ZAGREB - Ozlijeđena Cohenova leđa zbog kojih je, među ostalim, na četiri mjeseca odgodio i zagrebački koncert, valjda neće pomutiti račune hrvatskim izdavačima koji su ovih dana zasuli tržište literaturom o sumornom trubaduru, ljubitelju speeda i oružja, zen Židovu s diplomom solidna fakulteta (McGill). Ljevak je prošli tjedan objavio novo izdanje jedine autorizirane biografije o Cohenu , naslovljene “Raznoliki stavovi”, što ju potpisuje Ira Nadel. U Menartovu izdanju prvi je put u Hrvatskoj, također prošli tjedan, objavljen prijevod najnovije Cohenove biografije “Hallelujah”, autora Tima Footmana. Zanimljiva je stoga što prati i posljednju turneju, pa donosi i neke sasvim nove, lanjske detalje, opisuje kako se Cohen nosi s tim velikim, besparicom nametnutim, povratkom pred publiku.
Pravi zen budist
Autor nije upoznao Cohena, nije ni pokušao, jer misli da bi mu to otežalo pisanje. “Pokušavam osobno ne upoznati ljude o kojima pišem. Želim biti objektivan. Više sam zainteresiran za rad nego za čovjeka o kojem pišem”, kaže Footman.
Cohena je, nakon 15 godina, na turneju natjerala financijska nužnost , ali fanovi su ga došli slaviti, a ne sažalijevati. Nekadašnji hipersenzibilac, čovjek koji je odbacio niz loših navika što su ga pratile najveći dio života, od duhana, alkohola, droga i iscrpljujućeg mijenjanja žena, teška se srca odlučio za povratničku turneju, ali danas, tvrde suradnici, istinski uživa u tim svirkama po bijelom svijetu.
Njegov menadžer Robert Kory opisuje kako su polako planirali razvijati koncerte, pazeći da to ostarjelom Cohenu ne bude previše: “Kad smo na početku planirali turneju, Cohen je vidio raspored… pa mi je rekao: ‘U što si me to uvalio?’ Postavio je niz uvjeta, na što sam mu ja odgovorio: ‘Leonarde, ovo je beskompromisna turneja i odradit ćemo je isključivo na način koji ti odrediš ili uopće nećemo raditi’… Od prvog koncerta, u malom kazalištu s 900 mjesta, bilo je jasno da potpuno vlada situacijom, a bend je bio naprosto fantastičan. Svirali smo na sve većim lokacijama, pred 900, 1200, 12.000 ljudi, tako da se koncert pred 90.000 ljudi u Glastonburyju sasvim dobro uklopio u taj slijed. A za sve je to zaslužna tišina. I potpuni odmor - imamo zatvoreni backstage, nema intervjua - pružamo mu sve što mu je potrebno da bi mogao nastupati svake večeri. Srećom, u većini mjesta moramo završiti koncert do određenog vremena, inače bi pjevao i duže.”
Opisujući atmosferu na turneju i Cohenove navike, Charley Webb, prateći vokal, komentira: “Iako se hrani vrlo zdravo, kao pravi zen budist, katkad otkrijemo da je šmugnuo u McDonald’s na Filet-O-Fish”.
Napokon zadovoljan
Što se tiče Kelley Lynch, menadžerice koja ga je opljačkala (uzela pet milijuna dolara i ostavila mu 150.000), Cohen je već nakon suđenja izjavio kako je, kad razmisli, i ne želi kazniti, već samo doznati gdje je njegov novac i dobiti natrag što je više moguće. “Nisam to zapravo doživio kao izdaju. Ne znam zašto. Ne znam je li to zato što sam imao dobre učitelje, dobre roditelje ili dobre gene. Možda ću jednog dana shvatiti.”
Da 1960.-ih, pišući, pijući i ljubeći na grčkoj Hydri, nije ostao bez para, Cohen možda nikada i ne bi snimio album, moguće da bi ostao introvertiran, od kritike hvaljen, no malo poznat književnik. Sa 22 godine izdao je prvu knjigu poezije. Nakon četvrte i još dva romana shvatio je da više ne može plaćati račune, da treba potražiti kakvu unosniju umjetnost. Navodno je Judy Collins u slušalicu, preko telefona, otpjevao “Suzanne”, nakon čega je ta pjesma i “Dress Rehearsal Rag” završila na njezinu albumu “In My Life” iz 1966. Tako je krenulo.
Biografija “Hallelujah” opisuje razvoj Cohena od u sebe nesigurna depresivca koji je pri izlasku na pozornicu znao biti paraliziran strahom, vječno nesretna zbog niska rasta, izgleda i loše gitarističke tehnike do zadovoljna i smirena ostarjelog autora koji u dobro skrojenom odijelu i šeširu kratkog oboda i dalje gunđa pjesme o ženama, hotelskim sobama, Bogu i egzistencijalističkim nemirima.