ZAGREB - Posljednju medalju hrvatska košarkaška reprezentacija osvojila je na Eurobasketu u Ateni 1995. godine. To je bio završetak niza medalja koji je počeo srebrom na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, a nastavio se broncom na Europskom prvenstvu u Njemačkoj 1993. godine i broncom na Svjetskom prvenstvu u Torontu 1994. godine.
Sjetit ćemo se da je u toj Ateni naša reprezentacija sišla s postolja usred ceremonije, ali iz ove se perspektive teško sjetiti pravog razloga; jesu li prvaci Srbi previše mahali s podignuta tri prsta nakon što su osvojili prvo natjecanje na koje su pripušteni nakon sankcija, ili je nešto drugo bilo posrijedi, nije ni važno. Danas se ta odluka čini prilično banalnom i dugoročno katastrofalnom (možemo razgovarati o teoriji zavjere, ali i o isporovociranoj nesreći), tada je valjda bila od suštinske važnosti za očuvanje nacionalnog ponosa.
U međuvremenu se nad našu košarku nadvila gusta magla kroz koju se sunce nije probijalo dugi niz godina.
Bilo je tu smjena generacija i izbornika, otkaza reprezentativaca i oštećivanja sa sudačke strane, igrača koji su uništavali reprezentaciju i igrača koje su reprezentativni neuspjesi žigosali, promjena u Savezu, pokušaja vođenja revolucija iz fotelje, i pokušaja vođenja košarke dekretima, sve u svemu naša se košarka do prošlog ljeta mogla svesti na riječi
Marlona Branda, koji utjelovljuje pukovnika
Waltera Kurtza u ‘Apokalipsi sad’: horor, horor. Prošlog se ljeta kroz maglu počelo probijati sunce, reprezentacija se vratila na svjetsku scenu plasmanom na Olimpijskim igrama u Pekingu, a ovog ljeta imamo i objektivne razloge za optimizam uoči starta Eurobasketa u Poljskoj.
Kontinuitet filozofije s klupe, očuvanje sastava, pozitivne atmosfere i timskog duha, individualni napredak igrača, povratak
Nikole Vujčića, ali i činjenica da su ostale reprezentacije osakaćene otkazima i ozljedama ukazuju na to da je hrvatska reprezentacija u uskom krugu kandidata za ulazak u ‘zonu medalja’.
Naša je procjena da je došlo vrijeme za ponovno penjanje na postolje nakon onog neslavnog atenskog silaska s njega (u stvarnom i prenesenom značenju), i predviđamo da će se uoči četvrtfinala sportske rubrike u dnevnom tisku otvarati košarkom.
Velimir Perasović: Dugo nismo imali ovakvu priliku- Samo je jedan veliki favorit EP-a, a to je Španjolska. Ako Pau Gasol bude igrao, gotovo su nepobjedivi, a ako ne bude - i dalje će biti favoriti, ali neće biti nepobjedivi. Reprezentacije koje bi bile u krugu favorita za medalje, Grčka i Litva, otkazima su oslabljene, i Hrvatska ulazi na njihovo mjesto. Dugo nismo imali ovakvu priliku, naša reprezentacija ima kontinuitet stručnog rada, igrači su sazreli, igraju timski, raspored je povoljan, i medalja je realna. Slovenci su jaki, Francuzi neugodni jer su momčad pravih atleta, prema rosterima ne vidim tko bi još mogao ući u borbu za medalju. Aco Petrović:
|
Makedonija - Grčka na otvaranju EurobasketaSkupinu A, u kojoj je i Hrvatska, otvara utakmica Makedonija - Grčka. Odnosi između dviju država su sve samo ne prijateljski i ogled u Poznan Areni zasigurno spada u kategoriju ‘visokog rizika’. Posljednji eksces je intervencija Grka Fibi zbog koje Makedonci na EP-u nastupaju pod imenom FYR Makedonija, umjesto Makedonija. Na skopskom trgu Pela organizirani su videozidovi, koncerti glazbenih zvijezda i pobjeda bi izazvala oduševljenje kao da je osvojen europski naslov.
|
RASPORED
SKUPINE:
|
4. Roko-Leni Ukić
Milwaukee
silno je napredovao, i mogao bi biti veliko pozitivno iznenađenje 5. Davor Kus Benetton pouzdana, stabilna, radna alternativa na pozicijama ‘jedan’ i ‘dva’ 6. Marko Popović Unics Kazan - specijalac šuter, kod Repeše igra isključivo drugog beka 7. Nikola Vujčić Olympiacos pomagat će u organizaciji, igra i licem i leđima prema košu 8. Nikša Prkačin bez kluba veteran za dva intervala od pet do osam minuta, neophodan 9. Marin Rozić Cibona otpadanjem Tomasa imat će veću ulogu, obrana mu je ‘forca’ 10. Zoran Planinić CSKA
kohezivno sredstvo reprezentacije na parketu, drži ključeve 11. Mario Stojić Alicante njemačka odgovornost uz hrvatski talent, treba nam njegov šut 12. Krešo Lončar Unics Kazan borac bez straha, povrtakom Vujčića imat će manju minutažu 3. Marko Banić Bilbao prva ‘četvorka’, odlično snalaženje u reketu, dobar šut s poludistance 14. Sandro Nicević Benetton meka ruka, djelovat će uglavnom izvan reketa, rutiner 15. Mario Kasun Efes Pilsen stalno mora biti s ‘laktovima iznad obruča’, ali i u borbi za poziciju |
Zoran Čutura
Milwaukee
CSKA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....