Svojevremeno najbolji rukometaš svijeta, najbolji igrač Barcelone, najjačeg kluba svih vremena i apsolutna legenda hrvatskog rukometa Patrik Ćavar na skorašnjim će se kvalifikacijama za OI u Riju, naći u ulozi sukomentatora na Doma TV. Uz Sašu Lugonjića i Stipu Sladoljeva, Patrik Ćavar će u danskoj komentirati napete utakmice u kojima prolaz dalje traže četiri reprezentacije, uključujući i Hrvatsku.
- Iznimno mi je drago da su me se s Nove TV sjetili. Radostan sam što ću prenositi utakmice. Nadam se da ću biti na visini zadatka i da ću našima donijeti sreću. Drago mi je i što ću se vratiti u rukomet, vidjeti stručni stožer, jer ipak sam igrao sa svima njima i imamo dugu povijest zajedno - u dahu je ispričao Ćavar koji se od rukometa oprostio prije devet godina. Nakon umirovljenja posvetio se tenisu koji je također njegova velika ljubav, no rukomet mu je ipak ostao broj jedan i donio mu neke od najljepših trenutaka života. Sada kombinira svoja dva omiljena sporta.
Stres trajao 25 godina
- Prvo i najveće priznanje u karijeri bilo mi je olimpijsko zlato u Atlanti jer to je san svakog sportaša. Europska i svjetska prvenstva imaju svoju težinu, ali Olimpijske igre su nešto posebno. Uz to, to je bilo prvo zlato od osnutka Hrvatske, što ga čini još posebnijim - smatra slavni rukometaš. A kolika je euforija bila među rukometašima govori i niz anegdota, a Ćavarova najdraža je kad je u razderanom svečanom odijelu zaustavio promet i vozačima ponosno pokazivao svoju medalju.
Drugo veliko priznanje njegove karijere svakako je to što je izabran za najboljeg igrača kluba Barcelona u vrijeme kad su postizali najveće uspjehe.
- Svi znamo da je Barcelona svojedobno bila najjača družina svih vremena i zato je enormno priznanje što su me u sezoni ‘98./’99. i treneri i igrači proglasili najboljim uz toliko kvalitetnih igrača - prisjeća se Ćavar.
Tijelo je reklo ‘NE’
Iako je njegovo umirovljenje bilo veliki gubitak za hrvatski rukomet, Ćavar smatra da je to bila jedina opcija.
- Ne mislim da sam se prerano umirovio. Karijeru sam završio sa 36, što su pozne godine za profesionalnog igrača. Ja sam htio nastaviti, ali tijelo je reklo ‘ne’ - kaže Ćavar.
Ipak, trenerskom, pa čak i izborničkom mjestu nije zatvorio vrata.
- Možda još uvijek nisam spreman za taj stres koji sam živio 25 godina, pa bi između poziva trenera i komentatora ipak izabrao komentatorsko mjesto. No, to se može preko noći promijeniti - naglasio je. Nakon umirovljenja nekoliko je godina živio u Miamiju, a na Floridi je pokušao popularizirati rukomet te je odlazio na treninge kluba Miami Sharks. No, razina rukometa u SAD-u je, kaže, na jako niskom nivou i trebalo bi dosta raditi na tome. Još tijekom OI u Atlanti Amerikanci su se oduševili igrom koja im je bila nepoznata, ali svidio im se njezin tempo i svakako bi je trebalo popularizirati.
Život u rodnom gradu
A Ćavarov život u Miamiju prekinuo je jedan slučajan posjet Metkoviću koji je trebao biti kratak, no prilično se oduljio, pa mu je rodni grad postao i stalna adresa.
- Bila je to sudbina. Uvijek mi je bilo lijepo doći u rodni grad, ali nisam se planirao dugo zadržati. Međutim, upoznao sam svoju buduću suprugu Dubravku i ostao. Imam sedam godina života u Zagrebu, osam godina u Barceloni, pet godina u Miamiju, tu su i dvije godine Pariza pred kraj karijere, a ja se vratio u Metković. Tko je tu lud? - kroz smijeh se pita Ćavar.
A za zadatak koji je pred našim rukometašima iskusni Ćavar smatra kako ćemo ga sigurno proći.
- Moramo se kvalificirati, nema tu velike filozofije. Na neprijateljskom smo teritoriju, svi se žele kvalificirati za Rio. Moramo samo igrati pametno i srčano u uzavreloj atmosferi i rezultat neće izostati. Želim da se u Zagreb vratimo s osmijehom - zaključio je Ćavar.