Na polici moje spavaće sobe u New Yorku velika je fotografija, zapravo uokvirena stranica iz njemačkog magazina iz 1952. godine. Na fotografiji je prikazana elegantna žena sa svojom malenom kćeri.
Njih dvije na željezničkoj stanici u Baselu čekaju Orient-Express. Djevojčica se privila uz majku i jede brioš. Djevojčica sa slike sam ja. Imala sam pet godina, a to je moja prva fotografija koja je objavljena u nekom časopisu. To je preslatka fotografija.
Značaj fotografije
Starija sestra moje majke, Juliette, dala mi ju je kada sam se prvi put udala, ali tek nedavno sam shvatila pravi značaj te slike - piše u svojoj knjizi Diane von Furstenberg. Modna ikona s čitateljima je podijelila potresnu priču o svojoj majci koja je bila zatočenica njemačkog koncentracijskog logora, a koju je od sigurne smrti, igrom sudbine, spasio zloglasni Josef Mengele.
Željezničke stanice
- Svako toliko proučavam sliku moje majke i mene iz te 1952. godine i uvijek iznova shvaćam kako se iz te fotografije ni po čemu ne može naslutiti što je moja majka preživjela samo nekoliko godina ranije. Nitko ne bi mogao pogoditi da se ona tada nalazila na jednoj drugoj željezničkoj stanici gdje je čekala vlak koji ju je odveo u slobodu nakon povratka iz nacističkog logora smrti u kojem je provela punih trinaest mjeseci - počinje priču Diane von Furstenberg čiju su majku Lily Nahmias, zbog toga što je radila za belgijski pokret otpora, kao dvadesetogodišnjakinju 17. svibnja 1944. godine uhitili SS-ovci.
- Bacili su je u kamion kojim je prebačena u zatvor u flandrijskom Malinesu. Nakon što su istražitelji otkrili da je Židovka, poslali su je u Auschwitz gdje je dobila zatvorenički broj 5199. Na putovanju prema logoru smrti za nju i ostale zatvorenice nije bilo ni hrane, ni vode, ni toaleta. Četiri su dana te žene putovale u stočnom vagonu.
Odvajanje u logoru
- Tješile su se međusobno, a moja majka mislila je da to putovanje neće preživjeti - priča Diane von Furstenberg i nastavlja:
- Nakon dolaska u logor žene i djecu odvojili su od ostalih i uputili ih prema dugačkim niskim zgradama. Jedna po jedna morale su istupiti iz reda i stati pred zapovjednike logora koji su ih razvrstavali u dvije skupine. Žena koja je stajala ispred moje majke bila je upućena u lijevu skupinu, a moja ju je majka automatski slijedila. No, tada ju je zaustavio oficir odjeven u bijelu uniformu. Pokretom ruke pokazao joj je da ode nadesno. To je bio Josef Mengele, ozloglašeni liječnik koji je ubio i osakatio mnoge zatočenike tijekom svojih monstruoznih eksperimenata. No, mojoj majci je spasio život jer je grupa žena svrstanih u lijevu skupinu nakon toga otišla direktno u plinsku komoru - priča Diane von Furstenberg.
Kako je izdržala
Njezina je majka nakon toga čvrsto odlučila da će pokušati preživjeti sve grozote koncentracijskog logora. Bila je jača od svega. Radila je u tvornici oružja nedaleko od logora, svjesna da će je držati na životu sve dok može stajati na nogama i raditi.
- Bila je sama kost i koža. No, kako nikada nije mnogo jela, uspijevala je izdržati i preživjeti uz najmanje količine hrane i malo vode. Sjetim je se kad god sam lijena izaći van zbog toga što je previše hladno. U takvim trenucima zamišljam svoju majku kako maršira iz Auschwitza s ostalih 60.000 ljudi u zimi 1945. godine, samo devet dana prije nego što su sovjetske trupe oslobodile logor. SS-ovci su tada nemilosrdno pobili mnoge zatvorenike, a ostale su uputili da marširaju kroz snijeg do željezničkih stanica odakle su ih vlakovi prevozili u druge logore u unutrašnjosti Njemačke. Moja majka je bila poslana u Neustadt-Glewe. Na maršu smrti umrlo je 15.000 zatvorenika. Moja majka je preživjela.
Pouke iz mamina života
- Postala je jedna od 1244 preživjelih belgijskih Židova. Preživjela je zahvaljujući svom duhu, zahvaljujući svojoj volji za životom. Jaka volja i nesalomljiv duh bili su njena obrana od zla što ga je doživjela - govori Diane von Furstenberg koja se prisjeća kako kao djevojčica nije znala zbog čega njena majka na lijevoj ruci ima tetoviran broj. Mislila je, kaže, da je to svojevrsni ukras, pa je i sama željela imati takvu tetovažu.
- Zahvaljujući mojoj majci, ja sam shvatila da se u životu ničega ne smijemo bojati, da nema te strahote jače od nas samih. Ponosna sam na nju - zaključuje Diane von Furstenberg u svojoj knjizi.