Bilić ili Hiddink? Gubitnik će morati tražiti novi posao

Drugi je prosinca 2007., izvlačenje skupina za Europsko prvenstvo u Austriji i Švicarskoj. Hrvatska ekspedicija, predvođena izbornikom Bilićem, dolazi u Luzern s reputacijom ponajvećih frajera europskog nogometa. Od 21. studenog i hrvatske rapsodije na Wembleyju prošlo je tek deset dana. U liftu uoči ždrijeba Slaven Bilić susreće osobu koja mu se najviše razveselila.

- Thank you, thank you, my friend - klicao mu je Guus Hiddink, grleći ga i ljubeći. Zahvaljivao se Hiddink Biliću jer je znao da bi, umjesto druženja s europskom nogometnom kremom na švicarskim jezerima, tih dana prebirao po trenerskom oglasniku da nije bilo Bilića, Olića, Eduarda, Kranjčara, Carsona, McClarena...

Veliki hrvatski dužnik

Četiri godine kasnije, vrijeme je da crni Guus napokon bude s druge strane ulice, da konačno on kaže Hrvatima “sada smo ‘kvit’, dragi prijatelji”.

Karizmatični Nizozemac, jedan od najboljih europskih trenera-izbornika, veliki je hrvatski dužnik. Ruse je njegova vjernost koštala devet milijuna eura godišnje, a ni u Turskoj plaća nije bila takva da bi se morao, kao što je osuđen 2007., suzdržavati od plaćanja poreza. Turci su ga prvotno vabili sa 4,000.000 eura godišnje, ali su nakon pregovora morali iznos podignuti na šest milijuna. Danas mu, primjerice, dagestanski nogometni rasipnik Kerimov nudi trogodišnji ugovor u Mahačkali za mahnitu godišnju plaću od 25 milijuna eura.

‘Talijanska prijevara’

Međutim, 64-godišnjeg Nizozemca hrvatski je nogomet osjetio davno prije ogleda u kvalifikacijama za Euro 2008. Njegovo je “oranje” svladala Ćirina Hrvatska 1998. za francusku broncu, a rasplakao je “kockaste” dvije godine prije Terima i Sentürka u Beču. U koprodukciji s Kewellom klokanski je šutnuo Cicu Kranjčara s Mundijala 2006. i reprezentativne klupe. U osmini finala bio je žrtva “talijanske prevare”, pa s Australijom nije stigao ponoviti 2002. i domaći polufinale s Južnom Korejom.

Danas na klupi Turske živi jako opasno, što mu uostalom nije nikakva novost. Dok je u utorak čekao pogodak Buraka Yilmaza za minimalnu pobjedu nad Azerbajdžanom, mislima je bio u Düsseldorfu u kojem Belgija nije smjela pobijediti Njemačku. Guus se čudio čemu tolika panika, jer se osjećao samouvjereno...

- Kako mislite da bi Belgija mogla dobiti Njemačku ili mi izgubiti od Azerbajdžana - pitao se “Guusman”.