INTERVJU

VELIKI RAZGOVOR S PRLJAVCIMA NAKON SPEKTAKLA U ARENI Progovorili o Kolindi i uzvratili kritičarima: 'Nismo se prodali, pa ni politici!'

    AUTOR:
    • Klara Rožman

  • OBJAVLJENO:
  • 22.10.2019. u 22:37

CROPIX

Nismo se prodali, pa ni politici. Državnu povelju smo primili s ponosom, zbog sjajnih klinaca koji danas sviraju po garažama

Glazbenici Prljavog kazališta koji su u petak i subotu na dva spektakularna koncerta održana u Areni Zagreb okupili gotovo četrdeset tisuća ljudi, jučer, mimo običaja, nisu imali svoju obaveznu muzičku probu u garaži u Dubravi. Prvu sljedeću probu održat će, doznajemo, negdje oko Sisveta, a dotad će dane provoditi u zasluženom odmoru i oporavku.

- Bodalec ide u Zagorje, mislim da je spominjao neku berbu grožđa, ali kako je berba uglavnom već završila, prije mi se čini da on ide zapravo isprobati kakvi su rezultati berbe. Jajo je odlučio ostati u Zagrebu. Pojačat će ritam masaža, nakon nastupa se žalio kako mu otpadaju noge jer ni sam ne zna koliko je kilometara pretrčao s gitarom u rukama po pozornici Arene. On već godinama povremeno ima problem s nogom, to vuče otkako je pokidao ligamente dok je u trku nespretno stao na tenisku lopticu tijekom partije tenisa sa svojom kćeri.

Ja sam najbolje prošao - idem na sedmodnevni wellness program u Dubrovnik zahvaljujući okladi koju sam dobio s našim američkim menadžerom koji je tvrdio da nema šanse da ćemo napuniti Arenu ni godinu dana nakon velikog stadionskog koncerta našeg benda u Kranjčevićevoj ulici. I mi smo znali da se to protivi osnovnim pravilima show businessa, ali osjećali smo da to možemo, a i bili smo svjesni toga da samo ove godine obilježavamo tridesetu obljetnicu koncerta na Trgu, pa je bilo ‘sad ili nikad’ - kaže Tihomir Fileš, koji je u listopadu 1989. godine dan nakon koncerta na Trgu završio na višesatnom policijskom ispitivanju.

Tko se prodao

Danas je drugačije, jer Prljavo kazalište je par dana prije nastupa u Areni završilo kod predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja im je uručila Povelju Republike Hrvatske u povodu 40. obljetnice uspješne glazbene karijere. Jesu li Prljavci time prodali rock and roll, kako su im zamjerili neki kritičari?

- Možeš misliti! ‘Prodali’ smo ga isto kao što ga je ‘prodao’ i Mick Jagger koji je prije 15 godina postao sir Mick, prodali smo ga kao i ‘Kraljičini vitezovi’ Paul McCartney ili Bono Vox. To su besmislice! Mi smo ponosni na ovo priznanje, ono je dokaz svim klincima koji danas sviraju po garažama da njihova ljubav prema rock and rollu nije niškoristi, kako su nama prije četrdeset godina naši starci govorili. Ovo priznanje je dokaz da rock and roll u Hrvatskoj nije samo hobi - kaže Fileš, kojeg pitamo da nam opiše kako je izgledalo to policijsko ispitivanje prije trideset godina.

Srđan Vrančić / CROPIX
 

Gasi struju

- Za početak, da se pitalo drugove na položajima, taj koncert se nikad ne bi ni održao, jer su nam dvadeset minuta uoči početka nastupa htjeli isključiti struju, ali se nisu uspjeli zbog gužve probiti na binu. Onda je do Jaje nekako došao jedan inspektor i rekao mu da obavijesti publiku da koncerta neće biti, na što im je on odgovorio: ‘Recite im to vi’. No, odmah po silasku s bine, prišli su nam ‘momci u plavom’ i mog kuma Krešimira Klaića i mene, koji smo bili zaduženi za organizaciju koncerta na Trgu, obavijestili da se sutra ujutro izvolimo nacrtati na murji.

