Čuvena fraza Ćire Blaževića "imam i ja pravo na jednog svog", dobit će potvrdu i na krojenju liste od 23 putnika na Europsko prvenstvo. Naime, kada je 1998. godine predsjednik HNS-a Branko Mikša pitao Ćiru da mu objasni ponaosob za svakog igrača zašto je na listi za Svjetsko prvenstvo, došli su do Zorana Mamića. Tada je Ćiro objasnio da ima pravo na jednog igrača i zbog osobnih simpatija.
Da se ne lažemo, lista za Francusku je gotova, ona je ili u sefu, ili je ceduljica u džepu našeg izbornika. Ako je on imao pravo na jednog svog, nije imao sreće, jer se Josip Pivarić, njegova nogometna simpatija, ozlijedio i neće biti spreman za EP. Makar mladić "krvavo" trenira. No, da je cedulja zaokružena, potvrdio je primjer Marina Tomasova, hit napadača u hrvatskoj ligi, kojega Čačić nije želio pozvati ni za benigne utakmice, jer čuva mjesto za Marka Pjacu. I zamislite da je Tomasov "eksplodirao" u Budimpešti, ne bi ga više mogli niti dimom istjerati iz reprezentacije...
Ima li Zdravko Mamić pravo na jednog svog. Ne na jednog, već na nekoliko. Ali, Mamić ima prvoklasnu "robu", ne može pogriješiti. Zapravo, on je već iskoristio tu "povlasticu", kada je odabrao Čačića za izbornika. No, "njegov" je Marko Pjaca, iako nisam siguran da će to ugasiti njegov apetit.
Predsjednik Davor Šuker također ima svojih nogometnih simpatija, ali se ne miješa u izbornikov posao. Ali, miješaju se novinari, pa ako bih ja imao pravo na jednog svog, glasovao bih za Antu Ćorića. Pitao sam Čačića i odgovorio mi je frazom: "Svi su kandidati..." Ante Ćorić ima ono što nemaju ni Modrić ni Rakitić, to svojstvo tek donekle ima Brozović. Ćorić ima dubinsku loptu, drskost da uđe u rizik, odličan je dribler, a u kaznenom prostoru zna biti egzekutor, što je rijetkost i kod Modrića i Rakitića...
Ne znam čiji je Alen Halilović? Očito ničiji, jer se cijelo poluvrijeme zagrijavao, a nije dobio niti minute. Vjerojatno je bio silno razočaran, ipak je on igrač Barcelone, koji pristojno igra u Gijonu i koji je za mladu reprezentaciju odigrao nekoliko briljantnih utakmica. Ali, nema "tatu", otkako je otišao Igor Štimac, njegov veliki zagovornik. Kao što Niko Kovač nije bio "tata" Arijanu Ademiju, koji je u očaju potražio novu reprezentaciju, što ga je najvjerojatnije koštalo karijere. Ademi je smrtni grijeh Nike Kovača...