Čačiću, što vam to treba
- Ovdje se radi o nerazumijevanju ljudi što Porto predstavlja u svjetskom nogometu. Nemaju novca? Pa ljudi potroše puno na druge stvari, naprimjer na cigarete. Tu se može uštedjeti - govorio je ležerno Radimir Čačić, pripaljujući pritom, na vrhu svoga cinizma, cigaretu upaljačem sugovornika.
No, lako je kad si ministar, ne moraš ni imati kartu iako imaš za kartu, pa u dokolici, a u nedostatku istinskoga uzbuđenja kakve nude arene širom Europe gdje gostuje Liga prvaka, patentiraš novu ministarsku igru “Nastavi niz”: Nemate za struju?! Ne telefonirajte! Nemate za Ligu prvaka?! Ne pušite! Potpredsjedniče, što je sljedeće?
- Mnogo puta oni koji imaju ne shvaćaju one koji nemaju. Na žalost, ovdje je o tomu riječ. Neki su ljudi doista željni sendviča, kutije cigareta ili 50 kuna za bon za taj nesretni mobitel koji moraju imati da bi bili u kontaktu sa svojom djecom ili roditeljima. Čačić inače zna biti i vrlo ugodna osoba, doista ne znam što mu sve to treba - govori dugogodišnji saborski zastupnik Furio Radin, inače sociolog, koji je u jednom dijelu svoga života sustavno proučavao Bad Blue Boyse i uopće ekstremne skupine navijača.
Novac nije presudan
Pokušao je dokučiti razloge i uzroke mizerne posjete Dinamovoj utakmici u Ligi prvaka.
- Mislim da ne dominira jedan razlog, već cijeli splet razloga. Jedan je sasvim sigurno ekonomski, dati za noseću tribinu 300 ili 400 kuna danas je za mnoge jako puno. Međutim, poznato je da se ljudi nekih stvari posljednjih odriču, pa tako i odlazaka na utakmice voljenoga kluba ako je ljubav jaka - kaže Radin i za usporedbu izvlači Napulj u kojem većina stanovnika živi vrlo teško i oskudno, ali klub uvijek ima 50.000 pretplatnika s godišnjim ulaznicama koje su mnogi plaćali posljednjim novcem.
- Naravno da ne možemo reći da Zagrepčani, i ne samo Zagrepčani, ne vole Dinamo. Posrijedi je nešto drugo. Nećemo pogriješiti ako prst uperimo u Upravu kluba koja je proizvela mnoge skandale, a pritom je neiskrena, arogantna i primitivna. Takvo ponašanje ne odgovara mentalitetu Zagrepčana, pa čak ni ekstremnim navijačima - kaže Radin, a onda Dinamovoj upravi daje ime i prezime.
Mamiću, mijenjaj stil!
- Ponašanje konkretno Zdravka Mamića je doista već godinama neprimjereno i ljudi se pitaju ići na utakmicu i dati, kažu oni, Mamiću 300 ili 400 kuna, ili gledati doma ili u kafiću ili gdje već utakmicu na televiziji. No, uistinu je presedan da na utakmicu Dinama i renomiranoga Porta u senzacionalnoj Ligi prvaka nije došlo ni 5000 gledatelja. Ali, to je odnos koji građani Zagreba i navijači Dinama imaju prema ovoj Dinamovoj upravi, svidjelo se to Mamiću ili ne - kaže Radin i ima prijedlog za Dinamova izvršnog predsjednika:
- Mamić hitno mora mijenjati ne ponašanje, nego stil. U svijetu nogometa imate mnogo osebujnih ljudi, ali u Dinamu se radi o padu stila. Međutim, mislim da Zdravko Mamić nije sklon promjeni ponašanja, ali Uprava kluba morala bi imati konstruktivan, fer i prisni odnos s udrugama navijača, a ne ih koristiti i manipulirati s njima kao što je to znao raditi Dinamo u novijoj povijesti - rekao je Radin, a nad idućim njegovim riječima možda se netko u Dinamu ipak zamisli:
Ja sam na strani navijača
- Nogometni klub bez navijača, osobito bez svoje prepoznatljive navijačke skupine, danas je nezamisliv, nepostojeći. Imati protiv sebe navijače mnogo je opasnije nego što se misli na prvi pogled, pa tako smatram da je i ovaj bojkot kluba dosta opasan za Mamića. Klubovi koji imaju dobar odnos prema navijačima iz njega mnogo više dobivaju za sebe nego što daju. Naravno da ima i nasilnih ljubavi, ali takve će navijači s kojima je vodstvo kluba u dobrim odnosima sami eliminirati. U Dinamovoj priči, nažalost, imamo Upravu kluba koja se bavi samo trgovinom, i to joj je smisao svega, te s druge strane navijače koji bojkotiraju klub. U ovom slučaju ja sam na strani navijača - otvoreno je zaključio Furio Radin.
U prvom desetljeću hrvatske samostalnosti politika je skrojila Dinamovu sudbinu tako što je radikalizirala pokret otpora navijačkog korpusa inzistirajući da Dinamo bude Croatia, koja je pritom bila privilegirana i u bankama i u sudačkim kućicama u ime svog najostrašćenijeg navijača, poglavara Tuđmana. Pa smo godinama bivali svjedoci paradoksalnih priča o klubu bez navijača i navijačima bez kluba, što su se prometnule u neke tužne utakmice, inatljive i nepopustljive s jedne, agresivne i rušilačke s druge strane.
Radikalni zahtjevi
Groteskna slika maksimirskih tribina koja je preksinoć obišla svijet vrhunac je razdora druge samostalne dekade pod Dinamovom kapom, a koji je stigao do radikalnog zahtjeva “dok je Mamić tamo, mi nismo s vama.”
Gospodo, ne morate se pogledati u ogledalo, kako vam je nespretno poručio ministar sporta Željko Jovanović prije nekoliko mjeseci. Dovoljna vam je kazna pogled na tribine.