Vrijeme je za medalju

ZAGREB - Posljednju medalju hrvatska košarkaška reprezentacija osvojila je na Eurobasketu u Ateni 1995. godine. To je bio završetak niza medalja koji je počeo srebrom na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, a nastavio se broncom na Europskom prvenstvu u Njemačkoj 1993.  godine i broncom na Svjetskom prvenstvu u Torontu 1994. godine.



Sjetit ćemo se da je u toj Ateni naša reprezentacija sišla s postolja usred ceremonije, ali iz ove se perspektive teško sjetiti pravog razloga; jesu li prvaci Srbi previše mahali s podignuta tri prsta nakon što su osvojili prvo natjecanje na koje su pripušteni nakon sankcija, ili je nešto drugo bilo posrijedi, nije ni važno. Danas se ta odluka čini prilično banalnom i dugoročno katastrofalnom (možemo razgovarati o teoriji zavjere, ali i o isporovociranoj nesreći), tada je valjda bila od suštinske važnosti za očuvanje nacionalnog ponosa.



U međuvremenu se nad našu košarku nadvila gusta magla kroz koju se sunce nije probijalo dugi niz godina.



Bilo je tu smjena generacija i izbornika, otkaza reprezentativaca i oštećivanja sa sudačke strane, igrača koji su uništavali reprezentaciju i igrača koje su reprezentativni neuspjesi žigosali, promjena u Savezu, pokušaja vođenja revolucija iz fotelje, i pokušaja vođenja košarke dekretima, sve u svemu naša se košarka do prošlog ljeta mogla svesti na riječi Marlona Branda, koji utjelovljuje pukovnika Waltera Kurtza u ‘Apokalipsi sad’: horor, horor. Prošlog se ljeta kroz maglu počelo probijati sunce, reprezentacija se vratila na svjetsku scenu plasmanom na Olimpijskim igrama u Pekingu, a ovog ljeta imamo i objektivne razloge za optimizam uoči starta Eurobasketa u Poljskoj.



Kontinuitet filozofije s klupe, očuvanje sastava, pozitivne atmosfere i timskog duha, individualni napredak igrača, povratak Nikole Vujčića, ali i činjenica da su ostale reprezentacije osakaćene otkazima i ozljedama ukazuju na to da je hrvatska reprezentacija u uskom krugu kandidata za ulazak u ‘zonu medalja’.







Naša je procjena da je došlo vrijeme za ponovno penjanje na postolje nakon onog neslavnog atenskog silaska s njega (u stvarnom i prenesenom značenju), i predviđamo da će se uoči četvrtfinala sportske rubrike u dnevnom tisku otvarati košarkom. 



Velimir Perasović: Dugo nismo imali ovakvu priliku

- Samo je jedan veliki favorit EP-a, a to je Španjolska. Ako Pau Gasol bude igrao, gotovo su nepobjedivi, a ako ne bude - i dalje će biti favoriti, ali neće biti nepobjedivi. Reprezentacije koje bi bile u krugu favorita za medalje, Grčka i Litva, otkazima su oslabljene, i Hrvatska ulazi na njihovo mjesto. Dugo nismo imali ovakvu priliku, naša reprezentacija ima kontinuitet stručnog rada, igrači su sazreli, igraju timski, raspored je povoljan, i medalja je realna. Slovenci su jaki, Francuzi neugodni jer su momčad pravih atleta, prema rosterima ne vidim tko bi još mogao ući u borbu za medalju.

Aco Petrović:

- Zlato će uzeti ili Španjolci ili Francuzi. Predviđam da će naša reprezentacija, s obzirom na raspored, imati relativno lagan posao do četvrtfinala, a tamo pod svaku cijenu treba izbjeći Španjolsku. Potencijalni suparnici u četvrtfinalu će nam biti Slovenci, Srbi ili Litva, a to je utakmica koja se može dobiti, ali i - izgubiti. Ulazak u ‘zonu medalja’ ovisit će nam o tome koliko ćemo uspjeti ‘zamaskirati’ činjenicu da ćemo stalno igrati s dva centra, jer mi nemamo klasičnu vrhunsku ‘četvorku’ kakve su Garbajosa, Fotsis ili Veličković, a u toj koncepciji treba mudro napadati, ali se i dobro braniti.







