifra je domaći projekt, ideja hrvatskih autora, što u cijeloj poplavi licencnih izdanja nije naodmet istaknuti. Na čelu projekta je Mario Sedmak, koji s Igorom Grkovićem već godinama na HRT-u stoji iza svakog game showa i kviza znanja. Autorski dio čine i Mario Maračić, Vedran Perišić, Dalibor Sokolić i ekipa iz Clinice studija. Autore pitanja Lokas nije želio odati, ne znajući smije li to učiniti, pa je samo otkrio da su sastavljali pitanja i za Upitnik, “Tko želi biti milijunaš?”, Najslabiju kariku, a sada i za Potjeru.
Više od igre
Kada je kviz tek kretao, a bilo je to točno prije dvije godine, trebalo je neko vrijeme da publika i igrači usvoje pravila.
- Svaki put kada se pojave nova igra i neka nova pravila, svima nam treba da pohvatamo konce. Gledatelj je tu da uživa u svojoj komfornoj situaciji u kući i da mu pravila što brže sjednu, a natjecatelje drilamo uoči nastupa, tako da oni brzo skuže cijelu priču. Kod nas je ispalo da nam je trebalo prvih pet emisija da se uhodamo svi skupa. Takve su bile i reakcije. Zanimljivo mi je što mi ponekad gledatelji savjetuju da budem malo grublji prema natjecateljima, a ja, iskreno, uopće nisam taj tip - odgovara Lokas. Prijava za kviz im ne nedostaje. Dapače, baš suprotno.
- Mi smo otvaranjem prijava u prvoj emisiji prije tri godine dobili toliki broj natjecatelja da možemo komotno raditi deset sezona. Međutim, uredništvo na HRT- u svako malo obnavlja testove znanja na webu i drži prijave otvorenima. Ima ih puno koji čekaju, jako puno - uzvraća. Do sada je i puno igrača prošlo kroz studio Anton Marti u kojem se snima Šifra. Lokas ih pamti puno, posebno one koji su sa svojim nastupom donijeli neočekivane obrate u igri. Doživio je i svakakvih reakcija, jer ima i tužnih i ljutih...
- Onaj trenutak kada se opraštate sa svakim od njih nosi različita emotivna stanja. Bila su i dva slučaja kada je isteklo vrijeme za odgovor. To baš bude neugodno, ali to sve govori samo jedno. Nije im svejedno i unutra su sto posto. Sve nekako postane više od igre i to je čar ovog posla - kaže Lokas.
Zahtjevna publika
U neka, ne tako davna vremena bilo je puno više kvizova znanja na programima nacionalnih TV kuća. Sada su preostala samo dva, “Šifra” i “Potjera”. Je li riječ o tome da u Hrvatskoj posustaje kvizomanija iako domaća publika obično tradicionalno voli bilo koju vrstu natjecanja, pa tako i tu?
- Ne vjerujem da je stala jer pub-kvizaši su neki produžetak manije u jednom drugom smjeru. U pravu ste što spominjete pomanjkanje kvizova znanja jer ih zamjenjuju game show formati. Svi oni u svojoj biti imaju kviz, ali se zbog potreba tržišta manje vrednuje znanje, a više sistem. Publika u Hrvatskoj je zahtjevna i puno traži od formata. Natjecateljski duh je svakako nešto što nas ocrtava, ali nismo baš za budalaštine, barem ne većina. Međutim, neki svjetski trendovi i sheme i kod nas su zaživjeli. Mnogo je jeftinijih dnevnih produkcija kojima je cilj nešto jednostavniji sadržaj. Ljudi to vole i gledaju.
Taj cijeli miks prosječnog i vrlo dobrog sadržaja gotovo je svaki koncept televizije danas. Cijela se scena promijenila, i to ne samo programskim shemama nego i pristupom temama. Puno je ljudskih niskih strasti, ali sve dok ta roba ima svog kupca, tržište će izgledati ovako kako izgleda. To nije ni dobro ni loše. To je naprosto tako - odgovara. No, Potjera i Šifra, nastavlja Lokas, pokazuju da se može zadržati koncept kviza znanja koketirajući s game show izvedbom.
- Atraktivni smo, puni preokreta, ima poraženih i pobjednika, ali se u načelu svi dobro zabavljamo uz vrlo visok postotak znanja - uzvraća. Lokas je svoju karijeru izgradio upravo na kvizovima, a svi još dobro pamte njegovu uspješnicu Upitnik. Kvizove voli raditi, ali i gledati.
20 godina u kvizu
- Potjera je odličan kviz i rado ju gledam. Tome, naravno, doprinosi uredništvo, ali kako su to isti ljudi koji rade i Šifru, onda se i ne čudim. Naravno, tu je i Tarik Filipović. Tarik već godinama odlično radi svoj posao i čini mi se da smo potpuno različiti kad gledam kako on radi i kad analiziram sebe, a to mi je interesantno jer, generalno, to su isti poslovi, ali obojeni su na potpuno drugi način. Gledao sam i strane izvedbe Potjere, ali meni su vam naši lovci najbolji. Najbolje su složeni. Sada kada je i Vukorepa s njima, to mi je pun pogodak. Jednog nema više među nama i to je nenadoknadiv gubitak za ekipu. Da je Mirko Miočić tu, nitko nam ne bi bio ravan - govori.
Iako se bavio i drugim televizijskim produkcijama, Lokas zapravo već više od 20 godina živi s kvizovima. Njegovoj djeci, a ima ih trojicu sinova - Nou, Toma i Jakova - kvizovi su fora, ali se, kaže, ne zamaraju time, baš kao ni tatom na ekranu.
- Nekako im je to normalno, ne pridodaju tome nikakav značaj. Njima su glavne face youtuberi, gameri i blogeri. To mi se čini normalnim. Puno više i ranije saznaju o svim mogućim temama, istražuju. To je nešto što mi je pozitivno kod generacija koje dolaze. Nisu u modi više razbijači i oni koji ništa ne znaju, ali su zato frajeri. U modi su klinci koji puno znaju i to je najveći uspjeh kojem se moramo radovati. Znalci su face - zaključuje Joško Lokas.