Ono što me još u demo-fazi oduševilo kod Ogenja je vrućica kojom frontmen Tomek predvodi tu koprivničku grupu čiji je forte, uz stihove na kajkavskom, energično stapanje globalnog punka i rocka s lokalnim folk idiomima.
Zapalio sam se za njih kad sam ih prvi put u jesen 2017. gledao i slušao uživo kao goste na koncertu Zadruge u zagrebačkom klubu Boogaloo, potom s Cinkušima u Vintageu, a onda i na samostalnom nastupu u Vinylu u kojem je, ukupno s bendom, bilo dvadesetak ljudi. Ogenj je i taj koncert, kao i svaki naredni kojem sam prisustvovao, otprašio kao da je pred njima krcat stadion, a takvu radnu etiku u nas ne njeguje mnogo bendova. Već mi je tada bilo jasno da je to sastav kojem bih odmah, da sam ostao u diskografiji, objavio debi album, a na prvijencu “Domaj” (Dancing Bear...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....