Ako želite igrati u Ligi prvaka, budite klub, a ne trgovačko društvo!

Baš poput pravih turista Dinamovi su prvotimci u klupskim trenirkama poharali luksuzne modne adrese na Champs-Elyseesu. Hvala Bogu da im je Mamić natrpao džepove kako bi dečki mogli zaviriti i u najskuplje izloge poput onog Louisa Vuittona...

Ali skidanje u kabinama pariških butika bilo je tek uvertira, jer gaće su skinuli - na Parku prinčeva. Čak ni oni koji doista ginu za modru boju ne mogu više pronaći opravdanje za nesuvislu i beskarakternu igru kojom Dinamo samo potvrđuje neslavnu titulu “slijepog putnika” u Ligi prvaka. Jer jedno je izgubiti, a drugo je - osramotiti se. A Dinamo to čini iz kola u kolo...

Strah od katastrofe

Scenarij iz Pariza nije novost; već smo to imali prilike vidjeti u Amsterdamu, Lyonu, Kijevu, Madridu. Doduše, 15-ak minuta je tu i bilo nečega. Neki s visokim pragom tolerancije će tvrditi da je punih sat vremena Dinamo nalikovao na nešto, ali onda su kola krenula nizbrdo. Nakon drugog gola u igrače se uvukao strah od nove katastrofe i svaki napad PSG-a mirisao je na gol! Očito da tu samopouzdanja nema ni u tragovima, jer zadnjih pola sata igrači su se vodili isključivo onom “samo da što manje primimo”!

Ili su u pitanju fina francuska vina, ili je ovdje netko lud, jer trener Čačić ni nakon ovog debakla nije posve nezadovoljan. Očito vječiti optimist, Čačić će naglasiti kako je njegova momčad “najmlađa u Ligi prvaka i da se ‘modri’ još uvijek školuju”...

Ma u pravu je Ante Čačić, ali zašto zaboravlja dodati kako tog Kovačića, Halilovića, Ademija i Brozovića školuje za drugog poslodavca? Za nekog bogatog i moćnijeg od Dinama?

Beskonačno školovanje

Dok se oni kale i bruse na europskim nogometnim adresama, zazivaju domaću publiku, kunu podzemne vode, novinare, utvare i ostale spodobe koje su se urotile protiv Svetinje, obrazi navijača crvene se od stida! No, iste te talente će, čim im ojačaju svileni brčići, staviti u izloge poput onih amsterdamskih i čekati kao ozebli sunce da na faks u Maksimirskoj 128 stigne ponuda sa zadovoljavajućim brojem nula.

A nama slijedi “deja vu” i priča kako novim klincima poput Pavičića, Tolića i Brodića treba prijekopotrebno iskustvo i kako je Liga prvaka idealna za njihovo stasanje i upijanje... Za to će vrijeme Dinamo imati pun račun, Zdravko Mamić bit će kandidat za “Zlatnu kunu”, ali stadion će i dalje biti prazan.

Da se razumijemo, biti solventan u današnje vrijeme je velika stvar, a biti takav u Hrvatskoj ravno je čudu! To je činjenica na kojoj treba skinuti kapu, ali netko tu namjerno ignorira činjenicu da Dinamo nije trgovačko društvo, već nogometni klub. Pa Barcelona i Real imaju milijardu eura dugova, ali njihove navijače to ne zanima. Samo titule i uspjesi... Gdje su nestale sportske ambicije?

Realno, da Dinamo sljedećih pet godina igra u skupini s PSG-om, Portom i Kijevom bio bi vjerojatno zadnji, ali smeta način na koji se prosipa krvavo stečeni ugled. Zašto uvijek mora Dinamo biti taj koji će prvi ispasti iz skupine, na kojem će se popravljati gol-razlika, odmarati igrači...? Zašto se o Dinamu klepaju vicevi na nizu stranih jezika? Zašto nam Platini vrijeđa kapetana, a razni anonimusi sprdaju se sa klubom gdje god da se on pojavi, pružajući ruku, ali s figom u džepu? Pa mi kao da smo prvaci Ovčjih Otoka, a ne zemlje koja je u Fifinom “top 10”.

‘New deal’

I ponovno će novinari biti krivi za sve ovo loše što se događa. Ali gospodo, ako će vam tako biti lakše... Dinamo sada treba što bezbolnije odraditi Porto i Kijev, a onda se mora stati na loptu i dobro razmisliti što i kako dalje. Ovako više ne ide.

Dinamu treba jedan pravi “new deal” koji će se prepoznati u javnosti i koji će vratiti vjeru navijačima. Treba jasna sportska politika, prava vizija koju će osmisliti i provesti oni stručni, a ne podobni.

Ne sumnjamo da Zdravko Mamić želi velik Dinamo, ali pitanje je ima li on dovoljno sportskog znanja da to i napravi. Ako nema, onda se prvo mora okružiti s onima koji znaju raditi posao. Ne s poltronima koji bespogovorno kimaju glavama, nego ljudima od struke. Osim ako doista nije plan postati trgovačko društvo, bez navijača i identiteta i s tek jednim jedinim ciljem; usavršiti maksimirski inkubator da izbacuje igrače za zapadno tržište kao na traci.