Neven Spahija:

- Nije se puno promijenilo u odnosu na prethodna natjecanja, po meni su u uskom krugu favorita Španjolci, Grci i Francuzi, koji dolaze iz kvalifikacija, u boljoj natjecateljskoj formi. Odmah do njih je skupina reprezentacija u kojoj je i Hrvatska. Naša je prednost čvrstoća kolektiva, selekcija je toliko homogena da se ni jedan mlađi igrač nije uspio ‘ugurati’ među dvanaest, igrači su dugo zajedno, pod Repešinim vodstvom. Rusija je puno slabija no što je bila, otkazima je i Litva slabija, zanimljivu selekciju ima Srbija pod Ivkovićem, ali oni su momčad budućnosti, i bit će bolji na idućim natjecanjima.











Makedonija - Grčka na otvaranju Eurobasketa

Skupinu A, u kojoj je i Hrvatska, otvara utakmica Makedonija - Grčka. Odnosi između dviju država su sve samo ne prijateljski i ogled u Poznan Areni zasigurno spada u kategoriju ‘visokog rizika’. Posljednji eksces je intervencija Grka Fibi zbog koje Makedonci na EP-u nastupaju pod imenom FYR Makedonija, umjesto Makedonija. Na skopskom trgu Pela organizirani su videozidovi, koncerti glazbenih zvijezda i pobjeda bi izazvala oduševljenje kao da je osvojen europski naslov.



Organizacija samog turnira je, blago rečeno, u rasulu. Odbrojavaju se sati do prvog podbacivanja, a domaćini su, zasad, razočarali. Velikih problema ima i s hotelom Novotel koji je privremeni dom svim reprezentacijama u skupini A. Momčadi gube živce, a najdalje su otišli Grci, koji su Poljacima zaprijetili da će napustiti hotel.







RASPORED

SKUPINE:



A (Poznan):



Makedonija, Hrvatska, Izrael, Grčka



B (Gdanjsk):



Rusija, Francuska, Njemačka, Latvija



C (Varšava):



V. Britanija, Srbija, Španjolska, Slovenija



D (Wroclaw):



Poljska, Turska, Litva, Bugarska



SUSTAV NATJECANJA:



Iz prve faze natecanja po tri najbolje plasirane reprezentacije prolaze dalje, i formiraju se nove skupine (spajaju se A i B, te C i D) sa po šest momčadi, a rezultati se prenose. Po četiri prvoplasirana ulaze u četvrtfinale, koje se igra po standardnom sustavu, 1-4, 2-3 itd.



RASPORED:



7. rujna:



Hrvatska - Izrael (19.15)



8. rujna:



Grčka - Hrvatska (19.15)



9. rujna:



Makedonija - Hrvatska



(16.30)







DOSADAŠNJI POBJEDNICI:



2007.:



1. Rusija, 2. Španjolska, 3. Litva



2005.:



1. Grčka, 2. Njemačka, 3. Francuska



2003.:



1. Litva, 2. Španjolska, 3. Italija



2001.:



1. Jugoslavija, 2. Turska, 3. Španjolska



1999.:



1. Italija, 2. Španjolska, 3. Jugoslavija



1997.:



1. Jugoslavija, 2. Italija, 3. Rusija



1995.:



1. Jugoslavija, 2. Litva, 3. Hrvatska



1993.:



Njemačka, 2. Rusija, 3. Hrvatska



4. Roko-Leni Ukić



Milwaukee



silno je napredovao, i mogao bi biti veliko pozitivno iznenađenje



5. Davor Kus



Benetton



pouzdana, stabilna, radna alternativa na pozicijama ‘jedan’ i ‘dva’



6. Marko Popović



Unics Kazan



- specijalac šuter, kod Repeše igra isključivo drugog beka



7. Nikola Vujčić



Olympiacos



pomagat će u organizaciji, igra i licem i leđima prema košu



8. Nikša Prkačin



bez kluba



veteran za dva intervala od pet do osam minuta, neophodan



9. Marin Rozić



Cibona



otpadanjem Tomasa imat će veću ulogu, obrana mu je ‘forca’



10. Zoran Planinić



CSKA



kohezivno sredstvo reprezentacije na parketu, drži ključeve



11. Mario Stojić



Alicante



njemačka odgovornost uz hrvatski talent, treba nam njegov šut



12. Krešo Lončar



Unics Kazan



borac bez straha, povrtakom Vujčića imat će manju minutažu



3. Marko Banić



Bilbao



prva ‘četvorka’, odlično snalaženje u reketu, dobar šut s poludistance



14. Sandro Nicević



Benetton



meka ruka, djelovat će uglavnom izvan reketa, rutiner



15. Mario Kasun



Efes Pilsen



stalno mora biti s ‘laktovima iznad obruča’, ali i u borbi za poziciju



Zoran Čutura
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
12. siječanj 2026 14:49