Došli smo tamo u ranim jutarnjim satima i sjeli u prostoriju preko puta jednog inspektora (kojeg sam, zanimljivo, ponovo sreo prije par godina i lijepo smo se pozdravili), koji nas je obavijestio da su njegovi ljudi nakon kraja koncerta do šest sati ujutro pregledavali snimke s Trga. Zamisli, oni su proučavali sve moguće zastave ne bi li uočili neku bez obilježja tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske.

Potom su zvali sve bolnice u gradu i raspitivali se je li bilo ozlijeđenih na koncertu, ali su im iz bolnica - ja pretpostavljam da je to bila nekakva generacijska urota - odgovarali da nisu zaprimili takve pacijente. Onda su proučavali imamo li sve potrebne dozvole, a trebalo ih je točno dvadeset i sedam... Nije bilo ugodno. Kad ovo pričam i meni samom zvuči nerealno, ali tako je bilo. Na kraju je sve to prošlo, a mi smo se vratili u našu garažu i nastavili stvarati - priča Fileš, koji će se s ostalim članovima za koji dan ponovo vratiti u garažu.

- Mi se u toj našoj garaži u Dubravi nalazimo svakog dana, jasno, ako nismo na putu. Okupimo se u pol dvanaest i imamo probu do nekih tri sata popodne. Vježbamo, isprobavamo nove rifove, popijemo kavicu... Gledamo kako su nam legle ideje za neke nove pjesme - objašnjava Houra, koji priznaje da se sada, kad su nastupi u Areni iza benda, osjeća izmoždeno.

- Zanimljivo je da bol u nozi uopće nisam osjećao na samom koncertu. Ništa me nije boljelo ni neposredno nakon nastupa, no kad sam došao doma i krenuo po stepenicama, negdje na prvom katu samo sam odjednom osjetio kako boli - povjerava nam Houra te najavljuje kako Prljavo kazalište kreće u rad na novom “materijalu”. U kojoj su fazi, kad možemo očekivati novi album?

Željko Puhovski / CROPIX
 

Nove pjesme

- To samo dobri Bog zna. Što se skladbi tiče, ja već imam gotov ‘kostur’ za skoro sve. Ali, sada treba vidjeti kako će to zazvučati kad krenemo svirati, hoćemo li nešto mijenjati, a sigurno nešto hoćemo... Proces stvaranja albuma kod nas uvijek dosta dugo traje. Kad se složimo oko neke skladbe, onda dugo vrtimo njene ‘rifove’, odnosno ideje vodilje. Od mojih ‘deset’ donesenih početnih ‘rifova’ nekad upotrijebimo devet, nekad četiri ili pet.

Uz to, imamo još nešto malo koncerata koje ćemo odsvirati, pa mislim da se u garažu skroz povlačimo koncem godine - govori Houra, koji nakon proba u garaži sa svojim bendom obavezno popije piće u obližnjoj birtiji, koja je prošlog tjedna imala “tjedan Prljavog kazališta” u sklopu kojeg se pivo jeftinije prodavalo nakon 20 sati.

- Uz to su puštali naše ‘stvari’ na razglas - kažu glazbenici iz Prljavog kazališta, koji su se za nastupe u Areni, između ostalog, pripremali i tako što su pregledavali videozapise s trideset godina starog koncerta na Trgu. Jesu li se smijali Bodalčevoj tada modernoj “fudbalerki” ili Hourinim bijelim čarapama?

- Iskreno, proučavali smo neke druge stvari, ali dobro si me podsjetila da obratim pozornost i na to. Šalu na stranu, zapravo smo bili zapanjeni činjenicom koliko se tadašnja set lista skladbi poklopila s onom koju smo zamislili i kasnije realizirali u petak i subotu u Areni - kaže Fileš, čiji sin možda kreće njegovim stopama.

- Da, on ‘prtlja’ nešto po bubnjevima, a meni bi bilo draže da se posveti fakultetu, jer znam da posao glazbenika nije lagan. Ali, ako baš odluči, ja ga neću odgovarati, govori Fileš, kojeg pitamo koliko djece ukupno imaju Prljavci

- Jedanaest! Dobri smo, ha? - kaže Tihomir Fileš.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo